VELEBITSKI KROV

‘Ova kuća lebdi. Na ličkim je poljima lako graditi...‘ Pogledajte novi Spomenik braniteljima u Lici

PObjednički projekt

Prvu su nagradu odnijeli su nagrađivani autori X.3.M. koji su radili još nekoliko spomenika na temu. Njihovo Spomen obilježja žrtvama Drugog svjetskog rata, Tomo Medved nazvao je ‘trafostanicama‘

Društvo arhitekata Zadar (ZDA) objavilo je rezultate arhitektonsko-urbanističko-krajobraznog projektnog natječaja za izradu idejnog rješenja Memorijalnog centra Domovinskog rata Ličko-senjske županije.

Za ocjenu radova imenovan je Ocjenjivački sud u sastavu od pet (5) članova: Goran Rako, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja, predsjednik OS-a; Antun Sevšek, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja; Krešimir Damjanović, mag.ing.arch., predstavnik provoditelja; Ernest Petry, mag.iur., predstavnik raspisivača; i Pajo Brkljačić, predstavnik raspisivača.

Na natječaj je u propisanom roku pristiglo 14 radova. Prvu su nagradu odnijeli su autori X.3.M., Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann.

image

Kuća ‘lebdi‘ na spoju grada i polja kako ne bi zaposjela nego ‘pružila‘; koja stvara sjenu i zaklon i nove prostore gradske svakodnevice.

/Društvo arhitekata Zadar

Dio arhitekata iz ovog biroa je radio i Spomenik stradalnicima Domovinskog rata u Osijeku, koji je svojedobno bio nominiran za nagradu Viktor Kovačić, radili su i Spomenik braniteljima u Crikvenici, te Spomen obilježja žrtvama Drugog svjetskog rata, podignutom na tri lokacije, u doba kad je ministar bio danas pokojni Fred Matić. Kasnije je Tomo Medved je nazvao, upuštajući se u ocjenu suvremene arhitekture sam, podrugljivo ovaj spomenik "trafostanicama".

Kako tumače: "Zdravi krajolik je najdominantnije obilježje Ličko-senjske županije s Velebitom kao čuvarem netaknute prirode i kralježnicom koja ‘sidri‘ morske otoke i otoke ličkih polja. U ovakvom je ambijentu jednostavno graditi.... treba samo gledati. Gledati prirodu, gledati kuće, gledati da kuća bude dio prirode koliko to kuća može biti. Gledati da se ne zatvore pogledi i otvore neke nove vizure. Gledati da kuća bude ‘drugačija‘ i prepoznatljiva jer joj je i namjena takva. Gledati da kuća bude ‘otvorena‘ – da sve okuplja pod istim krovom. Kuća ima oblik krova sa strmim stranama poput padina Velebita; koja ‘lebdi‘ na spoju grada i polja kako ne bi zaposjela nego ‘pružila‘; koja stvara sjenu i zaklon i nove prostore gradske svakodnevice.

Kuća koja je samo krov i krov koji je više od kuće. Okupljanje ‘pod istim krovom‘ uz namjernu da cjelokupna parterna površina parcele ostane dio javnog gradskog prostora okosnica je koncepta i smjernica za organizaciju prostora novog Memorijalnog centa Domovinskog rata Ličko-senjske županije. Velebitski krov s karakterističnim strmim stranicama reinterpretiran je oblikom jednakostraničnog trokuta osnovice 18 m koji treću dimenziju dobiva 90 metarskom ekstruzijom. Ovaj volumen izdignut je od tla baš poput pravog krova kako bi ‘suteren‘ postao dio vanjskog prostora i na taj način omogućeno korištenje cjelokupne parcele stanovnicima i vanjskim korisnicima kao dio javnog gradskog prostora.

image

PObjednički projekt

Krov iznad ‘otvorenog suterena‘ generira novi prostorni odnos u slijedu od javnog do privatnog/od slobodnog do kontroliranog, i služi kao mjesto okupljanja, pretprostor ulaza, vanjska ekstenzija unutarnjih sadržaja, kao učionica na otvorenom, dio memorijalnog postava, igralište za djecu i boravak u sjenovitom i zaštićenom mjestu. ‘Otvoreni suteren‘ je i dio krajolika jer pogledi s pristupnih komunikacija ‘prolaze kroz kuću‘ i omogućuju snažniju vezu s okolnim poljima i dalekim vizurama te gradnja na rubu grada ne završava podizanjem ograda i zidova. Krov je ‘kuća‘ u kojem su smješteni memorijalni postav, višenamjenska dvorana, knjižnica, uredski i pomoćni prostori. Oblikovanje ‘kuće‘ snažno je vezano za oblikovanje cjelokupne parcele. Visoka stabla i bujna vegetacija na postojećoj parceli stvaraju dojam ogromnog zelenog akvarija. Međutim, prema mišljenju nadležnih stručnjaka njegovo je vrijeme isteklo tako da se moraju pronaći supstitucijska rješenja.

"Velika površina parcele omogućuje modeliranje nove geometrije partera u savladivim nagibima za sve korisnike. Predlaže se zamijena šume krajolikom – ne livadom, što doprinosi dinamici prostornih odnosa izgrađenog i prirodnog i olakšava funkcionalnu i prostornu organizaciju sadržaja na parceli.

Iz prostora suterena prema glavnom ulazu u memorijalni centar koji se nalazi na etaži iznad pristupa se otvorenom dvokrakom rampom nagiba 10%. Dolaskom u/pod krov posjetitelji su još uvijek u vanjskom prostoru – na terasi ispred ulaza s koje se pruža pogled na jugozapadni dio parcele. Ulazna terasa je povezana rampom blagog nagiba s pješačkim koridorom uz perimetar parcele gdje se nalaze i parkinzi za invalide. Tri rampe koje vode do ulaza u memorijalni centar formiraju vanjsku ‘kružnu vezu‘ i gradiraju funkcionalni i prostorni doživljaj pristupa iz vanjskog ka unutarnjem, stvarajući dodatne javne prostore otvorene svima.Uz glavni ulaz se nalazi prijamni pult sa suvenirnicom.

image

Spomenik braniteljima

U neposrednoj je blizini višenamjenska dvorana te glavno stubište s dizalom koje povezuje sve etaže. Na poluetaži prema kafiću (u suterenu) nalazi se garderoba i centralni blok sanitarija. Uz prijamni pult je i knjižnica s čitaonicom čiji je prostor internim stubištem povezan s sobom istraživačkog centra i arhivskim spremištem. Stalni postav zauzima većinu sjevernog dijela memorijalnog centra, a organiziran je na dvije etaže. Prostor stalnog postava je preko ostakljene zabatne stijene osvijetljen i vizualno povezan s eksterijerom. Dispozicija sadržaja namijenjena vanjskim korisnicima (na prve dvije etaže) formira ‘kružnu vezu‘ što omogućuje fleksibilnost organizacije raznih događanja i lakšu kontrolu pristupa s ulaznog/info pulta. Uredi, prostori za istraživanje, sastanke i arhivsko spremište nalaze se na etaži iznad, dok je tehnička etaža smještena u samom vrhu kuće.

image

Kuća Velebit

Na ovaj način formirana je ‘piramida korištenja‘ gdje bazu čine oni sadržaji otvoreni u potpunosti javnosti i predviđeni za 24 satno korištenje, u sredini su sadržaji polujavnog karaktera (postav i ostali prostori memorijalnog centra) namijenjenog posjetiteljima u dvosmjenskoj radnoj smjeni, dok su na vrhu uredski prostori koji se koriste kraće i uz ograničeni pristup. Spomen soba je projektirana kao poseban prostor koji povezuje sve etaže; to je void koji prolazi kroz kuću i probija ‘krov‘ spajajući otvoreni prostor suterena s nebom. Visinom, neobičnim izduženim oblikom i posebnom ‘energijom‘ otvorenog zatvorenog prostora ovo mjesto nudi poseban ambijent gotovo spomeničkog karaktera. U spomen ‘sobu‘ je moguće doći izvana jer je u dijelu otvorenog suterena formiran zaklonjeni prostor s klupom iznad koje se nalazi prodor kroz volumen ‘krova‘ tako da su pogledi prema polju i nebu dostupni svima tijekom cijelog dana. Ulazak u spomen sobu moguć je i iz prostora stalnog postava memorijalnog centra gdje izlaskom na mali balkon posjetitelji prostor doživljavaju na sasvim drugi način.

Druga je nagrada Društva arhitekata Zadar, dodijeljena autorima KOLEKTIV TRI d.o.o., Anita Karaman mag.ing.arch., Dora Komenda mag.ing.arch., doc.art. Ana Krstulović mag.ing.arch., Nikolina Meter univ.bacc.ing.arch., Sandi Terzić mag.ing.arch. (Suradnik: Boris Trogrlić prof.dr.sc.). Dobitnici treće nagrade su Niko Klasnić, Božica Vojnović, četvrte pak ARGU studio d.o.o., Marko Gusić, Matija Brnetić. Peta nagrada otišla je u ruke CRTA d.o.o., Matija Galošić dipl.ing.arh., Jelena Bašić Galošić dipl.ing.arh. (suradnik: Ivan Britvić).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. studeni 2024 11:52