KLOVIĆEVI DVORI

Pogled u prvo veliko značajno razdoblje omiljenog umjetnika među našim kolekcionarima

 Tomislav Krišto / CROPIX
 

U Galeriji Klovićevi dvori ovaj se četvrtak otvara izložba “Vlaho Bukovac: pariško razdoblje 1877.-1893”. Riječ je o prvoj od tri izložbe na kojima će se u ovoj instituciji moći pogledati opus Vlaha Bukovca, podijeljen po stilovima koje je mijenjao te zemljama u kojima je djelovao: prvo, dakle, u Francuskoj i Engleskoj, drugo u Hrvatskoj, a treće u Češkoj.

Jutarnji je prvi imao priliku razgledati postav izložbe pariške faze koja je napravljena u suradnji s Kućom Bukovac u Cavtatu.

Inače, ove godine i Umjetnički paviljon priprema izložbu o cavtatskom umjetniku pa su se na poticaje Ministarstva kulture prijavili izložbom pod nazivom “Vlaho Bukovac i njegov pariški profesor Alexandre Cabanel”. U Muzeju Lapidarium u Novigradu, pak, najavljuju izložbu “Vlaho Bukovac: portreti obitelji iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik”, tako da ćemo Bukovca imati prilike vidjeti iz više gledišta.

Ovaj je slikar omiljen i među kolekcionarima, nedavno je na aukciji za njegov rad “Fantazija”, prikaz umjetnikove sestre Gjore odjevene u kimono, izdvojeno 58 tisuća eura: slika, koja se vodi kao privatno vlasništvo sada je izložena i u Klovićevim dvorima, u posljednjoj prostoriji, i među posljednjima je koje su odabrane za izložbu. Inače je potpisana umjetnikovim pseudonimom Paul Andrez.

Fotografije i citati

Mnogo je suradnika na izložbi, a kroz postav su nas provele kustosice Petra Vugrinec i Lucija Vuković. Uz umjetnine izloženi si i dokumenti i fotografije te neki od citata iz umjetnikove autobiografije “Moj život”. Pitam kustosice kako bi u jednoj rečenici sumirale ovo Bukovčevo razdoblje koje pokazuju na izložbi, Petra Vugrinec odgovara: “Velik uspjeh”. I naravno, prekid s akademskim načinom slikanja, kretanje kao novom stilu, sami počeci umjetnosti razdoblja moderne.

Tomislav Krišto / CROPIX
Petra Vugrinec i Lucija Vuković

Tema je izložbe, dakle, pariško razdoblje, ujedno i prvo značajno razdoblje u stvaralaštvu ovog umjetnika, no postav kronološki počinje mnogo ranije. Prve radove s ove izložbe slikar je naslikao kada mu je bilo samo jedanaest godina: prizori lova i pastirice svjedoče o njegovom neospornom, urođenom talentu. Nekoliko je izložbi i vani i kod nas istraživalo rane, dječje radove velikih umjetnika, pitalo se je li se njihov talent mogao naslutiti već u djetinjstvu, odgovor nije bio uvijek jednoznačan. No, kod ovih Bukovčevih ranih radova, maštovitih i dinamičnih kompozicija, nije teško donijeti zaključak.

Koliko mu je sve to značilo, u prilog svjedoči i činjenica da ih je sam čuvao. Sačuvan je i jedan crtež na kojemu nešto stariji dječak spava na košari: vezuje se uz anegdotu prepričanu u autobiografiji “Moj život”, kako je od iscrpljenosti zaspao dok je išao po kruh, pa je nadređeni po njemu prosuo vjedro vode, da ga razbudi.

Učitelj Cabanel

U prvoj je prostoriji i autoportret koji je naslikao s petnaest godina, ujedno i umjetnikov prvi poznati rad iz ovog žanra. Upravo je ta nevjerojatno živopisna biografija koja nikada ne dosadi, koliko god puta do sada bila ispripovijedana (uvijek će se naći neki novi detalji), ta njegova odlučnost da se bavi slikarstvom unatoč činjenici da mu okolnosti nisu išle uvijek u prilog, u temelju razumijevanja Bukovčeva cjelokupna opusa. Poznato je, dakle, kako je skoro životno stradao, oslikao rodnu kuću kao petnaestogodišnjak, te ponovno odlazi u Ameriku, gdje ga je već ranije teta stavila u popravilište, ovaj put u San Francisco: dva portreta prolaznika na ulicama San Francisca, također se mogu pogledati na počecima izložbe.

Kao i “Mlada sultanija”, djelo nakon kojeg je Bukovčev prvi pokrovitelj Medo Pucić, dubrovački književnik, uzviknuo “Imamo slikara”. “Mlada sultanija” iz 1877. godine, u odnosu prema Bukovčevim kasnijim radovima, nije možda remek-djelo, no treba uzeti u obzir da ju je slikar naslikao bez ikakvog formalnog obrazovanja, dok je konobario u San Franciscu.

U Parizu je učio kod znamenitog Cabanela: ovaj mu je početno rekao da ga ne može primiti jer ima puno učenika, no nakon što je Bukovac naslikao ruku (slika je također na izložbi), predomislio se. Učiti kod Cabanela, biti prepoznat od njega, bila je čast, a ovako je slikara u Parizu uostalom opisao Emile Zola: “Biti portretiran od Cabanela san je svake bogate građanke Pariza. On znade dati dami otmjenu prisutnost, kada za njega poziraju mogu nositi duboki dekolte i dalje ostati čedne jer on pretvara tijelo u san”.

Na izložbi je, inače, i portret jednog od Bukovčevih prvih pokrovitelja, spomenutog Pucića koji datira u 1880, iz jedne je privatne dubrovačke zbirke, i među 135 radova koliko ih sve zajedno ima u Klovićevim dvorima iz ovog razdoblja: Bukovac je, naime, bio vrlo plodan autor. Jedna je soba posvećena razdoblju između dva boravka u Parizu, gdje slika portrete u Dubrovniku i Cavtatu, uglavnom sada već imućnu klijentelu, npr. Rafu Šarića, ljekarnika koji je pripadao dubrovačkom intelektualnom krugu. Također, i obitelj, svog oca kojeg je više puta portretirao, te sestre. Iz Narodnog muzeja Crne Gore s Cetinja na izložbi je nekoliko portreta članova obitelji Nikole I Petrovića, nastalih dok je Bukovac boravio kod njega na dvoru: upečatljiv je portret mladog prestolonasljednika Danila.

Slika iz Tomislavgrada

Iz tog razdoblja nažalost nema “Crnogorke na obrani”. Portreti su svakako zasebna tema Bukovčeva stvaralaštva, kao i aktovi. Dominira “Velika Iza” iz Spomen zbirke Pavla Beljanskog. Podsjetimo, prvi je put izložena 1882. na Salonu u Parizu i u promijenila je Bukovčevu sudbinu. Do tada mlad i javnosti nepoznat umjetnik dobio je veliku pozornost pariških novina, inspirirana je pulp novelom Alexisa Bouviera, objavljivanom u La Lanterni, a glavna je protagonistica priče bila kurtizana.

Brojčano je malo aktova u odnosu na portrete, moguće da će ih biti više na sljedećim izložbama, no svi su pokazani vrlo dojmljivi, mahom ili u pejzažu ili interijeru. Prvi put se pokazuje nekoliko verzija motiva “Adama i Eve” pronađenih u privatnim zbirkama. Pejzaže slika u Parizu, to su također neki od početaka impresionizma, kasnije i u svojem vrtu. Naime, u Parizu dobiva atelje na Montmartreu u sklopu kojega je i vrt. Navodno su mu u tom vrtu pozirali modeli za sliku “Isus prijatelj malenih”. Slika velikih dimenzija, 300 puta 400 centimetara, ima i vrlo zanimljivu povijest, u Zagreb je stigla iz Tomislavgrada.

U razdoblju kada slika ovo djelo, po narudžbi jednog svojeg prijatelja iz Londona, Bukovac se okreće britanskim patronima. Na izložbi su pokazani portreti Samsona Foxa, engleskog milijardera, omiljenog gradonačelnika Harrogatea, te Laure Le Doux koja pozira u raskošnom pejzažu okupanom suncem ispred obiteljske vile Marlfield u West Derbyju. Naime, od 1886. Bukovac surađuje s engleskim trgovcima umjetnina Vicars Brothers iz Londona, a koliko su bliski govori i Bukovčeva prepiska s Edwardom Vicarsom u kojoj se dopisuju o mnogim temama, od umjetnosti do zubobolje. Jadranka Beresford-Peirse koja je, tumače kustosice, zaslužna što su djela iz donacije Glen, iz vlasništva posljednjih Bukovčevih nasljednika, donirana Kući Bukovac, piše popratni tekst u katalogu “Vlaho Bukovac i moja potraga za njegovim slikama u Engleskoj”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 03:24