U autoritarnim i totalitarnim državama svaki segment društva mora biti u službi režima, vođe i zadane ideologije. S kulturom je isto tako, pa i s humorom i satirom, koji u takvim režimima odrađuju dodatnu ulogu u ideologizaciji masa koje, recimo (a režimski propagandisti to razumiju), ne mogu se udubiti u programske kongresne govore i naputke. Stoga su humor i satira, kako ih poimaju režimski ideolozi, jedan od najvažnijih segmenata "agitpropovskog" rada u totalitarnom režimu - nije stoga čudno da su i Joseph Goebbels i Josif V. Staljin inzistirali i više voljeli "ideologizirane vesele glazbene komedije" (koje su, naravno, bile striktno povezane s danom političkom agendom) nego "požrtvovne patetične herojske epove ili sage". Staljin je, recimo, najviše puta, što tvrde njegov...
