Umrla je Ljiljana Kolešnik

Preminula je povjesničarka umjetnosti Ljiljana Kolešnik (1959.). Cijenjena povjesničarka umjetnosti te profesorica povijest umjetnosti i komparativnu književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirala je muzeologiju na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Doktorirala je 2000. godine povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska likovna kritika i hrvatska likovna umjetnost pedesetih godina).

Istraživala je teme kao što su moderna umjetnost druge polovine 20. stoljeća (skulptura, slikarstvo, likovna kritika); umjetnost, vizualna kultura i kulturne politike 1950-ih i 1960-ih godina u srednjoistočnoj Europi; kritičke umjetničke i kustoske prakse od kraja 1960-ih do kraja 1980-ih godina; poslijeratna utopijska arhitektura/urbanizam i pitanja demokratizacije urbanog prostora; suvremena teorija likovnih umjetnosti.

O njenoj smrti oglasio se Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

Tekst koji su objavili na Facebooku prenosimo u cijelosti.

"S velikom tugom primili smo vijest o smrti povjesničarke umjetnosti dr. sc. Ljiljane Kolešnik, znanstvenice emerite Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Kao pionirka nove povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, Ljiljana Kolešnik ostavila je neizbrisiv trag u našoj disciplini, neumorno propitujući njezine metodološke pretpostavke i disciplinarne granice. Na tragu socijalne povijesti umjetnosti T. J. Clarka, čije je ključne tekstove i metodološke rasprave približila domaćoj stručnoj javnosti, inzistirala je na tome da umjetnost ne možemo razumjeti izvan društvenih antagonizama i ideoloških borbi u kojima sudjeluje.

Svoj znanstveni rad Ljiljana Kolešnik je posvetila istraživanju moderne umjetnosti, likovne kritike i umjetničkih fenomena 1960ih godina, a s posebnim interesom za Nove tendencije. Među najvažnijim doprinosima ističe se knjiga "Između Istoka i Zapada: hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina". Bila je to i prva studija hrvatske umjetnosti utemeljena na poststrukturalističkim postavkama, a koja je dovela u pitanje sve što je historiografija umjetnosti do tada napisala o tome periodu. Između ostaloga, priredila je "Antologiju hrvatske likovne kritike 50-ih godina" te kritičke tekstove Radoslava Putara, pokazavši kako likovna kritika funkcionira kao aktivan sudionik oblikovanja umjetničkih vrijednosti, institucionalnih odnosa i kulturnih hijerarhija. Ta je istraživačka perspektiva dodatno razvijena u velikom interdisciplinarnom projektu "Socijalizam i modernost: umjetnost, kultura, politika 1950.–1974.", koji je poslijeratnu umjetnost promatrao unutar širih procesa socijalističke modernizacije.

Njezina otvorenost prema novim metodološkim perspektivama očitovala se i u kritičkom preispitivanju eurocentričnih i nacionalnih modela povijesti umjetnosti. U dijalogu s konceptom horizontalne povijesti umjetnosti Piotra Piotrowskog propitivala je hijerarhijske odnose umjetničkih središta i periferija, kao i mogućnosti drukčijeg razumijevanja modernizma iz perspektive srednjoistočne Europe. Pritom je nove teorijske modele provjeravala u odnosu na konkretna povijesna iskustva, osobito ona socijalističke Jugoslavije. U kasnijim se istraživanjima sve snažnije okretala digitalnoj povijesti umjetnosti, mrežnoj analizi i transnacionalnim kulturnim razmjenama, nastavljajući tragati za metodama koje omogućuju pisanje povijesti umjetnosti izvan ustaljenih geografskih i disciplinarnih granica.

Profesorica Kolešnik je bila idejna pokretačica VANISa, digitalnog alata za proučavanje mreža umjetničkih razmjena, kojim je pridonijela razvoju novih, relacijskih pristupa povijesti umjetnosti. Posljednjih se godina osobito posvetila istraživanju umjetničke proizvodnje i kulturnih razmjena unutar Pokreta nesvrstanih, napose odnosa Jugoslavije i afričkih zemalja.

Njezino znanstveno nasljeđe čini trajna intelektualna pobuna protiv uvriježenih interpretacija, metodološke zatvorenosti i "samorazumljivih" istina naše discipline.

Profesorica Kolešnik bila je iznimna pedagoginja. Kao vanjska suradnica predavala je na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru kolegije iz područja teorije umjetnosti, a upravo je zahvaljujući njezinu angažmanu i desetljećima dugoj ekspertizi u naš studijski program uvedena i digitalna povijest umjetnosti. Studenti s našega Odjela pamte je kao "mind blowing" profesoricu. Nakon njezinog dolaska u Zadar, kako je to navela naša alumna, „više ništa nije bilo isto“. Predavanja profesorice Kolešnik poticala su kritičko mišljenje i intelektualnu samostalnost. Mentorirala je pet doktorskih radova na našem poslijediplomskom studiju Humanističkih znanosti. Osobito je cijenila taj doktorski studij jer je u njemu nalazila prostor za sporu, temeljitu proizvodnju znanja, oslobođenju komodifikacije i projektne logike.

Svoje je pedagoško djelovanje razvijala i na drugim sveučilištima. Predavala je na diplomskim i doktorskim studijima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te na studiju historije/povijesti umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, u čijem je osnivanju i sama sudjelovala. Njezino profesionalno iskustvo obuhvaćalo je i kustoski rad u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu.

Ljiljana Kolešnik rođena je 1959. godine. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala muzeologiju na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom dr. sc. Radovana Ivančevića, s disertacijom "Hrvatska likovna kritika i hrvatska likovna umjetnost pedesetih godina".

Uz znanstveni, nastavni i kustoski rad, aktivno je sudjelovala u oblikovanju stručne i akademske zajednice. Bila je članica uredništava časopisa Informatica Museologica i Anali Galerije Antuna Augustinčića te međunarodnih znanstvenih udruženja EAM (European Network for Avant-Garde and Modernism Studies), ASEEES (Association for Slavic, East European, and Eurasian Studies) i SHERA (The Society of Historians of East European, Eurasian, and Russian Art and Architecture). Od 2014. godine bila je i članica Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske.

S dubokom tugom opraštamo se od profesorice Ljiljane Kolešnik, njezine neumorne istraživačke znatiželje, entuzijazma i kritičkog duha kojim je trajno mijenjala horizonte naše discipline. Njezine ideje, intelektualna hrabrost i otvorenost prema novim perspektivama nastavit će živjeti u radu generacija koje je nadahnjivala".