Za obiteljski mit o rodbinskoj povezanosti s američkim glumcem Johnom Malkovichem Luka Mavretić saznao je još kao dječak. Kao dijete, shvaćao ga je vrlo ozbiljno. Kako je svojatao činjenicu da možda dolazi iz filmske obitelji s jednim vrlo slavnim članom, razvio je i prve simpatije prema filmskoj umjetnosti. Kasnije, kroz adolescenciju, ta obiteljska anegdota koja se prepričavala tijekom obiteljskih slavlja i ručkova počela ga je smetati. Borio se s dojmom da kao nacija patimo od kompleksa manje vrijednosti i da nam trebaju vanjske (inozemne) potvrde. Kada je pak postao tata i poželio raditi na sebi kao ocu, ali i dodatno na odnosu sa svojim tatom, mit o mogućem srodstvu s Malkovichem ponovno mu se omilio. Bila je to, naime, savršena platforma za istraživanje odnosa. Kako bi istražio odnos sa svojim ocem te promislio o tome kakav otac sam želi biti, diplomirani dramaturg prionuo je snimanju dokumentarca "Biti u rodu s Johnom Malkovichem". Šest godina kasnije isti je prikazan na prestižnom filmskom festivalu u Krakovu, zatim u sklopu ZagrebDoxa, a igrat će i u Dubrovniku (30.4.), Samoboru (2.5. i 3.5. ), Karlovcu (4.5 ), Čakovcu (7.5.) i Splitu (19.5. i 20.5.).
Iako se sugovornici u dokumentarcu okupljaju oko moguće rodbinske povezanosti s holivudskim glumcem, integracija vlastite priče kroz prigrljivanje povijesti svoje obitelji bit je filma.
"Iako film daje senzacionalistički, znanstveni ili istraživački dojam, publika brzo uviđa da je taj naslov zapravo zajednički nazivnik za nešto potpuno odvojeno od slavnog glumca. Kao što se da iščitati i iz komentara publike, film uspijeva u tome da Malkovich, njegov naizgled najglasniji atribut, postane najmanje bitan čimbenik priče o emocionalnoj investiranosti", kaže Mavretić, koji nas u dokumentarac uvodi kroz svećeničku propovijed o čovjekovom nastanku iz zemlje, implicirajući povezanost ljudi sa zemljom na kojoj su rođeni njihovi preci ili oni sami.
"Tema predaka je nešto inherentno definirajuće za svakoga. Iako je u zadnjih stotinjak godina svijet postao jako mobilan, čak i bolno mobilan za održavanje obiteljskih veza i korijena, zemlja od koje dolazimo ili potječemo i dalje je od velike važnosti za ljude. Pripadnost je utkana u osobne poglede, odgoj, emociju i filozofiju pojedinog društva ili zajednice. Čak i puno banalnije, na tjelesnoj razini - i dalje nosimo lica, ruke, kožu i tijela koja je definirao kontekst podneblja u kojem su živjeli oni prije nas. Čak i jednostavnije ili još bazičnije - za prvu prehranu beba danas se preporučuje mamina kuhinja, što god ona bila. A mamina kuhinja je bakina kuhinja, je prabakina, je pra pra... i tako dalje. Hoću reći, povezanost s krajem predaka postoji i kad mislimo da ne postoji ili se trudimo pobjeći od nje", kaže redatelj te otkriva kako mu zahvaljujući radu na ovom dokumentarcu ljudi često prilaze te priznaju da ih je isti inspirirao na istraživanje obiteljske povijesti.
Raspitat će se kod starijih, susjeda, pregledati stare albume, govore mu, ne bi li naučili što više mogu o tome odakle dolaze i tko su im preci. Usađen nam je neki psihološki obrazac, laički rečeno program, kako bi se pamtila obiteljska povijest, uvjeren je Mavretić nakon svih tih susreta.
"To je vjerojatno stari civilizacijski mehanizam, još iz vremena kad je pamćenje i prenošenje vlastite povijesti na iduća pokoljenja bilo jedini način da se veze i povijesti spase od zaborava. Ne mislim da bi svi trebali napraviti film o svojoj obitelji, ali siguran sam da bismo bili zdravije društvo kada bismo učili iz života naših predaka", mišljenja je redatelj, čiji dokumentarac, na svoj način, obrađuje temu koja golica znatiželju mnogih, o čemu svjedoči i popularnost BBC-jeve genealoške emisije "Who Do You Think You Are" te drugih inačica tog televizijskog formata.
Na popularni britanski program nedavno je naišao i Mavretić. On ga je, kaže, zabavio te mu potvrdio neke autorske odluke koje je ekipa donijela pri radu na dokumentarcu.
"Dok je ovaj serijal isključivo vertikalan i ‘povijestan’ u svojim istraživanjima, ‘Biti u rodu s Johnom Malkovichem‘ tu vertikalnost iskorištava kako bi napravio korak dalje i kako bi likovi radili na svojim horizontalnim, odnosno trenutačnim odnosima, da ne kažem kako bi radili na svojoj budućnosti", pojašnjava autor dokumentarca na kojem se radilo pet godina.
Od Lovića Prekriškog do Bugarske
Rad na dokumentarnom filmu izazovan je na mnogo načina, naglašava, dodajući da je trajanje snimanja teško planirati i kontrolirati.
"Likovima ne možeš narediti emocionalne promjene, one se moraju dogoditi s vremenom, a ti čekaš. Proces od prve razrade ideje do svjetske premijere na filmskom festivalu u Krakovu trajao je pet godina. Najveći izazov za mene bila je rastrgnuta pozicija - istovremeno sam radio kao autor i živio kao lik. Tu se događa tenzija, jer ja-autor želi meso i dramu, a ja-lik, tj. čovjek, želi samo da se sve završi, a da se cijela obitelj ne posvađa", objašnjava Mavretić, kojeg su istraživanje rodoslovnog stabla i snimanje dokumentarca vodili od Lovića Prekriškog do Bugarske, gdje se filmaš imao priliku obratiti proslavljenom glumcu te ga pozvati na veliko okupljanje Malkovića u Malkoviće.
No, i nakon kratkog susreta, glumac će za Mavretića, kaže potonji, ipak ostati slika s TV ekrana (prije svega ona vikonta Sébastiena de Valmonta iz filma ‘Opasne veze‘), zbir fiktivnih likova te ime koje je njegovu djedu povremeno prelazilo preko usana kad se zaželio važnosti u svojoj obitelji i majčinske topline, jer isto prezime nosila je i djedova majka, Lukina prabaka.
Čovjeka iza tih likova Mavretić neće pobliže upoznati. No, hoće svoga oca. Kao i sebe. Proces snimanja dokumentarca transformirat će ga na svim poljima. Promijenit će ga na profesionalnom planu, kao i na osobnoj razini.
"Promijenio sam se kao dramaturg i autor, naučio ne samo o sebi nego kroz petogodišnji proces napravio jednu privatnu studiju filmskog procesa, što sam cijeli život priželjkivao. U radu na priči, ili bolje rečeno u življenju ovog filma, promijenio sam se kao osoba, suprug i otac, a čak sam doživio i blagu tjelesnu transformaciju. Sad kad gledam kadrove koje smo snimili prije šest godina, shvaćam da sam još bio dijete kad smo ovo sve započeli i da se na meni sad malo bolje vidi iskustvo", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....