Nepoznati diplomatski život jednog od naših najvećih kipara (i njegovi intimni odnosi u Pragu)

U sjeni polemika oko obnove Trga žrtava fašizma ostala je zanimljiva knjiga Barbare Vujanović koja se bavi dobrim dijelom nepoznatim životopisom Ivana Meštrovića, vezanim uz Češku. Osim toga, ne bismo željeli prizivati stare duhove i, srećom, za sada napuštene polemike, no onaj tko želi da se Masarykova ulica u Zagrebu preimenuje, trebao bi u istoj knjizi pročitati tekst o prvom čehoslovačkom predsjedniku iz pera povjesničara i bivšega veleposlanika Češke u Hrvatskoj Jiřija Kudĕle.

Barbara Vujanović, autorica knjige, kustosica Ateljea Meštrović, nedavno je održala predavanje u British Museumu u Londonu o skulpturi Augustea Rodina, autorica je izložbe “Rodin: rethinking the fragment” otvorenoj u Abbot Hall Art Gallery u Kendalu. Trenutačno je u Ljubljani, gdje predaje na temu spomenika Prvom svjetskom ratu, među kojima su Meštrovićev spomenik poljskom maršalu za Varšavu, dakle, jedna poprilično zanimljiva kustoska karijera koja kreće k međunarodnom pozicioniranju.

Meštrović, Portret Masaryka, dvorac Lány

U knjizi se Meštrović interpretira i kao jedan od istaknutijih protagonista političke diplomacije, ona ukazuje na važnost njegova kiparskog opusa vezanog uz Prag, ali i na kiparove intimne odnose koji su utjecali na njegovo stvaralaštvo, poput onoga s umjetnicom Růženom Zátkovom, čiji se lik može pronaći na kipovima mauzoleja u Cavtatu. Može se pročitati i da je petnaesta po redu čehoslovačka putovnica izdana upravo Meštroviću.

U knjizi “Ivan Meštrović i Česi: Primjeri hrvatsko-češke kulturne i političke uzajamnosti” pišu i Dalibor Prančević, Marijan Lipovac i spomenuti Kudĕla, nakladnici su Muzeji Ivana Meštrovića - Atelijer Meštrović i Hrvatsko-češko društvo, tiskana je dvojezično. Kako je primijetio recenzent knjige Petar Prelog, dosad se samo djelomice posvećivala pozornost vezama češke i hrvatske moderne, kroz djela npr. Bukovca.

Dosta se pažnje posvećuje spomeniku Antonínu Dvořáku kojeg je Meštrović oblikovao 1961. na zamolbu kćeri Tomaša Masaryka, Alice i to je jedno od njegovih posljednjih djela. Spomenik je otkriven krajem 90-ih u njujorškom parku Stuyvesant Square, a otkrivanju su, može se pročitati, prisustvovali uglednici, poput redatelja Formana.

Tomaša Masaryka, prvog čehoslovačkog predsjednika, Meštrović je upoznao na početku Prvoga svjetskog rata u Rimu, Meštrović je njega, suprugu i kćer portretirao 1923.. Masaryk je i pokrovitelj velike Meštrovićeve izložbe u Pragu priređene povodom umjetnikova pedeseta rođendana, zahvaljujući kojoj je Meštrović danas dobro zastupljen u fundusu praške Nacionalne galerije, s čak osamnaest djela, a stalni postav modernog europskog kiparstva započinje Meštrovićevim monumentalnim portretom Zátkove.

Karel Čapek: Karikatura I. Meštrovića

Manje je poznat podatak i da je Zdenac života odliven u ljevaonici B. T. Srpek u blizini Praga koja se smatrala jedom od najvažnijih svjetskih ljevaonica, nakon čega se u štampi razvila poprilična polemika, a polemike su često pratile Meštrovića. Ovaj se put raspravljalo je li izvedba mogla biti povjerena zagrebačkoj ljevaonici, i tako financirati domaće. Međutim, češka je ljevaonica usavršila tada tajnu formulu koja je omogućavala preciznost u izvedbi najsitnijih detalja, snagu i izdržljivost materije, što je Meštrović smatrao naprosto nužnim.