VEDRAN KLEMENS

SVE JE POČELO S VUČKOM Ilustrator koji umjetnost uspijeva lijepiti na knjige, pivo i čokolade

“Humor mi je bitan, no samo na ilustracijama, ne i u životu. U radu tražim humor i kad ga klijenti ne traže”

Kupanje na Savi 30-ih godina, gotovo opipljivo stvarna, oživljena esencija ljeta, tako bi se moglo opisati ilustracije “Ljeto u Zagrebu” koje je nedavno umjetnik Vedran Klemens napravio za craft pivo pivovare Medvedgrad.

Dvije dugonoge ljepotice u starinskim kupaćim kostimima uživaju na drvenom kupalištu, iza njih je danas nepostojeći crveni most preko Save s lukovima, dok muškarac s brkovima nalik gosponu Fuliru promatra damice skriven iza grma. Nostalgičan međuratni prikaz s današnjicom povezuje nekoliko neobičnih detalja, kao što je velika polovica naranče na nebu koja je i svemirski brod...

- Ekipa iz pivovare željela je rekonstruirati savsko kupalište iz razdoblja između dva rata i atmosferu filma “Tko pjeva zlo, ne misli”, ali sam dodao i nekoliko detalja kao što je morski pas u Savi i svemirski brod naranču umjesto sunca- kaže mi Vedran Klemens.

Vučko i raja

Primio nas je u svome uredu-stanu u središtu Zagreba. Dok sjedimo na terasi s koje se vidi zgrada jedne gimnazije, pričamo o njegovu životu i, naravno, o poslu. On je nagrađivani ilustrator koji je nakon sedam uspješnih godina u marketinškoj agenciji prije dvije godine postao nezavisni autor. Za to je trebalo hrabrosti, no njegov je rad već bio dovoljno priznat i odlučio je riskirati.

Klemens je autor redizajniranog lika Babe na etiketi boce Pelinkovca, vizualnog identiteta agencije Señor, ilustracija u jubilarnom izdanju “Priča iz davnine”, srca na plakatu za ovogodišnji festival Dani komunikacija. Ilustrirao je i nekoliko godišnjih izvješća za Adris i omote jubilarnog izdanja švicarske čokolade Favarger Luke Rajića. Također, autor je hvaljenih ilustracija za vinariju Mežnarić i za agenciju Be koncept. Stalni je suradnik izdavačke kuće Fraktura i stoji iza mnogo atraktivnih ilustracija za knjige, među kojima pozornost plijeni naslovnica “Čovjek bez lica” Milorada Popovića.

Rođeni je Sarajlija koji je u djetinjstvu bio fasciniran Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara.

- Stalno sam ga crtao, tada sam prvi put u životu poželio postati ilustrator. Ozbiljnije sam počeo crtati već sa 13 godina, tata me forsirao na gitaru, ali ja sam htio crtati, pohađao sam vikendom satove i potom upisao srednju školu primijenjenih umjetnosti - kaže Vedran Klemens.

Prošle je godine u Sarajevu i ove godine u Rovinju imao izložbu “Vučko & raja” sačinjenu od deset velikih grafika limitirane edicije. Njegova je to posveta omiljenom liku iz djetinjstva s motivima izmišljenih zgoda, posveta nalik stripu, sa seksualnim i političkim konotacijama.

- Na izložbi u Sarajevu zapravo sam tek upoznao i tamošnju ekipu iz dizajnerskog svijeta - kaže Klemens.

Izbjeglica u Puli

Pitamo ga kada je otišao iz Sarajeva.

- Mama i ja izašli smo iz ratnog Sarajeva kroz tunel 1995. Bilo je to par mjeseci prije kraja rata, ali to nismo znali. Odvela me u Pulu i vratila se u Bosnu gdje su ona i tata nastavili živjeti. O vremenu rata u Sarajevu mogao bih napisati knjigu i to bi sad bio predugačak razgovor... Uglavnom, na pola srednje škole, kao 16-godišnjak, došao sam u Pulu kao izbjeglica, što mi je teško palo jer su moji prijatelji ostali u Sarajevu, sve je bilo drukčije, manji grad, a osjećao sam i siromaštvo u odnosu na okolinu. Nije bilo lako, ali sam se osamostalio, što je bilo dobro - priča Vedran Klemens.

Svoj život dijeli na “život prije rata, za vrijeme rata i nakon rata”. Nakon srednje škole u Zagrebu upisuje studij dizajna. Zagreb mu je kaže bio preporod, prvenstveno jer se na faksu našao se u okruženju ljudi koje su zanimale slične stvari. Nakon dvije godine studiranja dizajna upisuje i Akademiju likovne umjetnosti te je završio oba fakulteta.

- Neko sam vrijeme prvo slikao komercijalne slike. Nisam imao izbora. Prvi posao sličan današnjem radu bila je jedna ilustracija za agenciju Bruketa i Žinić. Kasnije sam dugo radio kao dizajner i umjetnički direktor u agenciji Gray Zagreb, gdje sam mnogo naučio, naročito u smislu vještine komunikacije. No ilustracije sam tada radio povremeno, sa strane, a uglavnom se bavio grafičkim dizajnom - kaže Klemens.

Kada se prije dvije godine osamostalio, posvetio se prvenstveno ilustraciji, što je i želio. One su bile i ostale su njegova strast.

- Nisam požalio, iako me bilo strah biti freelancer i, “da kucnem u drvo”, imam dosta posla. Kupio sam si malo veću slobodu planiranja radnog vremena, odabira što ću raditi i prvenstveno mogućnost da ilustriram - kaže.

Njegov rad je digitalan, iako ilustracije djeluju analogno, kao što su recimo grafike “Vučko i raja” ili likovi životinja s ljudskim osobinama koje uživaju u vinu. Na prvu izgledaju kao ručno rađeni crteži.

- Moj rad često zahtijeva dobru pripremu, istraživanje zadane teme, na što ode dosta vremena. Ako radim ilustraciju za knjigu, prvo je naravno pročitam i nastojim uhvatiti bit. U crtačkom smislu koristim razne tehnike, što mi otvara mnoga vrata, a ponekad još obavljam i poslove dizajnera i umjetničkog direktora - kaže Klemens.

Noćna ptica

Pitamo ga za njegov šaljivi duh i za stereotipe jer ipak on je Sarajlija. Njegove su ilustracije uglavnom duhovite, što priziva uvriježeno mišljenje kako Bosancima to nekako bolje leži.

- U svakodnevnom životu po tom pitanju nisam dovoljno Sarajlija. Uživo se osjećam dosadno kad se usporedim s prijateljima iz Sarajeva. No u radu humor mi je bitan. Moja duhovitost najviše dolazi do izražaja na ilustracijama. U radu ću tražiti humor čak i kad klijenti to ne traže. Recimo životinjama koje piju vino dodao sam mnogo duhovitih detalja... Cijenim humor i njegujem ga kao vrijednost - odgovara Vedran Klemens.

Uskoro ga očekuje i angažman za Zagrebačko kazalište mladih, dogovorio je ilustracije za predstavu u režiji Krešimira Dolenčića.

Razgledamo njegov stan. U svijetlim tonovima, mnogo je zanimljivih detalja, primjerice, na polici stoji starinski srebrni fildžan, istaknuta je knjiga “Sarajevo, plan grada” Miljenka Jergovića, u blizini je i orden koji je dobio za najboljeg ilustratora, knjige čije je naslovnice ilustrirao, ali i “luda” kaciga za vožnju motorom s velikim rogovima... I naravno, veliki bijeli radni stol s računalom i komponentama za crtanje.

- Donedavno sam uvijek radio noću, sve do jutra, bio sam najgora noćna ptica. U zadnje vrijeme nastojim sve završiti do 1 sat - kaže Klemens. Prestao je nedavno i pušiti, skinuo se sa dvije kutije dnevno. Teška faza, ali bori se uspješno, kao uvijek u svom životu, ne boji se izazova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 14:39