PO OKUPIRANOJ EUROPI 'SKUPLJAO' DJELA ZA HITLERA I GÖRINGA U Muzeju Izraela izložene umjetnine koje je nacistički kolekcionar pokrao od Židova

Nakon višegodišnjeg odgađanja i to se desilo: u Muzeju Izraela svečano je otvorena izložba na kojoj je predstavljeno stotinjak slika iz umjetničke kolekcije Hildebranda Gurlitta, jednog od vodećih nacističkih kolekcionara umjetnosti, koji je četrdesetih godina po okupiranoj Europi “skupljao” umjetnička djela za Hitlera, Göringa i vrh Trećeg Reicha. Između ostalog, oduzeo je oko 200 slika židovskim vlasnicima, koji su kasnije završili u konc-logorima.

Unatoč ovako mutnoj prošlosti, Izraelci su organizirali izložbu i izložili stotinjak slika. “Ovo nije obična umjetnička izložba. To su priče koje su bile skrivene u prošlosti”, objasnio je Ido Bruno, direktor Muzeja Izraela.

Hitlerov muzej

Stvarno nije riječ o običnoj izložbi koja se odvija u Muzeju Izraela, kako kaže direktor Ido Bruno, jer Hildebrand Gurlitt je bio jedan od aukcionara koje je ministar za propagandu Joseph Goebbels ovlastio za prodaju 16.000 artefakata, zaplijenjene “izopačene umjetnosti” u inozemstvu, koja su bila nepoželjna u arijevskoj Njemačkoj, ali ih se nije uništilo nego se njihovom prodajom pokušalo doći do deviza potrebnih za ratovanje. Ubrzo je dodatno napredovao jer su ga 1940. nacisti ovlastili da u okupiranoj Francuskoj konfiscira slike, koje su se trebale naći u planiranoj Hitlerovoj umjetničkoj galeriji u Linzu, a nakon rata velikom broju spomenutih umjetnina, zameo se svaki trag.

Ovaj put angažirao ga je osobno Reichsmarschall Hermann Göring, koji je također volio umjetnine, tako da je Gurlitt, neke slike prikupljao za Adolfa Hitlera, a ponešto i za svog pretpostavljenoga. Postoje pismeni dokazi kako je tijekom 1943. i 1944. iz francuskih i nizozemskih muzeja konfiscirao više od dvije stotine slika, od kojih je 168 predviđeno za nikad ostvareni Hitlerov muzej. Gurlitt je bio čovjek kome je nacističko vodstvo vjerovalo, a on je to znao lijepo iskoristiti.

Hildebrand Gurlitt

Gurlitt je očito kupovao i djela od Židova koji su bili prisiljeni praktički u bescjenje prodavati svoju imovinu, na što ukazuje informacija da se najmanje 200 pronađenih djela nalazi na popisu umjetnina čiji povrat potražuju njihovi zakoniti nasljednici. Nakon Drugog svjetskog rata tvrdio je da su sva djela uništena u njegovom stanu u Dresdenu, za vrijeme savezničkog bombardiranja u veljači 1945.

Usput se spasio od optužbi za suradnju s nacistima, tako što je donio potvrdu da mu je baka bila Židovka, a američke okupacijske vlasti su mu vratile 115 slika za koje je dokazano da su pošteno nabavljene. Unatoč mračnoj prošlosti profesionalno je napredovao i 1949. imenovan je za direktora Umjetničke asocijacije Porajnja i Vestfalije u Düsseldorfu.

Poginuo u nesreći

U poslijeratnim godinama, postao je jedan od vodećih organizatora izložbi moderne umjetnosti u Njemačkoj i živio je lagodno do 1956., kada je poginuo u automobilskoj nesreći. U nekrolozima je slavljen je kao promotor modernizma, ali vrhunac je uslijedio kada je po njemu imenovana ulica u Düsseldorfu.

Međutim, Gurlitt bi bio zaboravljen da 2011. policija nije u stanu njegovog sina, tada 80-godišnjeg Corneliusa Gurlitta, u Münchenu zaplijenilae nego 1406 umjetničkih djela. Riječ je uglavnom o radovima majstora klasične moderne poput Pabla Picassa, Henrija Matissea, Marca Chagalla, Emila Noldea, Oskara Kokoschke i Maxa Liebermanna, koja su se nalazila u stanu prepunom otpada i prljavštine.

I tako je na vidjelo ponovno izišla priča o navodno uništenoj zbirci umjetnina, i kolekcionaru koji ih je prikupljao po muzejima u porobljenoj Europi ili od vlasnika, koji su često kasnije postali žrtve nacista. Recimo, stručnjaci su utvrdili da su dvije slike nezakonito oduzete vlasnicima: “Žena koja sjedi” Henrija Matissea i “Dva jahača na plaži” Maxa Liebermanna. Potencijalni vlasnici nisu imenovani, ali već ovaj primjer nagovijestio je da će biti još dosta sličnih slučajeva.

Milijardu eura

Sve je počelo otpetljavati 2010., kada su carinici otkrili da Cornelius Gurlitt ilegalno prenosi novac u Švicarsku, radi izbjegavanja oporezivanja u Njemačkoj pa je policija dobila sudsko dopuštenje za premetačinu, što je dovelo do otkrića tajne zbirke čija se vrijednost procjenjuje na milijardu eura.

Slike, crteži i grafike najpoznatijih svjetskih umjetnika potom su pohranjeni u bavarskoj Carinskoj službi, ali 7. travnja 2014. umjetnička djela su mu vraćena. Zauzvrat se Gurlitt, preko svojih odvjetnika pravno obvezao i obećao njemačkoj saveznoj vladi kao i saveznoj pokrajini Bavarskoj da će sve radove koji stoje pod sumnjom da su ih nacisti ukrali i zaplijenili vratiti njihovim prvobitnim vlasnicima. Nepunih mjesec dana kasnije, u prvim danima svibnja 2014., Cornelius Gurlitt je umro, a na temelju oporuke dio slika je prebačen u Muzej umjetnosti u Bernu, gdje su izložene prije dvije godine.

Poslije Njemačke i Švicarske, Izrael je treća država koja organizira izložbu Hildebranda Gurlitta, misterioznog nacističkog kolekcionara vrhunskih umjetničkih djela.