Godine 1988. Marina Abramović i njezin tadašnji partner Ulay upustili su se u nevjerojatan podvig izdržljivosti - svaki je hodao 2500 kilometara krenuvši sa suprotnih krajeva Kineskog zida kako bi se sreli na sredini za posljednji zagrljaj prije nego što su prekinuli svoju osobnu i profesionalnu vezu. Sada, trideset i šest godina kasnije, šangajski Muzej moderne umjetnosti (MAM) otvorio je prvu izložbu ove umjetnice u Kini. Ulay je u međuvremenu preminuo.
Pod nazivom "Marina Abramović: Transformiranje energije" ("Marina Abramović: Transforming Energy)" izložba predstavlja seriju radova inspiriranih mineralima i terenom na koje je umjetnica naišla tijekom svog tromjesečnog putovanja Kineskim zidom, uz više od 1000 dosad neviđenih fotografija s performansa. Izložba uključuje i predmete i bilje koje je otkrila na putu tijekom svojih noći provedenih u različitim gradovima i zajednicama s kineskim seljacima.
U razgovoru za Artnet prisjećajući se te svoje avanture Abramović je otkrila da se jednom u ranim jutarnjim satima izgubila. "Nemam dobar osjećaj za smjer; Uvijek se izgubim. Moja orijentacija nikad nije dobra. Ustala sam prerano i na kraju hodala potpuno u krivom smjeru šest sati", nasmijala se. "Vojnici mi nisu rekli jer me nisu htjeli uvrijediti. Ne znam zašto nisu progovorili. Zatim sam stigla na mjesto koje sam već fotografirala i shvatila: ‘O moj Bože, bila sam ovdje!‘ Svi su se nasmijali i vratili smo se."
Svaki dan, ispričala je, predstavljao je zastrašujući izazov penjanja od 30 kilometara, s njezinim suputnicima - vojnicima i kineskim vodičima.
“Bilo je puno trenutaka kada fizički nisam mogla izdržati”, priznala je te otkrila što je pomislila kada je stigla do cilja.
"Mogu prijeći još 2500 kilometara i biti prva žena koja će prepješačiti Kineski zid. Ali koncept je bio drugačiji, pa nisam i sad mi je žao. Mogla sam prijeći cijeli zid bez ikakvih problema.”
Perfomans "Šetnja velikim zidom", inače Ulay i Marina Abramović osmislili su osam godina ranije i prva im je ideja bila da kada se susretnu da se vjenčaju. No njihova je veza tijekom idućih godina zapala u krizu, Ulay je Marinu, kako je kasnije ispričala, stalno varao. Tako da su odustali od vjenčanja, ali ne i od performansa koji su u novim okolnostima zamislili kao konačni rastanak. Kada su se susreli na zidu, nakon 90 dana hodanja, zapisala je Marina u autobiografiji, plakala je dok ju je grlio.
"Bio je to zagrljaj druga, a ne ljubavnika: toplina je nestala iz njega. Srce mi je bilo slomljeno. Ali moje suze nisu bile samo zbog kraja naše veze. Izvršili smo monumentalno djelo – zasebno".
Ubrzo je doznala i da je Ulay napravio dijete prevoditeljici koja je bila s njim. U intervju za Politiku 2011. Ulay je pak rekao da kada su 1988. godine otišli da konačno hodaju zidom, više nisu razgovarali niti su se viđali. "Bilo je gotovo među nama".
I dok publika nije mogla biti prisutna tijekom legendarnog hoda Marine Abramović Kineskim zidom izložba "Transforming Energy" omogućava posjetiteljima da uđu u interakciju s radovima napravljenim kao odgovor na taj njezin performans.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....