SPORT I UMJETNOST

Po kojem ćemo plakatu pamtiti London 2012?

British artists (L-R) Martin Creed, Rachel Whiteread, Tracey Emin, Gary Hume, and Fiona Banner pose for pictures with their posters designed for the 2012 London Olympic and Paralympic games at a photocall in London, on November 4, 2011. A total of 12 artists have designed posters for the 2012 Olympics Games. The posters will be available for sale to the public. AFP PHOTO/BEN STANSALL
 AFP
Predstavljeno 12 plakata za londonske Olimpijske igre koje potpisuju ugledni britanski umjetnici

Umjetnici Tracey Emin i Chris Ofili najpoznatiji su po svojim kontroverznim projektima: ona po instalaciji neraspremljenog kreveta nakon brojnih ljubavnika, on po tamnoputoj Gospi sa slonovskim izmetom. No, za plakate Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Londonu 2012., koji su upravo predstavljeni javnosti, oboje su otkrili svoju drugu, nježnu stranu. Crtež Tracey Emin pokazuje dvije ptičice na grani koje se nježno dodiruju kljunovima. Iznad ispisano rukom piše: Inspiriraš me svojom odlučnošću i volim te. “Moj je plakat ljubavno pismo paraolimpijskim igrama i atletama”, rekla je umjetnica.

Ofilijev se crtež zove “Nepoznati trkač”. To je prikaz trkača u punoj snazi koji je nacrtan s velikim poštovanjem. Inspiraciju je Ofili dobio dok je iz svog londonskog apartmana promatrao brojne anonimne trkače po Londonu. Lik trkača je uokviren u veliku vazu. Vaza je posveta tradiciji i razdoblju antičkih Olimpijskih igara.

Tri minute zvonjave

Tradicija plakata koji idu uz Olimpijske igre seže u 1912. godinu, u Stockholm. Iako se uvijek izradi dvanaest plakata različitih umjetnika, pamti se samo jedan. Budući da je toliko strastven i angažiran, predviđa se da bi upravo Ofilijev plakat mogao biti taj za povijest.

Britanci su, barem u umjetničkom pogledu, posve spremni za igre u ljeto 2012. godine: Mike Leigh će režirati otvaranje, Zaha Hadid radi na Olimpijskom bazenu, a David Hockney i Damien Hirst rade na svojim retrospektivama.

Umjetnik Martin Creed pak planira nesvakidašnji performans: u osam sati ujutro, na prvi dan igara, 27. srpnja sva će zvona posvuda u Britaniji pune tri minute zvoniti najglasnije što mogu, pa čak i školska, i ona na biciklima i kućnim vratima.

I on je napravio plakat.

Veliki lokalpatriotizam

Za plakate su Englezi odabrali isključivo domaće umjetnike, čime su pokazali svoj lokalpatriotizam. Četvoro odabranih imaju nagradu Turner, petoro su bili predstavnici Britanije na Venecijanskom bijenalu.

Jedna je edicija grafika poklonjena britanskoj kraljici Elizabeti, druga će biti izložena u Downing Streetu kod Davida Camerona, a treća u galeriji Tate. Također, moći će se kupiti edicija tih plakata po cijeni od 10 eura koja je, naravno, limitirana: “Oduševljen sam radovima umjetnika”, izjavio je jedan od najpoznatijih kustosa na svijetu, direktor Tatea, Nicholas Serota.

- Ovi su radovi više umjetnost, manje dizajn, još manje sport. Prioritet da se sport kultivira izbjegnut je u većini ovih grafika - kaže dizajner Boris Ljubičić, autor najpoznatijeg našeg sportskog plakata, onog za Mediteranske igre u Splitu 1979., koji je napravljen kao linije na ekranu.

U 99 godina dugačkoj povijesti dizajniranja plakata za Olimpijske igre neki su u međuvremenu postali kolekcionarskom poslasticom, drugi su zaboravljeni, treći su odbačeni zbog promoviranja krivih vrijednosti, poput onih za Berlinske igre 1936. godine (plakat Franza Würbela), u kojima je Hitler vidio izvrsnu priliku da pokaže svoje ideje i povezanost Trećeg Reicha s antikom.

Zvijezde iz Sarajeva

Kolekcionarska je, pak, poslastica plakat plivača iz Münchena 1972. godine s potpisom Davida Hockneya te sovjetski plakati iz 1980. Kao i “Brzoklizač” Andyja Warhola za Sarajevske olimpijske igre 1984. napravljen u zreloj, kolorističkoj fazi ovog autora.

Warholove je plakate u Sarajevo doveo galerist Lazar Vujić, koji danas vodi galeriju u Ljubljani. Vujića smo zamolili da za Jutarnji komentira britanske plakate. Zatekli smo ga u Moskvi, gdje upravo dogovara produkciju plakata za zimske Olimpijske igre u gradu Sočiju za 2014. godinu: - Umjetnost je međunarodna i nema granica, stoga ne pozdravljam odluku da se angažiraju isključivo britanski umjetnici za London 2012. - kaže Vujić.

A koliko je njemu bilo teško u Sarajevo dovesti umjetnike poput Warhola, Rosenquista, Miltona Glasera, Henryja Moorea, Mima Paladina? - Umjetnicima je stalo da sudjeluju na ovim projektima. Na taj način približavaju se i onim masama koja ih upoznaje kroz Olimpijadu, a ne kroz galerijske prostore. No, zato ne traže uvijek puno novaca za svoj nastup - kaže. Prvo je Vujić nagovorio Warhola, ostali su došli za njim.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 11:57