IZLOŽBA ŽELJKA KIPKEA

Posveta Orhanu Pamuku i Hollywoodu u muzeju na koji je slikar bacio kletvu

Željko Kipke neobičan je umjetnik, njegov tijek misli nije uvijek lako pratiti, vidi se to i na izložbi otvorenoj u MSU

Prije otprilike godinu dana, tek koji tjedan više, umjetnik Željko Kipke otvorio je izložbu u Galeriji Kranjčar na kojoj je među ostalim pokazao i institucije koje po njegovom mišljenju imaju "kulturne, ekonomske i političke moći". Ove je institucije, a bilo ih je osam, fotografirao, potom zgužvao i tako zgužvane naslikao. Kako je objašnjavao, odabrao ih je "po količini negativne energije koju odašilju". Među njima je bio i Muzej suvremene umjetnosti. MSU se već bio našao i u njegovom prethodnom ciklusu, kada je slikao kletve upućene odabranim kulturnim institucijama, simbolima, kako se tumačilo, nedjelotvornosti. Na MSU bacio je sljedeću kletvu: "I ne probudili se do daljnjega”.

Nisu mu to zamjerili. Naime, godinu dana nakon Galerije Kranjčar, Kipke je otvorio svoju novu izložbu upravo u MSU. Nazvao ju je "Magnetic Sound", a pokazuje slike, video radove te ready-madeove. Inače, neposredno prije Kipkea, u ovom je prostoru izložbu otvorio mlađi bosanski umjetnik Radenko Milak.

Po zamućenom rukopisu na crnobijelim platnima, ni po čemu drugom, mogla bi se pronaći poveznica dvojice umjetnika: dok Milak slika događaje oko sebe, proteste pokreta Black Lives Matter, ili lockdowna u Wuhanu, Kipke, iako kod njega ima i svakodnevice, ima više nadrealan pristup temama. Pri povezivanju pojmova vodi se nizom slučajnosti koje uočava. Naravno, Kipke je umjetnik koji već desetljećima, puno dulje od Milaka, pozicionira svoj položaj na sceni. Još od grupe Poodrum kojoj je pripadao osamdesetih godina, iako je, doduše, teško ovog individualca uopće zamisliti u grupi.

Šetnje Botaničkim vrtom

Željko Kipke neobičan je čovjek i neobičan umjetnik, njegov tijek misli nije uvijek lako pratiti. Potrebno ga je, zapravo, jako dobro poznavati kako bi se shvatilo koliko je povezivanje tih slučajnosti kod njega autentično. Mnogo toga može se vidjeti i na ovoj izložbi.

Kipke je filmofil koji često u svojoj umjetnosti interpretira stare holivudske filmove. U MSU pokazuje, među ostalim, i sliku iz serije "Unyielding Look into the Future" koja se referira na zvijezde Hollywooda pedesetih godina. Na jednoj su slici iz te serije naslikani John Wayne i Nancy Olson zagledani u daljinu: slika je velikih dimenzija, monokromna, a preko nje je ispisan i tekst o imaginarnom filmu, "Nine Lives Boulevard", u kojemu oboje trebaju glumiti. Tema Bulevara devet života često se provlači u radu umjetnika.

Na zasebnoj je slici, potom, naslikao i kino program bečkih kina, otprilike iz istog razdoblja.

Kipke je i ljubitelj šetnji, pa često šeće po Botaničkom vrtu koji je u njegovom neposrednom susjedstvu. Na manjim slikama, kojih je brojčano najviše na izložbi, umjetnik vizualizira svoje šetnje kroz mnoge simbole. Najnovija slika, većih dimenzija, prikazuje i mapu tih šetnji: naziv je "Botanical Diary: Walks" (i ovaj umjetnik, naime, pribjegava engleskim nazivima slika, ponekad i francuskim). Uz simbole, na slikama je i mnoštvo brojeva, pa je jedna zasebna slika osvijetljeni broj osamnaest.

Dvostruka špijunka

Željko Kipke je i književnik i ljubitelj književnosti, pa ga je na jedan video rad potaknula knjiga Orhana Pamuka, "Muzej nevinosti", priča o opsesivnom Kemalu koji zbog neuzvraćene ljubavi gradi muzej. Kipke svoj video snima u Istanbulu, a riječima samog umjetnika, to je "kratki film o potrazi za fiktivnim bulevarom u kojem se isprepliću priče o mačjoj strategiji, Muzeju nevinosti turskog književnika Orhana Pamuka, istanbulskoj radnji s reklamnim tablama, dvostrukoj špijunki kodnog imena La Chatte, istoimenom filmu Henrija Decoina iz 1958., bečkoj prodavaonici starih filmskih časopisa te nizu stvarnih ulica i sokaka koji vode prema nevidljivom bulevaru". Vjerujem da je iz ovog citata sasvim jasno koliko je koncentracije potrebno da bi se pratilo Kipkeove poveznice.

Izlaže i ready-made na kojoj piše "Nezaposlenima ulaz zabranjen" te tablu koju je sam načinio, a na kojoj je ispisano "Boulevard des neuf vies", u tehnici sintetičke boja na aluminijskoj foliji.

I naposljetku, tu je umjetnikova istodobna posveta nadrealizmu i stripu. Riječ je o radovima iz naslova izložbe "Magnetic Sound". Iako je uobičajeno da se početkom nadrealizma smatra 1924. kad nastaje Manifest, Kipke uzima u obzir raniji datum, po kojemu bi ove godine bila stota godišnjica pokreta. Naziv izložbe, naime, izravno se referira na djelo "Magnetska polja" koje su 1920. napisali André Breton i Philippe Soupault, a u kojemu se spominje upravo "magnetski" odnos između različitih kreativnih veza u mašti. Istoimeni su film i slika hommage toj obljetnici, no kroz medij stripa.

Koristi razne table stripa, koje obuhvaćaju razne teme od gotičkog horora do avionskih nesreća, od vukodlaka do satira. Redoslijed je slučajan, svi su kadrovi animirani i uz njih se čuju zvukovi. Ti se zvuci, doduše, djelomice preklapaju s obližnjom, produženom izložbom Animafesta, u neposrednoj blizini, što se može primijetiti pri obilasku, no nije strašno, mogu se razlikovati.

Kustosica izložbe je Leila Topić, koja uz Željka Luketića i piše o izložbi, što je rijetkost jer Kipke, u pravilu, piše sam. Izložba "Magnetic Sounds” traje sve do 17. siječnja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 14:41