RANI RADOVI VELIKOG UMJETNIKA Kći Ivana Picelja nakon 50 godina vratila očeve umjetnine iz Amerike

Bliski su prijatelji Ivana Picelja zvali Žan. Pariz mu je bio drugi dom, francuski je govorio savršeno. Tamo ga je na međunarodnu scenu lansirala karizmatična galeristica sitne građe Denise René. René, koja je 2012. preminula u stotoj godini života, u poslijeratno je doba prepoznala mnoga važna imena međunarodne konceptualne umjetnosti, među njima i Victora Vasarelyja.

Ivan Picelj, jedan od naših najkarizmatičnijih umjetnika, bio je veliki gospodin. Samozatajan. Diskretan. Nikad se nije nasilu nametao. Uvijek je izlazio u pažljivo skrojenom odijelu, vodeći računa o tome da mu kravata bojom odgovara ostatku njegove odjeće.

Nije imao atelje

Ivan Picelj bio je, također - nevjerojatno - jedan od umjetnika koji nisu nikad od države ili Grada dobili atelje. Nije se bunio. On je stvarao u sobici četiri puta četiri metra u stanu kojem je živio u centru Zagreba, na adresi Gajeva 2b.

To je lokacija koja u svakom slučaju zaslužuje spomen, mjesto na kojemu su se okupljali protagonisti EXAT-a 51, mjesto na kojemu je 1952. održana prva izložba ove grupe. Picelj je, naime, bio pokretač mnogih zbivanja, tip umjetnika oko kojeg su se svi okupljali. Izložba je u stanu održana brzo nakon što su on i Aleksandar Srnec izbačeni s Likovne akademije “zbog neposluha”. Bilo je to i mjesto u kojemu je sakupljao vlastiti arhiv. Taj je arhiv umjetnikova kći Anja Picelj Kosak donirala Muzeju suvremene umjetnosti: “Poklon muzeju bila je moja odluka, nije to moj otac oporučno zahtijevao, no uvjerena sam da arhiv pripada upravo ovoj instituciji, s kojom je od samih početaka, od osnutka, imao dobar odnos”, kaže. Sve stvari koje je njezin otac ostavio iza sebe spremila je u 250 kutija, arhiv je muzeju poklonila prije nekoliko godina, i sada će, nakon niza istraživanja koje su obavili stručnjaci muzeja, od 26. rujna biti dostupan u javnosti...

Uz otvaranje arhiva, predviđena je i izložba koja će obuhvatiti nekoliko segmenata. Vidjet ćemo djela Ivana Picelja koja od 1965. nisu bila u Hrvatskoj. Naime, to je bila godina kada je umjetnik imao izložbu u galeriji Howarda Wisea u Americi, i od tada mu djela nisu vraćena.

Pisma podrške

No, u dogovoru sa sinom galerista Danom Wiseom, Anja Picelj djela je uspjela dovesti u Hrvatsku, a Dan dolazi i na otvaranje izložbe. Riječ je mahom o reljefima i svi su restaurirani. Bit će izložene i fotografije samog umjetnika, te Piceljeve radne sobe, koju je snimio njegov prijatelj, fotograf Damir Fabijanić: “Damir me zamolio, nakon smrti mojeg oca, da ne diram ništa u njegovoj radnoj sobi kako bi snimio izvorno stanje. Tako je i bilo”, priča Anja Picelj Kosak.

Fabijanić je snimio i posljednje fotografije ovog umjetnika. Bilo je to u prosincu 2010., u veljači 2011. Picelj je preminuo: “Bilo je to prijateljsko fotografiranje. Ivan nije bio nikad oduševljen da ga se snima, no bilo nam je ugodno, zezali smo se. Svaki detalj na tim fotografijama priča je za sebe. A u njegovoj je sobi sve bilo savršeno posloženo”, kaže Fabijanić. “Iako u dokumentaciji ima na tisuće jedinica, moj bi otac sve lako pronašao”, nadodaje Anja Picelj Kosak.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU koja je i kustosica izložbe, oduševljena je načinom na koji je ovaj umjetnik sakupljao stvari, kako je sve pažljivo čuvao. U arhivu su, nadalje, pisma, korespodencija poslovnog i privatnog karaktera, filmovi, čestitke, osobni predmeti, dokumenti ovog umjetnika, fotoalbumi...

“Može se pronaći i bogata korespodencija s mnogim važnim protagonistima njegova vremena, Victorom Vasarelyjem, Hansom Arpom, Radovanom Ivšićem, Annie Le Brun, također i mnoga pisma koja je razmjenjivao s Vladom Kristlom”, navodi. Pisma su to puna podrške između kolega i prijatelja. Pintarić nadodaje kako je njoj posebno bio interesantan i način na koji je ovaj umjetnik funkcionirao izlažući vani. Naime, zvali su ga da izlaže u mnoge galerije Francuske i Amerike, no za razliku od mnogih suvremenih umjetnika danas, nije imao nikakav sustav iza sebe. Sve je dogovarao i izlagao sam: “U nekim pismima, primjerice, žalio se kako mu je teško organizirati transport”, navodi Snježana Pintarić. Također, u arhivu su i fotografije mnogih velikih fotografa koji su snimali Ivana Picelja, od Toše i Pere Dabca, pa preko Mladena Tudora, Petera Knappa, Borisa Cvjetanovića...

Arpova čestitka

I njegovi rani crteži, tijekom kojih istražuje svoj put, prije geometrijske apstrakcije, također su dio arhiva. Među mnogim stvarima sačuvani su, također, i originalni Vasarelyjevi crteži te ručno rađena čestitka koju mu je slao Arp.

Ivan Picelj rođen je u Okučanima 1924. Likovnu je akademiju upisao u Zagrebu 1943. godine, usred rata. Poslijeratno razdoblje u kojemu je umjetnički stasao bilo je burno. Slikao je samo u mlađim danima, kasnije se bavio grafikom, dizajnom, reljefima... Smatrao je da umjetnost treba biti integrirana u svakodnevnicu, da umjetnik ne bi smio biti izoliran u svojem ateljeu, i na tom je tragu i djelovao.