Zaljubljene snaše na slavonskom selu

ZAGREB - Mlada umjetnica Helena Janečić već je u zbirkama ozbiljnih kolekcionara koji se zanimaju za suvremenu umjetnost, naročito nakon njezine izložbe “Snaše” u galeriji SC, gdje je pokazala kako je riječ o jednoj od naših najtalentiranijih slikarica. Snaše su bile i naljepnice na pekmezima ove umjetnice.

U zagrebačkoj galeriji Prozori izložila je, u vidu stripa, ilustraciju brojnih hitova koji su nam odzvanjali u ušima osamdesetih godina.

‘Tek je 12 sati’

Odakle inspiracija za hitove osamdesetih?

- Unatrag nekoliko godina, kako sam se sve više počela baviti stripom kao načinom izražavanja, uvijek sam bila u potrazi za dobrim scenarijem. Pomislila sam kako bi neki tekstovi pjesama, zbog svoje narativne prirode, bili zanimljivi za stripovski prikaz.

Bili su puni arhetipskih likova i mjesta: peroni, mračne ulice, urbani krajolici... koji su stvarali slike u mojoj podsvijesti o tome kako bi ti likovi u pjesmi izgledali. Puno je bilo mogućnosti kako prikazati riječi “Danas sam luda”.

Kako ste odabrali pjesme za ilustraciju: zašto baš “Danas sam luda”, “Tek je 12 sati”, “Bambina”?

- Željela sam apsolutne hitove u kojima su glavni likovi žene, ili ih izvode žene, čije riječi svi znaju, odnosno čiji scenarij svi znaju, i koje su bogate elementima zanimljivim za vizualni prikaz. Pjesma “Danas sam luda” mi je prva pala na pamet kao pjesma koja ima sve ključne elemente. Za uloge u stripu sam napravila kasting među prijateljima i prijateljicama za koje mislim da duhom podsjećaju na likove u pjesmi i uz dobro poznate riječi pokušala izgraditi jednu novu moguću interpretaciju. Zanima me što bi Josipa Lisac rekla na moju interpretaciju njezine pjesme.

Bambinu sam zamislila kao femme fatale sanjivog pogleda, recimo kao Audrey Tautou ili Isabelle Huppert, pošto je cijeli strip osmišljen kao film noir. Probala sam obuhvatiti par arhetipa ili stereotipa ženskih likova; femme fatale, zavodnica, djeva u nevolji, djevojka koja živi u svom svijetu i žena zmaj.

Spontanost stripa

Odakle ideja za autoportet kao Dylana Doga?

- Oduvijek sam voljela čitati Dylana Doga i čitam ga još i danas, zavidim mu što mu u svakoj epizodi klijentice završe u naručju. Probala sam se zamisliti kao omiljeni lik.

Slikarstvo, ilustracija, strip... U svemu ste podjednako dobri. Ima li nešto što najviše volite?

- U stripu volim brzinu, spontanost i svježinu crteža, zgrabim komad papira i za čas je rad gotov, dok za sliku prvo trebam imati spremno platno ili neku pripremljenu podlogu. Probala sam raditi strip slike, odnosno strip tabele na platnu u velikom formatu i malo je neobično. Potezi koje bih napravila u par sekundi perom traju duže dok ih izvlačim kistom.

Dobar odjek

U ciklusu “Snaše” pokazali ste, etnografski precizno, svakodnevnicu žena u Slavoniji. U ruralnom miljeu, tradicionalnim poslovima, one su u činu erotske konzumacije. Jesu li uslijedile očekivane reakcije za izložbu?

- Da. To je bila slikarska izložba koja je ostavila dobar odjek kod publike i meni dala veliki poticaj za daljnje stvaranje. Bila je dobra kombinacija tehnike i motiva i izvedbe, s jasnom porukom poigravanja s tradicijom. Iako sam sad nekako u stripovskom “modu” i queer tematika je uzela sporednu ulogu, planiram se vratiti nepodnošljivoj lakoći queer stvaranja.

S kolegicom Tanjom Topolovec napravili ste upečatljiv mural iz Južne Karoline, nakon studija ondje. Kakav je bio vaš doživljaj Amerike?

- Diplomirala sam Fine Arts na sveučilištu Furman u Južnoj Karolini. Taj dio Amerike je poznat kao “bible belt” jer je vrlo religiozan i konzervativan. Da bih skupila snage boriti se protiv silne navale i propovijedanja studenata s biblijama pod pojasom morala sam često putovati u Atlantu, Washington, New York i ostale velike gradove.

Vratila sam se u Južnu Karolinu na kratki rezidencijalni boravak i tad je nastao mural koji je prikazinasumično odabrane predmete koji su utjecali na nas tijekom našeg boravka tamo. Većina tih predmeta se ticala oglašavanja i ambalaža koji simboliziraju američku kulturu u očima stranaca.