Marilyn Monroe i Kate Moss - pop ikone svog vremena, inspiracija su raznih umjetnika, pa tako dizajnerice i samouke umjetnice Ane Stanić, umjetničkog imena Veronica Joseph, koja svoje radove iz serije ICONS trenutno izlaže u Galeriji Kaptol.
Kako nam priča povodom svoje prve samostalne izložbe, u središtu njenih radova su žene koje su obilježile svoje vrijeme i postale ikone. Ne zanima je, objašnjava, samo njihov izgled ili slava, nego i ono što predstavljaju i razlog zbog kojeg ih se ljudi i danas sjećaju.
"Svaka od njih nosi neku svoju priču, a kroz svoje radove pokušavam im dati jednu novu dimenziju. Ne želim da moje slike budu samo portreti poznatih osoba. Želim da potaknu ljude da zastanu, pogledaju ih malo duže i možda se prisjete nekog razdoblja, filma, pjesme ili emocije koju ta osoba u njima budi. Zato su moje slike zapravo više o sjećanju, simbolima i vremenu nego o samim licima. Na neki način istražujem i pitanje zašto neke osobe postanu bezvremenske ikone, dok druge, jednako talentirane, s vremenom padnu u zaborav. Upravo me ta granica između prolaznosti i besmrtnosti najviše fascinira", pojašnjava Joseph koja umjetnički rad, kako saznajemo, razvija kroz ručno izrađeni digitalni crtež, portret i tradicionalni sitotisak.
Digitalna umjetnost
Crtati je voljela još kao dijete, no umjetnosti se ozbiljnije posvetila tek u četrdesetima. Kada je ponovno počela stvarati, više nije stala, kaže.
"To je postalo nešto o čemu razmišljam od jutra do mraka. Stalno mi dolaze nove ideje, razmišljam o novim serijama, bojama i projektima. Netko bi možda rekao da je to opsesija, a ja bih rekla da je to jednostavno ljubav prema onome što radim", smatra umjetnica koja danas život više ne može zamisliti bez umjetnosti.
Najviše voli, priča nam, spajati digitalni crtež i sitotisak. Svaki portret prvo ručno nacrta na iPadu, a zatim ga prenosi na acetat i kroz proces sitotiska na veliko laneno platno. Nakon toga slijede ručna dorada akrilom i završni detalji koji svakom radu daju završni pečat.
"Baš me ta kombinacija privlači. Volim što mogu koristiti suvremene alate, ali da cijeli rad na kraju ipak prođe kroz ruke i zadrži onu ljudsku, nesavršenu notu. Ne zanima me samo isprintati sliku, nego kroz cijeli proces stvoriti umjetničko djelo koje ima svoju priču i karakter", pripovijeda.
Do digitalne umjetnosti došla je, otkriva, sasvim slučajno. Prije je, gotovo svaki dan, satima slikala u vrtu i to ju je jako ispunjavalo. Kad je došla zima, više nije mogla raditi na taj način, a u kući nije htjela slikati, primjerice, zbog mirisa boja.
Nije htjela prestati stvarati pa je odlučila kupiti iPad i probati nešto novo. Vrlo brzo shvatila je da joj takav način rada potpuno odgovara. Danas je on postao neizostavan dio njenog procesa.
A kako gleda na umjetnu inteligenciju?
"Mislim da može biti koristan alat, ali moj rad nastaje iz mojih ideja i mojih ruku. Najviše me veseli upravo sam proces stvaranja i zato taj kreativni dio ne bih voljela prepustiti ničemu drugome. Meni je najveći gušt sjediti satima i crtati. Da to prepustim umjetnoj inteligenciji, izgubila bih ono što me u stvaranju najviše veseli", uvjerena je Joseph, koja se u ciklusu ICONS referira na pop-art tradiciju Andyja Warhola.
Warhol i Hockney
Njena estetika ponajviše je vezana upravo za pop-art, ali na njen način, tvrdi. Andy Warhol na nju je imao velik utjecaj, a njegov rad je, dodaje, inspirira već godinama.
"Uvijek su me zanimale žene koje su obilježile svoje vrijeme i postale ikone. Svaka od njih nosi neku svoju priču, energiju i simboliku, a upravo me to inspirira da ih kroz svoje radove prikažem iz jednog drugačijeg kuta. Volim jake boje, jednostavnu kompoziciju i portret koji odmah privuče pogled, ali isto tako želim da se čovjek ispred slike zadrži malo duže i zapita što se krije iza tog lica", predstavlja svoj izraz Joseph ističući:
"Najvažnije mi je da moj rad ima prepoznatljivost. Voljela bih da netko vidi sliku i bez potpisa pomisli: ‘Ovo je Veronica Joseph‘.
Kao jednog od najdražih umjetnika navodi i nedavno preminulog britanskog umjetnika Davida Hockneyja koji je, mišljenja je, uvijek radio po svom i nije se bojao isprobavati nove stvari.
"Posebno mi je zanimljivo što je među prvima počeo ozbiljno stvarati na iPadu i pokazao da i digitalni crtež može biti prava umjetnost. Kako i sama radim na iPadu, to mi je nekako uvijek bilo blisko. Zanimljivo je da u svom radu na neki način spajam dvije stvari koje volim kod svojih umjetničkih uzora. Od Davida Hockneyja dolazi ta digitalna strana i početak cijelog procesa, a od Andyja Warhola ljubav prema pop-artu, ikonama i sitotisku. Kod mene portret nastaje na iPadu, a onda prolazi kroz ručni proces sitotiska na platnu. Na kraju iz svega toga nastane nešto što je ipak potpuno moje. Baš mi je žao što nas je Hockney napustio jer mislim da je bio jedan od umjetnika koji su pokazali da se ne treba bojati novih ideja i novih medija", komentira Joseph, koja djeluje između Hrvatske i Londona, pripovjedajući o utjecaju londonskog života na svoju umjetnost:
"London mi je jako puno dao. Galerije, muzeji i cijela kreativna atmosfera grada otvorili su mi neke nove perspektive. Kad si okružen tolikom količinom umjetnosti i ljudi iz različitih kultura, prirodno počneš razmišljati malo drugačije. Ono što mi se posebno sviđa na londonskoj umjetničkoj sceni je to što postoji prostor za različitost. Imala sam osjećaj da ne moram nikome objašnjavati zašto radim baš ono što radim i da mogu razvijati vlastiti stil bez straha da ću biti drugačija. Mislim da se taj utjecaj i danas vidi u mom radu. Volim spajati digitalni crtež s ručnim sitotiskom, koristiti moderne alate, ali istovremeno zadržati osjećaj da je svaki rad prošao kroz moje ruke. Mislim da mi je London dao slobodu da vjerujem vlastitim idejama i jednostavno idem svojim putem".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....