Tema ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara "Svjetla sjevera" bila je slikaru Viktoru Daldonu polazište za promišljanje novog ciklusa radova koji će premijerno predstaviti ovog ljeta u Sponzi (od 6. kolovoza). Iako je tijekom procesa odustao od prvotne ideje, poveznica s glavnom temom Igara ostaje u nazivu njegove izložbe koju je naslovio "Svjetlo sjevera", a sadrži neke neočekivane konotacije.
"Razgovarajući s ravnateljicom Dubrovačkih ljetnih igara Ivonom Šimunović došli smo na ideju da je iskoristimo za naziv izložbe", govori Daldon.
Najprije je, tumači, mislio napraviti jednu svjetlosnu instalaciju koja bi se sastojala od 12 light-boxova u nordijskim zemljama poznatih pod imenom "Happy light", koje stavljaju na zid za vrijeme dugih noći. Na njima bi helveticom pisalo "artetainment", odnosno na svakom od njih po jedno crveno slovo ove riječi. No što je dulje razmišljao o tome, zamisao mu se sve manje sviđala, možda najviše zbog karaktera prostora u kojem bi instalacija bila postavljena.
"Bilo je još nekih ideja, ali na kraju sam se odlučio za slike, možda jednako tako zbog prostora u kojem bi bile jer sam prije nekih šest godina već imao jednu izložbu u Sponzi i meni je tada to izgledalo jako dobro. Mislim na odnos slika i kamena. ‘Svjetlo sjevera‘ mi se svidjelo kao naziv najviše zato što sam kroz to nekako vidio gotiku. A gotiku volim. Inače, dok se slika u zatvorenom prostoru, koji mnogi vole zvati atelje, a ja radije koristim izraz garaža, preporučuje se koristiti sjeverno svjetlo jer je manje agresivno, manje blještavo. Stavio sam ‘Svjetlo‘ u jednini jednostavno zato što ‘svjetlost‘ uvijek vidim u jednini."
Daldon kaže da samo nadahnuće nema nikada, u smislu da bi ga ono navodilo da slika.
"Nadahnjuje me upravo sam proces slikanja ili bilo kojeg drugog rada koji volim raditi. Slikam uvijek zbog slikanja. Često ne znam niti želim znati kako će slika izgledati na kraju. Ne znam ni kada je točno taj kraj, tako uvijek mogu promijeniti neku sliku, doraditi, preslikati ili ispraviti. Kraj je jedino onda kada je pokidam ili razbijem, to se zna dogoditi."
Kada je riječ o njegovu procesu rada, teško ga je, kaže, opisati, "jer je to u stvari svaka slika za sebe. Proces je sve. Dok šetaš, slušaš, gledaš, zapisuješ, psuješ, raduješ se, misliš o lošim stvarima, dobrim, dok razgovaraš s osobom koju voliš, sanjaš." Ako bi baš morao opisati svoj način slikanja, onda bi to bilo brzo i sporo slikarstvo. Ne voli definicije i slične stvari jer su isključive.
"Taj opis bi bio kao jedna ilustracija mene, a ne volim ni ilustracije. Ali volim pogreške. Pogreška me motivira da radim dalje. To je možda jedan od mojih najčešćih motiva. Evo sada čujem, tu dok sjedim, netko je rekao: ‘Znaš li što?‘ I to me totalno nadahnulo. Čudne stvari. Kada bih morao odabrati jedno nadahnuće, bila bi to ljepota. Samo što je ja ne vidim uvijek u stvarima koje su vama lijepe."
Gledajući cjelokupni rad, ovaj umjetnik nema neka definirana poglavlja.
"Samo radim ili ne radim. Nakon ovoga će možda ići neki pejzaži, ali i oni će, koliko god formalno bili daleko od ovakvog načina slikanja, biti nekakav nastavak. Ovdje je vrijeme malo drugačije, nije onako linearno. Nekada uzimam cijelu površinu svježe nanesene boje s jedne slike i prenosim je doslovno na drugo platno, dok je još živa. I kakvo je onda to vrijeme, ili prostor slike? Istovremeno je, a i nije."
A kada bi morao govoriti nekim formalnim jezikom, jezikom kustosa na primjer, ono što ga najviše zanima u slikarstvu bila bi gesta.
"Dok slikam, mišljenje je drugačije. Ne moram nužno biti korektan kao na primjer kada razmišljam o odgovorima za razgovor u novinama. Događa se sinestezija misli i riječi sa svim ostalim vizualnim fenomenima, tako da razumijevanje određenog rada u odnosu na proces stvaranja nije ni moguć. To je stvar promatrača. Uvijek nekako drugačije, ali baš zato zanimljivo. Naravno, vjerujem mnogima da nije ni privlačno ni potrebno. Da, ako ti treba, to je to, ako ne, onda ništa. Netko mi je rekao jednom, ma sve su ti to valovi, rezonira ili ne. Naravno, lakše je kada publika zna kontekst u kojem i zašto neko djelo nastaje, pogotovo u suvremenoj umjetnosti. Ali nije nužno. Imate i dosta umjetnika koji to ne znaju, također u suvremenoj umjetnosti."
Na izložbi će biti i jedan rad koji mu je posebno važan, "s jednom skrivenom porukom, za nekoga. Naravno, ne smijem o tome ništa govoriti. Taj netko će prepoznati."
Daldon radi i kao profesor u umjetničkoj školi, a slika - kada može. "Zapravo, slikam kada moram."
Najviše vremena provodi u školi.
"Učenici su super, nastojim što više tog nekakvog potrebnog znanja prenijeti njima. Volim ih."
Od kultnih mjesta na dubrovačkoj umjetničkoj sceni ističe Art Radionicu Lazarete koja je, "naravno, bila i još uvijek jest jako važna za sve one koje zanima i kojima je potrebna suvremena umjetnost. Prije je bilo nekako drugačije, bili smo više gladni svega, pa i koncerata, ne samo izložbi ili sličnih događanja. Mnogo bi više išli tamo, pa samo bili. Danas mladi, kao, imaju sve na svojim uređajima, ne zanima ih mnogo ono što se nudi u realnom okruženju ili ih je bar mnogo manje koje to zanima u odnosu na moje vrijeme. Ima još jedno slično mjesto Lazaretima, galerija Flora. Tu se također događaju zanimljive izložbe i prezentacije, gostovanja drugih umjetnika i slično. Samo opet, odaziv mlađe generacije nije baš zavidan."
Kada je riječ o njegovim uzorima, mijenjali su se, priča Daldon, s vremenom.
"Ali kada promislim baš na početke, negdje doba srednje škole, svidjela mi se priča o Bauhausu. Presudno u mome formiranju je možda prvo to što nisam mogao biti pilot. Želio sam voziti vojne avione, ali nisam želio bacati bombe. Zatim sam želio voziti utrke motora, ali ni to nije tada bilo moguće, bar kod nas. Upisao sam prvo ekonomiju, ali to me totalno nije zanimalo. Zatim sam upisao ALU, premda iskreno i nisam baš to želio, mislim školovanje. A onda sam tu sreo neke ljude koji slično misle i osjećaju i to je bilo dobro."
O odnosu turizma i suvremene umjetnosti u gradu podno Srđa ovaj umjetnik ima pozitivan stav.
"Pa taj odnos može biti jako dobar, kada, na primjer, novac koji zaradite u turizmu uložite u umjetnost. Da, sada se mnogi vjerojatno zgražaju jer, kao, u što se sve pametnije može uložiti taj novac? A dobro je i kada ti, recimo, jedan superbogati stranac kupi neku sliku, onako, po cijeni koju imaju ovdje."
Daldonovu izložbu u Sponzi kustoski potpisuje Petra Golušić koja svjetlost iz naziva izložbe prepoznaje i u slikarevu likovnom izričaju.
"To je polarna svjetlost upisana duboko u sliku u kojoj su ulični grafiti bijelih zidova, pokrenutost suptilnosti ornamenta, finoća oštroumnog uvida; polarna svjetlost je za autora art u koji se ulazi energično i mirno-misaono. Otvara se diskurs znakova koji su u skladu s ostalim. Proces je jasan i otvoren u esteričkom bitku do kraja. Svijet slike stvara se u igri prikazivanja; u povišenoj istini. Ide se od ontološke problematike i ulazi se u tematiku filozofije duha. Sadržajan je moment unutarnji govor, obilježen pokazivanjem slikarstva koje izrasta iz dubina. Autor polazi od individualnog da bi izrekao opće u slikarstvu koje razmatra upornim radom i potpunom predanošću. Svijet se pojavljuje u igri prikazivanja i on jest taj sâm svijet u istini njegova bitka."
Daldon, ukazuje Petra Golušić, u scene igre oblika i mirovanja kaosa upisuje Auroru (latinski - zora, rimska božica svitanja, sestra Sunca i Mjeseca, izjednačena s grčkom božicom Eos).
"Navodi vidljivo i teže vidljivo ime. Iskazuje se ideja polarne svjetlost koju potpisuje naziv boginje. Kod polarne svjetlosti raspršene su svijetle plohe nalik na osvijetljen oblak. Njega Daldon izriče u slici sakrivenog i otkrivenog."
Prema riječima kustosice, koncept izložbe nastao je u odabiru serije djela koja je sustavno nastajala od 2014. do danas.
"Autor slika na već prethodno stvorenim djelima ili radi nove iz temelja. Ciklus nastaje unutar upornog rada Daldona. On je odraz njegova istraživanja ključnih tematika medijem slikarstva. Konceptualan pristup je jasan."
Bit će predstavljeno oko 19 radova iz ciklusa u kombiniranoj tehnici. Dominiraju ulje, akrilik, industrijska boja i sprej na platnu.
Slikarstvo Viktora Daldona kustosica vidi kao "hodanje po čistinama do kojih se dolazi ulaskom u sakrivene razine više-značenjskih nanosa boje i slojevitosti procesa. Naznačuje se ornamentika, upisuju se riječi ili slovo, odaje se oku apstrahirana forma. Razni oblici se pojavljuju iz rada suptilnog i snažnog rječnika. Vidi se uslojavanje slike jednostavnim formama koje su uvijek završene u krajnjoj točki. Kretanje se događa. Slike su svjedoci prisutnosti. One su tragovi. Iskazuju opći proces."
Za Daldonov umjetnički izričaj kaže da je specifičan i lako prepoznatljiv na dubrovačkoj sceni suvremene umjetnosti. Kod njega su, objašnjava, uvijek prisutne riječi i energični apstraktni zapisi u slici.
"Oni su potpis same srži djela. Daldon upisuje ‘Black letter‘ na praznu uprljanu površinu označenu minimalnim zapisom crnih traka koje se uprizoruje iz dubine djela. Otvara se prostor za bezgraničnim u slici. Od sadržaja se odustaje; polako i mudro. Ide se u opće zone da bi se sagledalo pojedinačno. Rad Daldona prisutan je u apsolutu. On ima u sebi duboku fragilnost. Umjetnik slika crvene slojeve slike po otiscima sobo-slikarskog ornamentalnog zapisa. Djelo je ulazak u duhovni interijer gdje se sve odvija po zakonu svemira. Naizgledni nered nosi u sebi sve pravilnosti kretanja, po sebi, i mira. U ‘Gothic eye‘ upisuje umjetnik velikim štampanim slovima naziv djela te bilježi crtama dva oka od kojih je jedno zatvoreno i drugo je otvoreno. U praznini slike se piše i predočava mišljeno. ‘Gothic eye‘ simbolizira uvid, svijest i povezanost s mističnim. Predstavlja sposobnost gledanja ispod površine."
Ovaj ciklus s prethodnim Daldonovim radovima, navodi Petra Golušić, povezuju energična gesta i profinjeni oštroumni odnos prema harmoniji.
"Rječnik je prepoznatljiv i autentičan i nema velikih promjena u samoj metafizici izričaja. Proces je Daldona jasan i istinit. Cjelokupni rad se svodi u istraživanje istine bivstvovanja. On slika slojeve koji metafizički kontinuiraju u dubinu slike i van njezinih okvira. Bilo da je rječ o oku koje nas gleda, slovima koje odaju misao, ornamentu koji se ukazuje ispod slojeva boje i dr.; uvijek je prisutna jasnoća uvida u mišljeno i zapisano. Ona se čita u cjelini avanture kojom se markira: neprestanost kretanja po sebi i vječnost mira. Oslobođen od svega suvišnog autor zalazi u područje ontologije. Slike su otisci kretanja. Daldon proučava kretanje po sebi. Mudro ga mapira u slojevitost rada. Stvara se kartografija mira, spontanosti i suptilnosti. Slika je dokaz prisutnosti univerzalnog. Ona je zrcalo jednostavnog bivstvovanja."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....