Kratki animirani film "Psihonauti", nastao radom stručnog suradnika Nike Radasa i pacijenata Klinike za psihijatriju Vrapče, uvršten je u službenu selekciju Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju. Riječ je o jednom od najprestižnijih festivala posvećenih animaciji, čija se tradicija proteže više od šest desetljeća, a sudjelovanje na njemu predstavlja iznimno priznanje autorima i filmskim ekipama iz cijelog svijeta.
Film "Psihonauti" na originalan način vizualizira iskustvo mentalnih bolesti, prikazujući ih kao likove koji napuštaju ljudsko tijelo i um, pri čemu im se daje osobnost i glas. Proces izrade filma uključivao je pacijente Klinike, koji su osmislili koncept, kreirali scenografiju i posudili glasove likovima, čime je animirani film postao autentičan prikaz unutarnjeg doživljaja psihičkih poteškoća i procesa njihova prevladavanja.
Ovaj film bit će prikazan u sekciji Perspectives, što dodatno naglašava njegovu važnost i inovativan pristup u predstavljanju tema mentalnog zdravlja kroz animaciju. Uvrštenje Psihonauta u službeni program festivala veliko je priznanje cijelom timu koji je radio na ovom projektu, a posebno autorima iz redova pacijenata Klinike za psihijatriju Vrapče, poručuje Klinika.
Pisali smo o ovom filmu u tekstu Kristine Turčin, uoči prikazivanja na Noći muzeja: "Film je, odmah je jasno, radio netko tko nepogrešivo zna o čemu priča: iza njega stoji akademski kipar Niko Radas (45), koji još od studentskih dana radi kao terapeut umjetnošću u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Vrapče, a 70-ak pacijenata, najvećim dijelom muškaraca sa Zavoda za forenziku, sudjelovalo je u gotovo svim fazama izrade filma - od razrade početne ideje do svakog najmanjeg detalja scenografije.
Kad je film nedavno, nakon pet godina, bio gotov i kad su ga konačno vidjeli u cjelini, reagirali su autorski, ponosni na djelo - veselili su se ugledavši dijelove scenografije koju je pojedini od njih izradio, kritički komentirali osvjetljenje, električarske radove, ton glasa kojim su pjevušili zadani tekst. No, kad su film predstavili ostalim pacijentima, onima koji su ga vidjeli prvi put...
- Bilo je jako emotivno. Neki su plakali. Reakcije su bile snažne, što je potvrda da je poruka iskrena, da smo prikazali njihovu neuljepšanu stvarnost - rekao nam je Radas.
U istom je tekstu Radas je u bolnicu došao sasvim neplanirano. Bio je apsolvent na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i tražio je pred ljeto neki studentski posao da si zaradi za more. Poklopilo se da je njegov otac, također kipar, upravo tih dana posjetio Kliniku Vrapče jer ga je zanimalo nešto vezano uz fontane ispred bolničke zgrade. U razgovoru s tadašnjim ravnateljem, pokojnim Vladom Jukićem, spomenulo se kako voditelj bolničke likovne radionice odlazi u mirovinu te je Jukić pitao Radasova oca je li možda zainteresiran za posao. "Ja nisam, ali imam doma maloga..."
- Odrastao sam u Vrapču, bolnica je sastavni dio odrastanja u tom kvartu pa nisam imao neke predrasude ili zaziranje od psihički bolesnih osoba. Također sam se, u obitelji i preko prijatelja, i prije susreo s psihičkim bolestima, tako da sam posao prihvatio bez problema. Činilo mi se kao baš dobar način da si platim ljetovanje, nisam dotad praktički ništa znao o art terapiji, kod nas tada o tome gotovo nije bilo ni riječi. Ono što nisam očekivao jest da ću u Klinici ostati 20 godina, da ću se ovdje ostvariti i da će to biti posao koji me ispunjava. Ovdje provodim osam sati svaki dan i sretan sam na poslu. I znam da to nije mala stvar - rekao nam je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....