MLADEN STILINOVIĆ

'Rad je dobar kad umjetnik ima vremena za lijenost'

 Srđan Vrančić / CROPIX
Kritičarka Jutarnjeg s umjetnikom je obišla izložbu ‘Nula iz vladanja’ koja se otvara sutra

Retrospektiva je podijeljena po temama, kaže kustos Tihomir Milovac: bol, siromaštvo, novac, ljubav, crveno, lijenost, smrt...

“Nema ljubavi, to ste vi dodali”, smije se Mladen Stilinović, čija se velika izložba otvara u petak u Muzeju suvremene umjetnosti.

Izlaže u stanu

Napokon. Naime, Stilinović je imao retrospektivu u Budimpešti, velike izložbe u Innsbrucku, Istanbulu, Eindhovenu, Glasgowu, izlagao je u važnim muzejima poput njujorške MoMA-e, pariškog centra Pompidou, Victoria and Albert muzeja u Londonu, njegova djela izlaze u svim relevantnim pregledima europske ili istočnoeuropske umjetnosti. No, nije imao veću izložbu u Zagrebu. Ovdje je znao održavati izložbe u svojem stanu.

Izložba se zove “Nula iz vladanja” po filmu francuskog redatelja Jeana Vigoa: “To je Milovac dao naziv izložbe, a meni se odmah svidio”, kaže umjetnik.

Torovi za svinje

“Nula iz vladanja” ovdje je zato što je Stilinović oduvijek bio ne zločesto, ali svakako provokativno dijete hrvatske likovne scene, buntovnik: provocirao je establišment, crkvu (na jednom radu piše “Molim krunicu da papa ukine crkvu”), seksualne tabue (u radu “Razgovori s Freudom”, sam sa sobom razgovara na kavi, ali i sam sa sobom pokušava voditi ljubav), te sve političke sisteme u kojima se zatekao (ovi su radovi izloženi iza zavjese i zovu se “Autocenzura”).

I danas je provokativan, pa na zidu ispisuje velika slova “Muzej za svinje”, uz to i improvizirani tlocrt, novi rad: “Svaki umjetnik želi u muzeju svoj prostor, da se nitko ne ističe. Kao torovi za svinje. Pa sam napravio nacrt za muzej u kojemu je svatko dobio na pedalj isti prostor”, kaže.

Pet ključnih tema kojima se posvećuje Mladen Stilinović

1. Lijeni umjetnik

Obilazak izložbe počinje njegovim najpoznatijim radom “Umjetnik radi”. Riječ je o ciklusu crno-bijelih fotografija, koje pokazuju umjetnika kako udobno spava.

Kasnije temu lijenosti nastavlja i u drugim radovima.

Osnovna je teza jasna: da bi umjetnik došao do dobrog rada, mora imati vremena za dokolicu, za lijenost. Slijedi parola “Rad je bolest” - citat lažno pripisan Karlu Marxu. U blizini su izrezani novinski naslovi iz doba socijalizma, koji pozivaju na još rada.

2. Siromaštvo

Instalacija. Crne kvačice na koje ništa nije zakačeno. Sa strane su žumanjci u vrećicama. Riječ je o radu iz devedesetih koji je do sada izlagao samo jednom, u Umagu. “Nema se što objesiti za ove kvačice. Rad govori o praznini, o odsutnosti. Jaja su se prodavala u pola cijene ako bi se kumicama razbila. To je prizor koji sam viđao na placu devedesetih godina”, kaže Stilinović. Nastavak tog dijela izložbe govori o siromaštvu. Riječ je o potresnom ciklusu “Ljudi s vrećicama”. Ljude portretira crnobijelom fotografijom, s leđa, kako se tužno vuku i sa sobom nose plastične vrećice. To je snimao dvijetisućitih.

3. Bol

Instalacija “Bol”. Stilinović ju je izlagao na Venecijanskom bijenalu. Englesko-hrvatski rječnik u kojem je svaka prevedena riječ prekrižena i ispisana riječ “bol”. “Počeo sam taj rad i napravio samo prva dva slova. Onda me pozvao kustos Igor Zabel na Venecijanski bijenale, i dogovorili smo da izložim cijeli rječnik.”. Izloženi su i madraci na kojima piše “Bol”. Druge madrace s istim natpisom pokopao je negdje u Slavonskom Brodu. Svaki ima svoj nadgrobni spomenik.

4. Prvi maj

Godine je 1975. Rad je bio izložen na zagrebačkim ulicama tijekom prvomajske parade. Riječ je o velikom transparentu na kojemu slavi ljubav. Na transparentu piše “Volim Stipu”. Stipa je Branka Stipančić, povjesničarka umjetnosti, koja je i dan-danas (od 1970.) njegova ljubav.

5. Novac

Cijela je soba posvećena radovima na temu novca. Na podu će biti sitniš, a gore krupnije novčanice, do kojih se neće moći doći. Tu je i najpoznatiji rad iz ciklusa: njegov “Autoportret”. Mladen Stilinović s novčanicom od 100 kuna priljepljenom na čelo. Ispod piše: “Pjevaj”. Gdje i kad je došao na inspiraciju za ovaj svoj rad? “Kada su svirali Romi, znala im se nalijepiti novčanica na čelo da sviraju još. Tako se nekada osjećaju i umjetnici. A često su nas zatvarali i na policiji. Tamo se uvijek očekuje da propjevate”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:27