Valerie Solanas smatrala je da sve muškarce treba istrijebiti. Prvi se na udaru našao Andy Warhol, ali ne toliko zbog činjenice što je bio muškarac koliko zbog njezine paranoidne konstrukcije i uvjerenja da joj je dužan novac za njezin scenarij koji je izgubio. Poslijepodne 3. lipnja 1968. ušetala je u Factory i tri puta pucala u Warhola koji je upravo telefonirao. Dva metka su ga promašila, treći je prošao kroz oba plućna krila, slezenu, želudac, jetru. Nakon operacije koja je trajala pet sati Warhol je ostao živ, no kada je 19 godina poslije umro, Lou Reed je bio uvjeren da je razlog njegove prerane smrti bio upravo taj atentat.
Feministička ikona, otvorena lezbijka (još u 50-im godinama prošlog stoljeća, kada nitko nije govorio o tome), talentirana spisateljica i nezaobilazna figura popularne kulture, prvenstveno kao “žena koja je upucala Andyja Warhola”, Valerie Solanas je 25 godina nakon svoje smrti dobila prvu, iscrpnu biografiju koju potpisuje profesorica ženskih studija na državnom sveučilištu Arizona Breanne Fahs. Ona pokušava otkriti tko je zapravo stajao iza ludila (Solanas je patila od paranoidne shizofrenije) koje je podijelilo američku Nacionalnu organizaciju žena, iniciralo pokret radikalnog feminizma i produciralo najpoznatiji feministički tekst toga vremena pod naslovom “SCUM” (ološ). Fahs u knjizi istražuje vezu između njezina zločina, povezanosti sa ženskim pokretom i stvarnosti njezina teškog života na rubu društva.
Desetljeće istraživanja
Robespierre feminizma - tek je jedan od nadimaka koji je pratio Valerie Solanas u njezinu rastrzanom životu (1936. - 1988.). Ona je o sebi govorila prvenstveno kao o piscu, a iza sebe je ostavila dva remek-djela, dramu “Up Your Ass” te feministički manifest “SCUM” u kojem je pozivala ženski rod na krajnji obračun s nevrijednim muškarcima . No, njezin pokušaj atentata na kralja pop-arta zauvijek je bacio u sjenu na sve ostalo iz njezina života - i to je bio jedini razlog zbog kojeg je požalila taj čin. No, s druge strane to joj je donijelo i veliku pozornost američke javnosti, a pitanje treba li podržati Valerie Solanas ili ne zauvijek je podijelilo američku Nacionalnu organizaciju žena.
Pri kraju života Solanas je gorljivo najavljivala svoju autobiografiju koja će se, po njezinim procjenama, prodati u 20 milijuna primjeraka. Do toga nikada nije došlo, no zato je Breanne Fahs provela više od desetljeća istražujući njezin tragičan život. Razgovarala je s mnogim akterima njezina života - od izvanbračne djece koju je rodila još kao tinejdžerica, pionirke feminističkog pokreta Ti-Grace Atkinson do poznatih likova iz Warholova Factoryja, transvestita Ultra Violet i filmaša Paula Morrisseya.
“Posebno je zabavno bilo razgovarati s radikalnim feministicama, danas već u 70-im, 80-im godinama života koje nimalo nisu revidirale svoje radikalne stavove”, prisjetila se u intervjuu za New York Times autorica biografije.
Opsjednuta ‘mafijom’
Solanas nije dugo robijala zbog atentata na Warhola; iz zatvora je izašla 1971. godine, no njezine paranoje nakon toga ne nestaju. Naprotiv; postaje opsjednuta “mafijom” koju su po njezinu uvjerenju činili Warhol i njegovi suradnici te njezin izdavač Maurice Girodias koji je bio originalna meta njezina atentata. Nakon što ga nije našla u Chelsea hotelu, uputila se u Warholov Factory i obrušila na čovjeka za kojeg je mislila da će je učiniti slavnom snimanjem film po njezinu komadu “Up Your Ass”. No, scenarij je bio toliko provokativan, na rubu pornografije, da je Warhol, koji je ionako imao problema zbog svojih često seksualno eksplicitnih filmova, bio uvjeren da mu ga podmeće CIA.
Film je Solanas na kraju ipak dobila, ali ne po njezinu komadu već o njezinu životu - 1996. godine Mary Harron je snimila film “I Shot Andy Warhol” u kojem je Solanas odlično utjelovila Lili Taylor. “U doba kada ljudi nisu vjerovali u sebe, kao ni u druge ljude, ona je bila snažnog uvjerenja da će je svijet jednoga dana otkriti i da će postati slavna, baš kao što zaslužuje”, u biografiji govori njezin dugogodišnji prijatelj Jeremiah Newton.
Njezino se mentalno zdravlje pogoršalo nakon što je bezuspješno pokušala prodati novo izdanje svog SCUM manifesta 1977. godine. Bila je uvjerena da je neprestano pod prismotrom “mafije” pa odlazi živjeti prvo u Phoenix, a potom u San Francisco. Unatoč nezaustavljivom padanju u ludilo, Solanas nikada nije prestala s pisanjem; njezini susjedi iz San Francisca tako se prisjećaju neprestanog zvuka pisaće mašine iz njezina stana. Godinu dana prije smrti, 1987., u trag joj je ušla Warholova muza Ultra Violet. “Bila je potpuno u svome svijetu, no imala je doista revolucionarnu viziju boljeg svijeta koji bi vodile žene u korist žena”, prisjeća se Ultra Violet.
I dok je ona imala barem donekle simpatije za Valerie, unatoč svojoj velikoj prisnosti s Warholom, filmski režiser Paul Morrissey, bliski Warholov suradnik, uvijek je s prezirom govorio o ženi koja je upropastila život njegova prijatelja. “Vikao je na mene na telefon i govorio mi da je bolje da pišem biografiju Lady Gage nego da se bavim njom. Veći dio Andyjeve ekipe još uvijek s idolopoklonstvom govori o njemu, dok je drugi, ipak manji dio ipak zauzeo kritički stav. Točnije, žene iz Factoryja postale su svjesne koliko ih je on eksploatirao”, rekla je u jednom od intervjua autorica biografije.
No, muškarci ipak nisu bili potpuno isključeni iz života Valerie Solanas. Imala je nekoliko heteroseksualnih veza i tijekom cijelog života je ipak održavala sporadičnu vezu pismima s ocem koji ju je, po njezinoj tvrdnji, u djetinjstvu seksualno zlostavljao. Čak i njezine prijateljske veze bile su beznadne. “Mora da si jako usamljen kada pokušavaš rušiti norme vremena u kojem živiš. U takvoj poziciji je bila i Valerie, no njoj je bilo još gore jer je konstantno odbacivala sve one koji su je pokušavali podržavati”, objašnjava autorica Breanne Fahs koja je otkrila da je većina ljudi s kojima je razgovarala o Solanas na ovaj ili onaj način bili - radikali.
Interpretacija odnosa
Priča o Valerie Solanas u koju bi ljudi voljeli vjerovati glasi ovako: otac ju je seksualno zlostavljao i ona je zbog toga zamrzila sve muškarce, napisala je SCUM manifest, pucala na Andyja Warhola te je na kraju umrla sama, u mukama. No, Fahs tvrdi da stvari nisu tako jednostavne. “Njezine traume ne izlaze samo iz činjenice seksualnog zlostavljanja već i iz njezina dugotrajnog boravka u psihijatrijskim bolnicama i nevjerojatno teškog života. Veći dio svog bivanja kao odrasla osoba provela je zapravo gladna i bez stalnog krova nad glavom”, objašnjava Fahs koja nudi i vrlo zanimljivu interpretaciju njezina odnosa s Andyjem Warholom. “S jedne strane su bila sušta suprotnost, a s druge gotovo identični. I dok je Warhol volio zauzimati poziciju hladnog, distanciranog promatrača, Valerie je svemu pristupala s velikom strašću.
Ono što ih je povezivalo je to što su oboje došli iz radničkih obitelji. Na neki način su dijelili i zajednički queer identitet. Nakon što je pucala na njega, Andy se ponašao kao da je to bilo u njezinoj prirodi, kao da si ona nije mogla pomoći pa je i nije krivio za to što je učinila, nije se ljutio na nju. Ona mu se željela ispričati, ali mu je i predbacivala da je ljubazan prema njoj samo kako bi na svoju stranu pridobio javno mnijenje. No, bila je u potpunosti svjesna da ju je taj pokušaj atentata zauvijek upisao u povijest kao ženu koja je pucala u Andyja Warhola.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....