Veliko umjetničko ‘ne’ gradu koji ne zna štititi ljepotu

Petero fotografa: Mladen Tudor, Jelena Blagović, Boris Cvjetanović, Ivan Faktor i Marko Ercegović odbili su izlaganje u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Gospođa Slavka Pavić odavno se povukla iz javnog života i ne bi je bilo pristojno izdvajati u ovom kontekstu. Milan Pavić, Đuro Janeković i Tošo Dabac nisu živi.

Poštovanje kolega

Podsjetimo, pariški izbornik na izložbi “Hrvatska fotografija okom Petera Knappa ” koju je postavio u Cité International Des Arts u Parizu, dao je jedan posve novi i svjež pogled na hrvatsku fotografiju. Izložba odabranih autora može se vidjeti u Muzeju za umjetnost i obrt, a zatim se trebala preseliti u Dubrovnik. No, ovi su autori odlučili da tamo neće izlagati, i tako su dubrovačkoj publici zapravo onemogućili pogled na jedno od interesantnijih predstavljanja naše fotografije u novije vrijeme. Razloge za svoju odluku navode precizno: “Ne dopuštamo izlaganje svojih radova zbog neuvažavanja kvalitete rada Antuna Maračića, iz poštovanja prema njegovom muzejskom i umjetničkom radu”.

Maračić je na čelu Umjetničke galerije Dubrovnik bio 12 godina. Iako je Umjetničko i Stručno vijeće jednoglasno podržalo tog multimedijalnog umjetnika, fotografa, kustosa, kritičara, Gradska skupština izabrala je protukandidatkinju Vesnu Delić Gozze, koja je bez referenci na polju umjetnosti, ali je stranački bliska gradonačelniku Andri Vlahušiću (HNS). No, slučaj se nije zaustavio na smjeni. Prvi potez nove ravnateljice bio je potpisivanje završetka Maračićevog radnog odnosa, iako ga je mogla zadržati kao kustosa, i to tri godine prije mirovine. Nakon toga mu ne daje ni predviđeni rok do kraja siječnja za iseljenje, već mu šalje dopis da to moram učiniti ranije. Očito joj malo vremena, od silnih dopisa, ostaje za rad na umjetničkom programu. U međuvremenu je Vlahušić osobi Maračićevih kapaciteta i biografije javno nudio ni više ni manje nego socijalnu pomoć.

Žurno pakiranje

Antun Maračić je, naravno, na tu ponižavajuću ponudu odgovorio žurnim pakiranjem da što prije nestane iz Grada pa smo ga u tom poslu i zatekli: “Pakiram kofere. Ne želim ostati u Dubrovniku, idem u Zagreb”, kaže. Je li planirao još neke izložbe za sljedeću godinu? “U dogovoru s Francescom von Habsburg, međunarodnu izložbu na kojoj bi izlagali i Weiwei, M. Abramović, te izložbu o Kožarićevu utjecaju...”

No izrazi podrške ne posustaju, svakodnevno stižu pisma važnih kulturnih institucija i intelektualaca

“Gesta fotografa je solidarna. I sam sam inače iznenađen odjekom moje smjene. No, nije riječ o meni i mom slučaju već o paradigmi jednog razornog procesa, o destrukciji čiju su fatalnost ljudi prepoznali”, dodaje.

A o tome na čemu ostaje umjetnička scena u Gradu jedan od izlagača s Knappove izložbe, Marko Ercegović, sjajan fotograf i Dubrovčanin, kaže: “Maračićeva je smjena dio općeg master plana koji je na snazi, čiji je dio i to da se Umjetnička galerija prenamijeni u zabavni sadržaj za turiste, ali i golf na Srđu. Riječ je o pojedincima koji ne razumiju razliku između grada i turističke destinacije. Toljev odlazak, nakon što je pretučen na Revelinu, pa i kvazi renoviranje Lazareta, sve se uklapa u tu sliku koje ne želimo biti dio”, kaže Ercegović.

Maračić će sasvim sigurno naći novi angažman, no nadu bude građanske akcije koje se bune protiv cenzure i protiv smjena.

Pisma ministrici

Je li napokon došlo vrijeme da kulturna šutnja prestane? Tome u prilog govori aktualni slučaj zabrane plakata u Gavelli, i ovaj dubrovački. Nažalost, iako su sva pisma adresirana upravo na nju, ministrica kulture Andrea Zlatar još uvijek nije dala načelnu javnu podršku Maračiću, kao što je to učinila u slučaju Gavella.