STOLJETNE NASLAGE DIMA OD SVIJEĆA

ŽIVAHNE BOJE IZNAD STUBA KOJIMA SE ISUS PENJAO PILATU Novi sjaj sv. Lovre u Vatikanu

Prema predaji, carica sv. Jelena, mati cara Konstantina i pobožna kršćanka, u Rim je dala donijeti svu silu relikvija vezanih uz Isusov život i uz njegovu mučeničku smrt

“Čudo” koje se dogodilo u Sikstinskoj kapeli - da ispod naslaga tmaste, žućkasto-smećkaste boje izrone žarke, nekima i preživahne boje - opetuje se, evo, na stropu crkve sv. Lovre, gdje je “Svetinja nad Svetinjama”, kamo pak vode rimske Svete stube (Scala sancta).

Tih 28 mramornih stuba dala je prenijeti, prema predaji, carica sv. Jelena, mati cara Konstantina i pobožna kršćanka, koja je u Rim 326 dala donijeti svu silu relikvija vezanih uz Isusov život i uz njegovu mučeničku smrt - sve što je uspjela nabaviti gotovo 200 godina kasnije (nije sigurno da joj lokalni trgovci nisu ponešto i podvalili kao autentično).

Triput je gorjela

Iz prefektorija, palače u kojoj je stanovao i uredovao proprefekt (guverner) Poncije Pilat, dala je demontirati i prenijeti stube kojima se, dakle, Isus morao popeti da bi mu Pilat sudio. One su ugrađene u Lateransku palaču ( Neronovu, dugo nakon toga Maksencijevu, pa ju je dobio Jelenin sin Konstantin, pa ju je prepustio papi Miltijadu, otkad je papinska). Te stube i crkva sa svetinjom - stoljećima papinska privatna kapela - zapravo je gotovo sve što je ostalo od izvorne Lateranske apostolske palače, koja je triput temeljito izgorjela. Onda je Siksto V odlučio sazdati još ljepšu i još stariju, povjerivši zadaću svome omiljenom arhitektu Domenicu Fontani (koji je sagradio i fasadu Sv. Petra, te hrvatskoga Sv. Jerolima). Od stare palače je još ostala niša refektorija (bla-govaonice) a njezina monumentalna veličina samo izdaleka upućuje na razloge zašto je Dante smatrao Lateransku apostolsku palaču najveličanstvenijim zdanjem ikada sazdanim.

Duhovna privlačnost

Crkva sv. Lovre u Palači pri Svetinji nad Svetinjama (“in Palatio ad Sancta Sanctorum”) nije popularna kao Sikstinska kapela, nije je oslikao Michelangelo nego ipak samo Paul Brill (čije su freske i u vatikanskome Tajnom arhivu i drugdje); pohodi je dnevno 2000 i više hodočasnika (koji se Svetim stubama većinom penju klečeći), ali njezina privlačnost je više duhovna nego mondena.

Stoga ni restauriranje njezinih fresaka, zapravo minuciozno pranje od stoljetnih naslaga dima sa svijeća, nije privuklo zvučne sponzore ni medije. A ipak su se angažirali donatori iz Velike Britanije, Sjeverne i Južne Caroline, te s Floride; ipak ondje već devet mjeseci svakodnevno radi tuce restauratora pod vodstvom Chiare Munzi i pod nadzorom Paola Violinija, glavnog restauratora Vatikanskih muzeja (jer kompleks Lateranske apostolske palače pripada teritoriju Države Vatikanskoga grada, kao jedna od njezinih eksklava na ozemlju Talijanske Republike).

Vrhunski manirizam

Na kraju će još jednom primjeru vrhunskog manirizma i jednoj od najdražih svetinja u katoličkom Rimu biti vraćen njezin sjaj - ako ne onaj prvotni, za koji se postarala sv. carica Jelena, a ono barem onaj koji im je namijenio Siksto V, davni potomak Dalmatinaca Bokelja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:36