IZLOŽBA 'NEKA JEDU KOLAČE'

Obilje i bijeda u interpretaciji hrvatskih umjetnika: Detonijevi prizori djece koja nemaju šta jesti, Vaniština 'Kremšnita' i Vekićevi 'Janjci'

 Ranko Šuvar / CROPIX
 

U centralnom prostoru, nakon ulaza na izložbu “Neka jedu kolače”, koja se danas otvara u Umjetničkom paviljonu i ostaje otvorena do 7. srpnja, nalazi se instalacija Brace Dimitrijevića, monumentalni “Triptychos Post Historicus” koji objedinjuje seoska kola, jabuke i sliku “Strast” Jerolima Miše iz 1914. godine; triptih je Dimitrijević napravio baš za ovu izložbu. U svakoj od okolnih niša, tik uz Dimitrijevićev rad, izložene su fotografije Berislave Picek, njih četiri, s motivom sirovih, jestivih dijela životinja: Brizle, Mozak, Jetrica-srce, Bubreg.

U postavu će se ispreplesti umjetnici različitih razdoblja; prenapučene police suvremenih dućana, poredane uredno i u jednakom koloru, u interpretaciji Sebastijana Dračića, slikara mlađe generacije, stoje tik uz putene ženske aktove s vrčevima slikara moderne umjetnosti Marijana Trepšea. Uz njih, i slike janjaca koji se peku, neki od radova kojima je započeo svoj slikarski put Matko Vekić. Potom, crno-bijele fotografije na kojima su oderane životinje i uz njih ljudi, majstorski portreti svakodnevice, koje snima Ivan Posavec. Posavčev je još jedan rad na izložbi, nalazi se tik uz Račićev portret “Majke i djeteta”.

Branko Franceschi, jedan od autora izložbe, reći će nam kako taj dio izložbe, gdje su Dračić i Trepše, na lijevoj strani paviljona, simbolizira obilje, na drugom su kraju radovi koji simboliziraju bijedu, ljudi, među njima i djeca koji nemaju što jesti, ratna i poslijeratna bijeda Drugog svjetskog rata koju je portretirao Marijan Detoni, tik uz njega, veliki crno-bijeli fotografski triptih koji prikazuje ruke u zraku, glad, snimio ih je u Aleppu vrsni fotoreporter Zoran Marinović, riječ je o podjeli humanitarne pomoći u Siriji.

Izložbu nazvanu po dijelu rečenice francuske kraljice Marije Antoanete “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače” predstavili su jučer Jasminka Poklečki, ravnateljica Umjetničkog paviljona, i Branko Franceschi, ravnatelj Galerije umjetnina Split. Poprilično zanimljiva tema o tome kako se hrana prikazivala, od moderne umjetnosti do danas, kojom se doslovno bavio rad “Kruhkolač” Mladena Stilinovića; riječ je o kombinaciji kruha i kolača, radu koji je sada ponovno izveden za ovu izložbu.

Zastupljeni su autori od druge polovice 19. stoljeća pa do danas, u raznim medijima, od tradicionalnih likovnih disciplina slikarstva i kiparstva do fotografije, videa, instalacije i interaktivnih sadržaja, sveukupno ih je pedeset i pet na izložbi.

Izložbu prati opsežan katalog s tekstovima o umjetničkom pogledu na hranu, ali i o hrani kroz povijesni, sociološki, kulturološki, politički, religijski, gastronomski, antropološki i psihološki aspekt. Odnosno, širi kulturološki pristup, primjerice o povijesti hrane, piše arheolog Aleksandar Durman. Suradnika je mnoštvo, a održat će i predavanja tijekom trajanja izložbe. Pratimo, naravno, i razvoj teme u prikazivanju kroz povijest, naime, u vizualnoj umjetnosti motiv hrane se razvio u zasebni podžanr mrtve prirode, dok ga danas suvremeni vizualni umjetnici koriste kao platformu kritike civilizacije i pokazatelja distribucije političke i ekonomske moći.

Autori izložbe predstavljaju i statističke podatke, na koje upozorava Jasminka Poklečki: trenutno nas na Zemlji ima oko 7,6 milijardi, a ukupno se proizvede hrane za 20 milijardi ljudi. Istodobno, prema podacima UN-a, 2017. u svijetu je bilo više od 820 milijuna ljudi koji su umirali od gladi ili pothranjenosti.

Branko Franceschi pojasnit će njihov pristup na sljedeći način: “Izložba ‘Neka jedu kolače’ na motivu hrane u modernoj i suvremenoj hrvatskoj umjetnosti kroz različite pristupe motivu hrane fokus pozornosti usmjerava na anomalije razvijenog društva u kojem unatoč bogatstvu i obilju hrane, ljudi žive na rubu gladi. Umjetničko stvaralaštvo, kao ni izložbene strategije, to nisu i ne mogu promijeniti. Ono što mogu je oblikovati svijest o problemu i potaknuti postojeće društvene mehanizme i institucije na djelotvorniju provedbu njihovih zadaća. U uže umjetničkom području, koncentracijom na motiv hrane u vizualnom stvaralaštvu, izložba pruža panoramski pogled na veliko stoljeće hrvatske umjetnosti i njezino ravnopravno sudjelovanje u sadržajnim, koncepcijskim i formalnim tendencijama koje su obilježile moderno doba i određuju našu svakodnevicu”.

Nekoliko je motiva ribe, kako se prikazivala kroz povijest, bok uz bok stoje fotografija Marija Kučere (podsjetimo na njegovu nedavnu izložbu “Fantastična tuna”) i srdele, njih mnoštvo nabacanih, na slici Jurja Plančića. Bane Milenković nudi na svojoj slici suvremenu interpretaciju žanra mrtve prirode. Odrezana glava tune, uvećana i u prvom planu, tipična je za nadrealizam Josipa Klarice. Damir Fabijanić snimio je, pak, jednoobrazne, industrijski uzgojene rajčice intenzivne crvene boje.

Zagreb, 210519.
Umjetnicki paviljon, Trg kralja Tomislava.
Izlozba Neka jedu kolace u Umjetnickom paviljonu.
Na fotografiji: Autor Mario Kucera.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / CROPIX
Rad Marija Kučere

U dijalogu su fotografija Mladena Tudora i crteži Josipa Vanište. Vaništa crta kremšnitu i buhtlu, kako tumači kustos Franceschi, “buržujske slastičarske topose”, a između dva Vaniština rada je znamenita fotografija Mladena Tudora, snimljena svojedobno za Vjesnik uz temu o kupovnoj moći na početku šezdesetih godina; na njoj je dječak koji stoji pred izlogom slastičarnice i željno gleda tortu pod staklenim zvonom.

Autori izložbe ne bježe niti od kontroverzi, pokazali su performans svojedobno izveden u Klovićevim dvorima u sklopu kojeg je Vlasta Delimar zaklala kokoš, a što su pokušali spriječiti, podsjetimo, iz društva za zaštitu životinja.

Jedna zamjerka organizatorima, rad mladog fotografa Denisa Butorca, s temom kolinja, sjajno bi se uklopio u temu, a nismo ga vidjeli na izložbi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 01:50