VELIKA IZA Slika koja je Bukovcu promijenila život

Na popisu izložbi koje nas ove jeseni očekuju u metropoli nalazi se i ona naslovljena “Remek-djela iz kolekcije Pavla Beljanskog”, planirana za početak studenog u Umjetničkom paviljonu. Riječ je o djelima iz jedne od najvećih i svakako najvažnijih zbirki u Srbiji i ne bi to bila nikakva senzacija da se u njoj ne nalaze i neka ključna djela hrvatske umjetnosti, a među kojima se posebno izdvaja jedno – slika “Velika Iza” Vlaha Bukovca.

Srpski mediji svojedobno su pisali da se radi o umjetnini koju bi Hrvati jako rado voljeli imati, a nalazi se u Srbiji, točnije u Novom Sadu, u zbirci Pavla Beljanskog u kojoj se čuvaju i neka druga kapitalna djela hrvatskih umjetnika, primjerice Jobova i Tartaglina.

Senzacija u Parizu

“Zagreb dugo želi da je vidi”, pišu ovih dana jedne srpske dnevne novine o Bukovčevu ulju iz 1882. godine koje je kupio diplomat i strastveni kolekcionar Beljanski u Parizu 1929. Izgleda da im je promaklo da je “Veliku Izu” Zagreb ipak imao priliku vidjeti prije pet godina na izložbi “Vlaho Bukovac, hrvatski kozmopolit” u Klovićevim dvorima nakon što je bila postavljena u Den Haagu.

“Ne mogu reći da je ‘Velika Iza’ slika koju Hrvatska treba imati. Kad je riječ o Bukovcu, prije bih volio da imamo njegovu sliku ‘Ormar buduće slave’, koja je izgubljena. No u svakom slučaju, ‘Velika Iza’ je važna za Bukovca jer mu je ona promijenila život“, kaže naš najveći poznavatelj Bukovčeva djela, povjesničar umjetnosti Igor Zidić.

Bukovac je, objašnjava, sve do te slike bio nepoznati mladi umjetnik i onda se dogodio nagli preokret. Slika je izazvala pravu senzaciju na pariškom Salonu što je, kako ističe Zidić, i zasluga same teme koje se Bukovac lukavo dosjetio.

“Velika Iza”, naime, inspirirana je istoimenim bulevarskim romanom Alexisa Bouviera o čuvenoj kurtizani, koji je tih godina izlazio u nastavcima. Isto tako, roman je obilovao erotskim scenama, čime je dodatno privlačio brojno čitateljstvo.

Platno mladog i dotad nepoznatog umjetnika izazvalo je veliki interes novina, ulični prodavači novina uzvikivali su “Le clou de Salon! La Grande Iza par Bukovac!”, dok je reprodukcija slike rasprodana u tisućama primjeraka.

“Bukovac se tom slikom digao na krilima popularnosti romana. Nitko se do njega toga nije sjetio. Bilo je to pr-ovski genijalno smišljeno. ‘Velika Iza’ bila je zlatni ključ koji mu je otvorio vrata tržišta, počeli su ga sa svih strana tražiti kolekcionari”, zaključuje Zidić.

Manet kao uzor

Upravo slikom “Velika Iza” Bukovac je 1882. godine započeo s izlaganjem serije veličanstvenih aktova na pariškom Salonu. Slika je imala uzor u Manetovoj “Olimpiji”, a Bukovcu je kao model poslužila jedna pariška kurtizana koja mu je i kasnije pozirala.

Put “Velike Ize” do srpskog kolekcionara Pavla Beljanskog više-manje je poznat. Sliku je prvo želio kupiti engleski industrijalac Samson Fox, ali ju je već deseti dan po otvaranju pariškog salona kupio nepoznati Englez, da bi je 1913. u svoju kolekciju uvrstio Foxov i Bukovčev prijatelj i kolekcionar njegovih slika, industrijalac iz West Derbyja Richard LeDoux. Bukovac je namjeravao posjetiti novog vlasnika kako bi vidio sliku, no u tome spriječio Prvi svjetski rat, a druga prilika za to nikad mu se nije pružila.

U zbirci Beljanski stoga, uz opasku o slici, stoji i zaključak da izmjene na njoj - služavkin narančasti povez za glavu i prsluk - nije napravio Bukovac, već neki nepoznati restaurator kao i da je Beljanski sliku kupio na aukciji u pariškom hotelu Drouot 18. ožujka 1929, pod imenom “Odaliska pri toaleti”.