ŠETNJA ILICOM Darije Petković pažnju je usredotočio na zatvorene lokale, zastrte izloge i fasade nagrđene grafitima

U petak u kuli Lotrščak, u sklopu ciklusa Snapshot/Brzo okidanje, otvorena je izložba zagrebačkog fotografa i profesora na Akademiji dramskih umjetnosti, Darija Petkovića, pod nazivom "Ilica 01. 09. 2013."

Autor je na taj dan, dakle, prije tek nešto više od mjesec dana, prošetao zagrebačkom glavnom ulicom i zabilježio tridesetak prizora. Pažnju je usredotočio na zatvorene lokale, zastrte izloge nekadašnih trgovina, fasade nagrđene grafitima. "Kroz sam centar grada kao da je prohujala oluja", kaže Darije koji se ovom izložbom nastavlja na "ekonomsku tematiku suvremene Hrvatske" koju je istraživao svojim posljednjim ciklusima, "Okupacija u 26 slika" - hrvatskim brendovima koje su preuzeli strani ulagači, "Tvornice" - zatvorenim proizvodnim pogonima i "Zagreb - Zapad", fotografijama koje bilježe nevjerojatni porast broja kockarnica, kladionica i otkupljivača zlata.

U Ilici među zaštitnim skelama, paravanima, grafitima, zastrtim izlozima i zaboravljenim izlošcima, proviruju brojevi kuća. Na broju 17. tako vidimo na centralno simetričnoj fotografiji dva prazna lokala, zdesna "Exclusive" trgovina nekadašnjeg izdavačko knjižarskog diva u kojoj se donedavno prodavala luksuzna galanterija, slijeva papirom prelijepljen izlog vjerojatno neke bivše trgovine odjećom, nagrđen odavna ugaslim rashladnim uređajem, ispod kojega nas grafit grubo podsjeća na vrijeme u kojem živimo: "Mamiću Srbine". U sredini fotografije, u prašnjavom, masnom izlogu na stupu, iznad otkinute glave neke lutke, kao iz filma Tima Burtona, stoji nasmiješeni papa Štrumf s nogometnom loptom.

Darije Petković

"Ono što se na fotografiji ne vidi, od tog centralnog stupa, jest da je tu i ulaz u Arhiv Toše Dapca, danas jednog od ogranaka Muzeja suvremene umjetnosti", kaže Darije. "Da se radi o centru grada ne govori samo broj 17, nego i to da je tu u Dapčevo vrijeme bilo jedno umjetnički vrlo živo mjesto, koje sudeći po ovom prizoru, očito više nikome ništa ne znači."

Ne mora se biti fotograf pa da se primijeti veliki broj zatvorenih lokala po samom središtu grada, ali Darije se nije zaustavio samo na dokumentiranju te zastrašujuće činjenice. Osim što nas je prisilio da se prisjetimo o svemu što se nalazilo na tim mjestima, što je potcrtao "umiranje" grada izostavljanjem ljudi s tih fotografija, kao da je zabilježio neku vrstu paralelnog života koji se odigrava na tom istom prostoru. "Sličan su su osjećaj izazvale one serije Posavčevih i Cvjetanovićevih fotografija snimljenih na dan Titove i Tuđmanove smrti. Ima nešto gluho, prijeteće i bezbadno u toj praznini", piše Marina Viculin u predgovoru izložbi. "Kao da je snimljena stvarna odsutnost života."

Preostalim natpisima iznad praznih lokala nerijetko optimističnog naziva kao "Znanje" ili "Čarolija" možda ćemo se nasmijati, ali će nas nakon toga "još dublje zabosti u srce", piše Viculin. No zatvoreni "second hand shop", jedan od stotina koji kao da se u posljednje vrijeme jedini otvaraju po gradu s natpisom "Slika i prilika", doista je pretužna metafora vremena u kojem živimo.