‘Uskoro ćemo si morati ugraditi čip da se povežemo s umjet­nom inteligencijom. Ima li nade?‘

U atelijer Ivana Fijolića dolazite Voćarskom, gdje desetljećima naši umjetnici imaju ateljee, pa skrenete desno u jedno od dvorišta. A oko njihovih ateljea - pokraj Fijolićeva onaj je Mire Vuce - buja zelenilo kišovitog svibnja, valjda se i žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele, i sve bi bilo tako vidrićevski blago da nije ponekog robusnog gipsanog kalupa ili zaboravljenog čekića koji najavljuju da ćemo se uskoro sresti s onom drugom prirodom, ljudskom prirodom - umjetnošću.

U ateljeu - osim brusilica raznih, var aparata, bušilica, šajbe koja se vrti za modelaciju kipa, betona, gline, gipsa, pa dlijeta, sprejeva, boja i skalpela - trenutno je ona njegova slavna skulptura Jedini, crni bad guy koji nas suočava s onim najmračnijim u...