
Jučer je u Galeriji SC tvorena izložba Uzvratni posjet vizualnog umjetnika Slavena Tolja. Izložba je otvorena do 5. travnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Umjetnik je na otvorenju izveo performans.
Kako piše u predgovoru Helene Puhar, Uzvratni posjet, nova izložba Slavena Tolja nastavlja se na njegov, kroz prethodnih nekoliko godina realiziran, niz različitih postava istoga naziva – Krakelure, Pavo i ja. Svaka od tih izložbi, koristeći se metodom kontinuirane rekontekstualizacije ranih radova Slavena Tolja, dokumentacije, osobnih predmeta, drugih umjetničkih radova, amaterskih radova, vlastite i osobne kolekcija arheoloških iskopina iz vrta Florinog doma u Lapadu, organskih, biljnih i životinjskih, ostataka iz tog istog vrta; promišljena je na drukčiji način i postavom oblikovana prema specifičnome prostoru i mjestu izlaganja. Na taj način svaka izložba prethodnog, a možemo reći i novog ciklusa, postaje jedinstvenom ambijentalnom situacijom, uvijek u odnosu prema samom mjestu izlaganja.
Umjetnik asocijativno, naizgled nasumično, trenutke iz vlastita života povezuje sa stvarnim ili zamišljenim događajima iz prošlosti i sadašnjosti – jer vrijeme, nakon suočavanja s teškim zdravstvenim izazovima, za Slavena Tolja postaje sve, osim linearno. Mogli bismo reći da je riječ o više, većih i manjih, istodobnih virova. Vrtnji sjećanja. Crvotočina.
Uzvratnim posjetima Slaven Tolj ponovno obilazi trenutke i mjesta koja su obilježila njegov osobni život i živote zajednica kojima pripada – obitelj, Dubrovnik, Flora, prijatelji, umjetnost… Kroz refleksivnu autobiografsku (ili autofikcijsku) praksu nastaju novi postavi, novi odnosi među artefaktima i sjećanjima, a time i nova osobna čitanja izgubljene i nikad do kraja uspostavljivih sadašnjosti i osobnog identiteta. Njegova umjetnost postaje pokušaj rekonstrukcije starih i uspostave novih veza kroz simbolički čin uzvraćenog posjeta potaknut začuđujućim životnim koincidencijama i prepoznavanjima.
Paradoksalno, Tolj gomilajući veliki broj izložaka i predmeta u izložbenom prostoru, svoj izričaj svodi na krajnji minimalizam, pritom postavljajući jasne temelje za promišljanje društvenih procesa, pojava i dubokih unutarnjih doživljaja.
Naglašeno prožimanje umjetnosti i života pratimo kroz svojevrsni umjetnikov "procesualni rad" u vrtu dubrovačke galerije Flora. Svakodnevna, ujedno i iscrpljujuća i iscjeljujuća aktivnost, u mijenjanju mikropejzaža nekad zapuštenog galerijskog vrta Florina doma, izvor je niza ready-made artefakata koji postaju nezaobilazni, kohezivni predmeti unutar Toljeva rada.
Simbolički ili perceptivno, oni su prenositelji poruka, neuroni, kojima Tolj u konstruiranome asocijativnom poretku nastoji, povezujući i reinterpretirajući pređašnje radove, predstaviti svoj, iznova drukčiji, autoportret.
Ovoga puta izdvojit će različite organske ulomke segmentno antropomorfnih svojstava, korijena falusoidnih i spermatozoidnih oblika, kojima će upariti limene kalupe za kolače nalik na vulve. Koliko je kroz cijeli ciklus izložbi Krakelure, Pavo i ja, provlačen motiv smrti, a smrt sama bila okosnica konstruiranja umjetnikove svakodnevice, toliko kroz "Uzvratni posjet" klija život. Možda upravo zato što olovna vremena i neriješene kolektivne i osobne traume, o kojima Slaven Tolj neprestano progovara, zahtijevaju inverziju – drukčiji način razumijevanja svijeta i sebe – umjesto smrti, potrebno je promišljati život.
Slaven Tolj (Dubrovnik, 1964.) svoj rad artikulira u više polja umjetnosti, uključujući performans, akcije, ambijentalne i site specific instalacije te objekte. Upotrebljava realni prostor, zatečene i pronađene predmete, ugrađujući u svoje radove vrijeme često se služeći vlastitim tijelom. Njegova se umjetnost uglavnom bavi društvenim temama, temama identiteta, prošlosti, ljudske ranjivosti, samoće, smrtnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim kao umjetnik, javnosti je poznat i kao kustos izložbi, suosnivač Art radionice Lazareti u Dubrovniku i Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, hrvatski izbornik na Venecijanskom bijenalu likovne umjetnosti 2005., nekadašnji ravnatelj MMSU Rijeka i umjetnički direktor projekta Rijeka 2020.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....