VUČEDOL U muzej donedavno zarastao u korov dolaze prvi eksponati

Potrošili smo 50 milijuna kuna na Muzej Vučedolske kulture, a potom smo ga pustili da godinu dana zjapi prazan. A kako je riječ o građevini koja je zapravo ukopana u brdo, muzej je naposljetku zarastao u korov.

Nije bilo novca za dovršenje njegova stalnog postava; pisali smo o tom nesretnom slučaju prije nešto više od pola godine. No situacija se napokon promijenila i država je u proračunu pronašla 15 milijuna kuna za dovršenje tog muzeja, što će nam potvrditi i mnogi političari koji danas dolaze u Vukovar.

Razlog zašto su autor muzeja Goran Rako i njegova Radionica arhitekture ovu stakleno-ciglenu građevinu ukopali u brdo leži u samoj prirodi muzeja. On je posvećen Vučedolskoj kulturi, a kako je riječ o gradu koji se nalazio na vrhu brda, da bi se zaštitio okružen palisadama, namjera je bila da se prolazeći kroz muzej zapravo popnete na vrh, gdje je bilo sjedište Vučedolaca. “Kao da dolazite iz rudnika na proplanak”, slikovito je Rako opisao građevinu koja se uklopila u prirodu.

Razvijena kultura

Nedavno su se mogli čuti i prigovori arhitekata zašto taj muzej nije u konkurenciji Udruženja arhitekata za najbolje ostvarenje, no istina je da Radionica arhitekture rad nije ni prijavila. Čekali su da sve bude gotovo. Odlučili su i da projekt stalnog postava neće raditi sami i na suradnju su pozvali arhitekticu Vanju Ilić, dobitnicu niz nagrada na tom području. A ona, kako kaže, nije oklijevala ni sekunde. Riječ je o temi koja ju je uvijek zanimala.

“Kako je sama građevina urezana u teren, nudi zanimljivu liniju kretanja. Vučedolska kultura bila je na visokom stupnju razvoja, pa je takva bila i njezina vizualna kultura. Najčešće je riječ o apstraktnim, geometrijskim oblicima na tamnim podlogama, što je integrirano u oblikovanje stalnog postava. Interijer je taman, jedino su osvijetljeni pojedini predmeti da bi se istaknuli u prvi plan. Pokazat ćemo sve segmente te kulture, način života i običaje”, kaže arhitektica. Na koncepciji postava tijesno je surađivala s autorom muzeološke koncepcije, arheologom Aleksandrom Durmanom, ali i s mnogim etnolozima i konzervatorima.

Ne zna se otkud su došli

Za postav postoji oko dvije tisuće četvornih metara, a izložaka je, kaže Vanja Ilić, nekoliko stotina. Nisu poredani kronološki, već u 18 tematskih cjelina, među kojima su i geografski kontekst, prehrana i ribolov, duhovni život, pokapanje, stanovanje... “Priča kreće od početaka kulture, istraživanja tko su zapravo bili Vučedolci. Na ovo područje stigli su tri tisuće godina prije Krista, kao već oformljena kultura. Još uvijek nema nikakvog traga otkud su došli, gdje su zapravo počeli. A bilo ih je mnogo za to doba i živjeli su u megalopolisu koji se prostirao na šest hektara”, kaže Aleksandar Durman.

U muzeju će stajati rekonstruirana kola i čamac od debla hrasta iz tog razdoblja, kao i rekonstrukcija kuća od pletenog pruća i blata. U pravilu su se sastojale od tri sobe i centralnog ognjišta. Tri će takve kuće biti rekonstruirane i na samoj uzvisini, izvan muzeja. U tematskoj cjelini koja govori o duhovnom životu i pokapanju izložit će se tri groba, pojedinačan grob, grob jednog para i grob s osmero ljudi. Vučedolci nisu vjerovali u ponovni život. “Vjerovali su da umrete, i da povratka nema. A svih osam pokojnika, pokopanih zajedno, ima udubljenje na glavi koje svjedoči o ritualu prije pokapanja”, kaže Durman. U postavu će biti i akvarij s ribama iz Dunava, iznad kojeg je muzej. Ribolov i lov bili su naime važni segmenti ove kulture.

“Ideja je da posve uronite u taj svijet. Mislim da mi je Durman jednom prilikom rekao da nigdje na svijetu ne postoji muzej posvećen samo jednoj kulturi”, kaže Ilić.

Crteži na keramici

Među 18 tematskih cjelina posebna će biti posvećena najstarijem europskom kalendaru. Riječ je o posudi koju je pri jednom od iskapanja pronašao sam Durman. Također, bit će pokazani predmeti “najranije serijske proizvodnje metala u svijetu, u razdoblju između 3000. i 2600. g. pr. Kr.”

A kako je rekonstruirana odjeća i obuća Vučedolaca? “Na temelju vrlo preciznih crteža na keramici, važnog segmenta ove kulture, moglo se rekonstruirati kakve su sandale i čizme nosili, a haljine, ogrtači i kaputi mogli su se rekonstruirati preko ženskih idola”.