Otkrivamo: Nepoznati hrvatski umjetnik u Argentini je slikao murale, a dobra mu je prijateljica bila Evita Perón

Gustav Haueise, čiji je nadimak bio Likan, široj je javnosti posve nepoznat slikar. No, dobar je dio svoje karijere ostvario u Argentini, gdje se družio s Evitom Perón. Neka se od njegovih djela nalaze u zbirci sudskog vještaka za umjetnine Duška Večerine, koji nas je i upozorio na njegov opus. U njegovoj su zbirci prizori žene sa psom, djece u igri, nevere na moru, kao i autoportret samog umjetnika.

Likan je rođen u mjestu Srb početkom 20. stoljeća. Iako je od malih nogu pokazivao talent za slikarstvo, ipak se prvo bavio drugim poslom, naime, radio je kao bankovni činovnik, pretpostavljalo se da od slikarstva neće biti kruha. No,umjetnički je nerv ležao u njemu, i polazio je privatne pouke kod slavnog Roberta Auera. Zbog talenta imenovan počasnim studentom te je dobio od države i atelje.

Žena sa psom

Zbirka Duška Večerine

Autoportret

Zbirka Večerina

Kako navodi Večerina: "Školovao se u Zagrebu i u Münchenu, a usavršavao u Haagu i Parizu. Prvi je put samostalno izlagao u Zagrebu 1932. kad se družio s Ivanom Meštrovićem, koji će mu biti oslonac i zaštita. Drugi put je izlagao u Zagrebu 1937., a 1938./39. sudjelovao je na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti. Veći dio 1939. proveo je u Splitu, gdje je priredio izložbu u Salonu Galić. Petu, posljednju, samostalnu izložbu u Zagrebu priredio je 1941".

Potkraj rata odlazi iz Europe u Ameriku, portretirao je američke vojnike zarađujući za preživljavanje, čekajući na mogućnost odlaska u Argentinu. Došavši u Argentinu 1948., Evita Perón, supruga argentinskoga predsjednika Juana, postala mu je mecenom i promotoricom mnogih izložbi, u suradnji s njom slika mnoge murale po školama. U Hurlinghamu kod Buenos Airesu otvorio je slikarsku školu.

Autoportret

Zbirka Večerina

Djeca u igri

Zbirka Večerina

Večerina, dalje, navodi: "U Hurlinghamu kod Buenos Airesu otvorio je slikarsku školu. U Sjedinjene Američke Države preselio se 1959., postavši na čikaškoj Akademiji profesorom i pročelnikom slikarskog odjela. Njegova bogato oslikana platna donijela su mu titulu "oca akrila" i smatran je jednim od najvažnijih kolorista dvadesetog stoljeća".

Od 1968. do smrti dvadeset godina kasnije živio je i radio u Austinu u Teksasu.

Svojedobno su u Banskim dvorima, podsjetimo, ukrali tri Crnčićeva platna i jednu sliku Gustava Likana.