Siniša Labrović jučer je u Muzeju grada Zagreba spremno stajao, nag, u iščekivanju predsjednika. Riječ je o performansu "Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu". U dvorištu muzeja, pred okupljenima je točno u šest popodne skinuo hlače, vojničkog uzorka, i crne gaće, okrenuo se prema muzeju i mirno stajao. Na polovici stražnjice ima tetovažu, a na leđima je ispisano I Was Here, S. Labrović.
"Predsjednik", kako je naveo Labrović, ovdje se pojavljuje metaforički i namjerno u muškom rodu tako da se odnosi na čelne osobe države, gradova, županija, ministarstava ili bilo kojih institucija i organizacija. Ovaj ritualni simoblički čin Siniša Labrović posvetio je svom prijatelju Vladimiru Matijaniću.
Od političara se pojavila Urša Raukar, no nije se osjećala pozvanom poljubiti mu stražnjicu jer su već, kako je rekla, zajedno gurali Sabor, kako nam je prepričao Zvonimir Dobrović iz Udruge Domino koja organizira performans.
U pozivu je stajalo da čeka spuštenih gaća i čiste guzice, a obrazloženje je sljedeće:
"Poštovani gospodine predsjedniče, dozvolite mi da Vam se obratim i pozovem Vas na zajedničku izvedbu performansa. Vaše zasluge za cjelokupni procvat Republike Hrvatske neprocjenjive su. Školstvo, ekonomija, sport, politika, demografija, znanost, umjetnost, društvo, cjelokupni naš život bez Vašega truda, znanja, požrtvovnosti i nesebičnoga vodstva ne bi ni blizu bili na ovako visokoj razini. Nije nužno da ste bili ili da jeste predsjednik Republike ili Vlade, Akademije, Sabora ili Ustavnoga suda, dovoljno je i predsjednik udruge, političke stranke, upravnoga odbora, gradskoga vijeća, nekog savjeta, makar i kućnoga, predsjednik kao takav naprosto, a da se možete osjetiti pozvanim i slobodnim pridružiti mi se u izvedbi performansa. Ovdje je “predsjednik” mišljeno pomalo metaforično pa ste pozvani i kao gradonačelnik, župan, ministar, direktor, guverner, biskup, posebno ako osjećate u dubini duše da Vas vodi duh i ideja riječi “predsjednik”.
Važnost rituala za društvo i kulturu, religije, čak civilizaciju, sigurno su Vam poznati. Možete li zamisliti kršćanstvo, napose katoličanstvo, bez Isusovog pranja nogu učenicima, a onda posljedično i papinog pranja nogu beskućnicima, čak i kriminalcima?! Neskromno vjerujem da bi Vašim sudjelovanjem u performansu koji Vam nudim postigli jednak odjek i uzor u svjetovnoj sferi života i da bi mogli stajati na početku nečega što bi se izvodilo i za dvije tisuće godina. Zato Vas otvorenoga srca ponizno molim da me dođete poljubiti u guzicu koja će Vam izložena stajati na raspolaganju za akt ljubavi i skromnosti u Muzeju grada Zagreba u utorak 20.6.2023. od do sati. Dakle, u prilici smo da Vašim sudjelovanjem u performansu “Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu” stvorimo nešto epohalno, usuđujem se nadati.
Za Jutarnji je prethodno pojasnio da je riječ o radu iz serije "Fraze": "Trideset tri su godine od uspostavljanja tzv. demokracije u Hrvata, možda je došao moment da sumiramo kako izgleda ta demokracija, da nekud krenemo. Jer, trideset i tri to su Kristove godine, možda je moment, kako kršćanstvo slabi, da pokušamo uspostaviti neki novi ritual i da on ne bude religiozan, nego svjetovan u ovoj demokraciji koja je u Kristovim godinama.
Izvorno je ovaj performans trebao biti izveden u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Kako je odbijen, Labrović je i tome posvetio rad nazvan "Umjetnik pljuje na HDLU" kojeg će pak izvesti sutra u 19 sati ispred HDLU-a. Riječ je o radu iz serije "Fraze" kojim demonstrira svoj bunt prema neprihvaćanju od strane HDLU-a. Nakon odbijanja termina za performans "Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu", Labrović je najavio novi performans i objavio poziv sljedećim riječima: "Umjetnik pljuje na HDLU" performans je iz serije "Fraze". Pljuvanje pankerske publike po izvođačima često se tumači ili kao izražavanje poštovanja ili kao suprotstavljanje (suvremenim) konzumerističkim vrijednostima, a meni se čini da bi se moglo dodati i da je to izraz želje za jednakošću, opomena onima gore da se ne umisle i svojevrsno zalijevanje vodom zajedništva. Ne razmjenjujemo li sline i kad se ljubimo?!
Naime, HDLU za moj performans "Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu" nije nikako našao prostora ni termina: niti jedan sat niti jednog dana sve do kraja 2023. godine. Nejasno je ostalo čija je guzica u pitanju: moja ili njihova. Kako bilo, ovaj performans pljuvanja je moj izraz neprihvaćanja odbijanja moje guzice. Ljubav između mene i HDLU-a mora se dogoditi, inače bih se mogao utopiti u moru tjeskobe odbačenosti. Osim toga, performans je i pohvala cjelokupnom radu HDLU-a na boljitku vizualnih umjetnika i položaju vizualne umjetnosti u društvu - bezbroj je profesura, dekanskih mjesta, 0,8 koeficijenata, školskih satnica likovne kulture, članstava u komisijama i vijećima, pristojnih honorara i lijepih penzija, izložbi, razmjena, rezidencija, potpora i putovanja po svijetu ostvareno zahvaljujući HDLU-u.
Struktura performansa nastoji pratiti i kružnu, savršenu strukturu građevine, kao i kružnu strukturu vlasti u HDLU-u: Predsjednik i Potpredsjednik od prije 15-ak godina u nekom su trenutku u šah matovskoj rošadi postali Potpredsjednik i Predsjednik. Ovaj performans u najvećoj mjeri posveta je njima četvorici: Predsjedniku, Potpredsjedniku, Potpredsjedniku i Predsjedniku. Neka stane Vrijeme. Živjela vječnost!".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....