NAJBOLJE OD LIKOVNOG U 2011.

Svijet veliča Marinu Abramović dok mi slavimo Vaništu

Izložba Marine Abramović “Umjetnik je prisutan” bila je najposjećenija izložba dosad u njujorškoj MOMA-i . Nakon toga, u Londonu je otvorila novu izložbu, za potrebu koje je režirala i vlastiti sprovod.

I dok je svijet slavio performans umjetnicu podrijetlom iz Srbije, uvrštenu i na Timeovu listu 100 najmoćnijih umjetnika u povijesti, a Financial Times zabilježio trend povratka performansu kao omiljenoj vrsti izražavanja kustosa i kolekcionara, 2010. je u Hrvatskoj bila godina klasičnih izložbi i svojevrsnog povratka klasičnim likovnim vrijednostima. Što zbog ukusa, što zbog nemogućnosti produkcije drugačijeg. Suvremenu smo umjetnost u Hrvatskoj imali malo prilika vidjeti, barem ne organizirano.

Od Srneca do Murtića

Kraljica performansa zabavljala je svjetsku publiku, a mi smo izgubili kralja peformansa: u 74. godini, u bijedi, preminuo je Tomislav Gotovac.

U proteklu smo godinu krenuli iznova upoznavajući opus pomalo zaboravljenog Aleksandra Srneca, a oprostili se od nje uz velikog Edu Murtića. Obe su izložbe bile u novom Muzeju suvremene umjetnosti, iza kojeg je ostala napola uspješna inaguracijska godina, ovisno kako gledate čašu: kao napola punu ili kao napola praznu. Ni blockbuster izložbi nije bilo kao proteklih godina. U Zagrebu su gostovali Gilbert&Geo-rge, u Dubrovniku Alberto Giacometti, u Splitu Francisco Goya.

Dosta nam je političara

Zabavljao nas je Siniša Labrović, ponajviše boksačkim mečom za mjesto ministra kulture. Općenito, ono što smo vidjeli od suvremene umjetnosti bilo je ponajviše usmjereno na protest protiv aktualne situacije: Janez Janša je rezao zastavu, Marko Marković je na stupu srama čitao neispunjena obećanja političara, IGLE su svoju modnu reviju posvetile radnicama Kamenskog, David Maljković je protestirao zbog odnosa prema socijalističkom naslijeđu...

VAŽNE IZLOŽBE:

Od Ljube Babića do Maljkovića

1. Ljubo Babić

Moderna galerija Zagreb

Ljubo Babić bio je slikar, povjesničar umjetnosti, nagrađivani scenograf, književnik, prvi ravnatelj Moderne galerije, prvi autor sustavnih pregleda suvremene umjetnosti... Upravo zbog tolikog angažmana njegov je slikarski opus raznolik, no kada su mu slike dobre, onda je najbolji. Najbolje od Ljube Babića na jednom su mjestu okupili autori iz Moderne galerije, na čelu s ravnateljicom Biserkom Rauter Plančić. Među njima je i slika “Crveni stjegovi” iz 1919. godine, koju nismo imali prilike vidjeti više od 30 godina jer je u privatnoj kolekciji koja nije u Hrvatskoj.

2. Josip Vaništa

Gliptoteka HAZU, Zagreb

Slučajno se poklopilo da je Vaništa, vlasnik jedne od najpoznatijih Babićevih slika, “Crnih zastava”, na svojoj izložbi u Gliptoteci premijerno pokazao crtež koji je hommage Ljubi Babiću, nastao ove godine u Ilici. Dvije su izložbe tako u svojevrsnom dijalogu. Iako Vaniština izložba obuhvaća radove nastale tijekom gotovo sedam desetljeća, prvi datira u 1944. godine. No, nije riječ o klasičnoj retrospektivi, nego o radovima koji su nastali u duhu Gorgone.

3. Gilbert&George

MSU, Zagreb

Najavljivali smo ih više od šest godina, koliko i otvaranje Muzeja suvremene umjetnosti. U međuvremenu su se stigli i vjenčati te održati veliku retrospektivu u londonskoj galeriji Tate Modern. Naposljetku smo ih i dočekali. Slavni britanski dvojac nije nas tretirao kao provinciju: pokazao je u Zagrebu najbolje iz svoje serije “Union Jack Freak”, koja ispituje sve tabue vezane u seksualnost, religiju, politiku... a neke smo radove premijerno vidjeli.

4. Danica Dakić

MSU, Zagreb

Prvo što o svojem radu ističe ova sarajevska umjetnica jest da ona nije socijalno angažirana, nego se bavi pitanjem uloga koje preuzimamo u određenom razdoblju svojeg života. Danica Dakić bavi se ljudima koji su često nevidljivi našem društvu, želeći prikazati njihovu ljepotu i sposobnosti koje ostaju skrivene ispod nametnutog socijalnog položaja. U radu “Role-Taking, Role-Making” protagonisti dolaze iz jedinog romskog kazališta na svijetu, a u “Isola Bella” umjetnica portetira štićenike doma u Pazariću. Kustos izložbe bio je Tihomir Milovac.

5a. Marijan Trepše

Umjetnički paviljon, Zagreb

Zaredalo se da naša likovna scena portetira generaciju koja je stupila na pozornicu neposredno iza Vlahe Bukovca i njegove šarene škole. Marijan Trepše, umjetnik koji je živio u Zagrebu, a školovao se u Pragu, pravo je otkriće. Često je poretirao najniže slojeve ljudi, one koji balansiraju na rubu egzistencije i često borave u opskurnim gostionicama. Utjecaj filma, ponajviše ekspresionizma i Fritza Langa, tipičan za ovo razdoblje, nije mogao zaobići ni Trepšea: deformacija lika, ukošeni stolovi, dramatične perspektive, prizori posuđeni s filmskog platna, u službi su pokazivanja tjeskobe i straha. Sliku “Mladić u kavani: Pjesnik za kavanskim stolom” prvi put smo vidjeli na ovoj izložbi. Izložbu je priredio Zvonko Maković.

5b. David Maljković

Sprueth Magers, London, galerija Nova, Zagreb

Naš najuspješniji umjetnik u inozemstvu, 38-godišnji Riječanin, za novi ciklus, “Prizivni kadrovi”, odlazio je na mjesta u Zagrebu na kojima je Orson Welles snimao 60-ih godina “Proces” po Kafki i s njih snimao iste kadrove. Maljkovićev rad kritika je odnosa današnje g društva prema socijalističkom naslijeđu, a u galeriji Nova može se vidjeti u dijalogu sa sjajnim starijim kolegama, Ivanom Piceljem i Sanjom Iveković.

Godina burnih polemika: posvađani Jakovčić i Tolj, Teglenica nije STIGLA u Veneciju

Najbolja fotografska izložba:

Sandra Vitaljić, galerija Karas, Zagreb

U ciklusu “Neplodna tla” umjetnica snima naizgled obične, anonimne pejsaže na kojima nema ljudi. No, fotografirane šume, polja ili rijeke zapravo su mjesta koja su bila i dio političke retorike te su davali legitimitet sustavima i ideologijama. Danas napušteni pejsaži nekadašnja su stratišta.

New entry:

Stipan Tadić

Mladi slikar koji portetira svoju obitelj na platnima ogromnih formata, u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika izložio je portete svojeg djeda, oca i brata. Sjajno slikarsko umijeće.

Događaj koji je obilježio likovnu scenu:

Odlazak Tomislava Gotovca

U 74. godini života preminuo je Tomislav Gotovac, najveći hrvatski performans-umjetnik i veliki filmski redatelj. Umjetnost i život kod Gotovca bili su neraskidivo povezani. Bio je beskompromisan do kraja i veliki perfekcionist koji je svaki svoj performans promislio do najsitnijeg detalja. Imao je veliku karizmu te je za sobom ostavio generacije sljedbenika. Obožavao je američke filmove, jazz i Glenna Millera. Volio je klasičnu, Velasqezovu i Michelangelovu umjetnost i operu, slušao je Čajkovskog: “Veliki avangardni umjetnici uvijek su nadahnuti klasikom” govorio je. Dani Štaglinca koje organizira umjetnica Vlasta Delimar od sljedeće su godine posvećeni njemu.

Polemika godine:

Slaven Tolj - Ivan Jakovčić

Dubrovački umjetnik Slaven Tolj bio je na čelu Porečkog anala, koji je ove godine slavio 50. obljetnicu. Trebao ga je, po protokolu, otvoriti istarski župan Ivan Jakovčić, koji se naposljetku nije uspio suzdržati od komentara na izloženu suvremenu umjetnost. Dok je on bio mali, govorio je na otvaranju, na istom su mjestu izlagali Picasso i Matisse. Iako je bilo raznih provokativnih radova, izlagali su i Pravo na grad, i trojica umjetnika koja su se skinula na Gotovčevu grobu, grupa ABS, Jakovčića je najviše zasmetao rad koji prikazuje Isusa s Hajdukovim grbom umjesto srca. Ova je polemika za sobom povukla brojna pitanja o suvremenoj umjetnosti, Jakovčić je održao i performans, a u Istri su osvanuli i grafiti: Tolj - Jakovčić 1:0

Skandal godine:

Ploveći paviljon, Venecijanski bijenale, izbornik Leo Modrčin

Sve se činilo idilično: senzibilitet japanske arhitektice Kazuyo Sejima, koja je bila na čelu ovogodišnjeg bijenala arhitekture, jako dobro odgovara onom naših arhitekata. Na poziv Lea Modrčina okupile su se najjače arhitektonske snage, čak 14 arhitekata, i poetskim plovećim paviljonom jako dobro odgovorili na izazov izbornice. Naziv bijenala bio je “Ljudi se susreću u arhitekturi”, namjera je bila veliko istraživanje kako se ljudi uistinu osjećaju u suvremenoj arhitekturi. Pričalo se i o Zlatnom lavu, no teglenica naposljetku nije stigla čitava na svoje odredište, rivu Sedam mučenika u Veneciji.

Najbolji dizajn/arhitektura:

Hotel Golly/Bossy, Split, arhitektura: Studio UP, dizajn: Davor Gamulin Gamba

Recesija se osjeća ponajviše u arhitekturi pa konkurencija među projektima velike skale nije kao proteklih godina. U očekivanju hotela Lone, 3LHD-a u Rovinju i hotela Superdalmatia, njiric+arhitekata na Čiovu, nade u kvalitetan turizam daje nam prvi dizajnerski hostel u Hrvat-skoj, Golly&Bossy u centru Splita. Na mjestu je nekadašnje robne kuće čiji su elementi poput panoramskog lifta i eskalatora zadržani, ali u funkciji hostela. Natpisi na podovima ispisuju alternativnu povijest ovog grada, a sobe su nazvane po poznatim splitskim parovima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 21:44