NEPOZNATI DETALJI IZ ŽIVOTA ALBERTA GIACOMETTIJA S Beckettom je zalazio u isti bordel, a u ateljeu mu je iz poda raslo drvo

Ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić napravila je vrlo radikalan postav izložbe Alberta Giacomettija “Portreti sadašnjosti” koja je od danas pa do siječnja sljedeće godine u ovoj instituciji otvorena za javnost.

Kako je na izložbi riječ o djelima koja su nastala poslije Prvog i Drugog svjetskog rata te Španjolskog građanskog rata, te u sebi sublimiraju iskustva tih stradanja, a vuče se paralela s ratovima danas i izbjeglicama iz Sirije, Agfanistana, Iraka, dijelova Afrike, postav je posve zatamnjen, namjera je bila stvoriti osjećaj grobnice, iz koje izlaze Giacomettijeve skulpture čovjeka na rubu života i smrti, na rubu egzistencije. Kako bi se, pak, naglasio kontrast s današnjim društvom spektala, skulpture su, “Čovjek koji hoda” te osam “Žena iz Venecije”, postavljene na postolje nalik manekenskoj pisti, svojevrstan catwalk, oko kojeg su na zidu umjetnikovi crteži i litografije. Giacometti, jedan od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća, predmet je mnogih istraživanja, umjetničkih, ali čak i onih medicinskih, psihijatrijske prirode. Malo je toga o ovome umjetniku što je, unatoč njegovu nevoljkom dijeljenju privatnosti s javnosti, što je ostalo nepoznato.

I to kako je pozirao ocu u mladosti, kako je bio vezan uz suprugu Annette, no to nije značilo da nije imao ljubavnice... Jednu od relevatnijih knjiga o umjetniku napisao je i kritičar Michael Peppiatt.

Mnoge su novine u recentnije vrijeme, od Telegrapha nadalje, pokušale pronaći neke nepoznate podatke o ovom umjetniku, ili barem one manje poznate.

• Kao vrlo mladi umjetnik, Giacometti je stvarao u ateljeu u pariškoj Ulici Hippolyte. Bio je to malen, taman prostor, od oko 20 četvornih metara, u vrlo skromnom dijelu Pariza. “Planirao sam se preseliti čim sam prije mogao, jer je bio premaleni prostor – samo rupa” umjetnik je rekao jednom američkom novinaru. No, ostao je tamo čitav svoj život. Autor knjige o Giacomettiju Michael Peppiatt vjeruje da su ove skromne sobe “lišene bilo kakve nade u ljudski komfor” te da je ovaj umjetnik tamo bio najsretniji dok je stvarao, upravo zbog njegove mračne prirode.

• “Ti si poput sjene”, Giacomettiju je majka rekla dok je još bio dječak, što je ostavilo traga na njemu.

• Giacometti je šezdesetih napravio nekoliko skica starlete Christine Keller, najpoznatije po aferi s ministrom Johnom Profumom, koja je šokirala britanski establišment

• Alberto i Diego Giacometti u Pariz su stigli 1927. godine, noseći sve što posjeduju u – tačkama.

• Malo je poznato i da je 1959. godine umjetnik pozvan da se susretne s glumicom Marlene Dietrich. Nakon jednog od susreta u lokalnom kafiću, glumica je drugi dan došla u posjet u njegov atelje. Ostalo je zabilježeno da se spustio s ljestava, na kojima je bio jer je radio na visokoj skulpturi, kako bi razgovarao s njom. Što joj je točno rekao, ona nije željela otkriti, no rekla je kako je bilo “tako tužno da sam željela zaplakati u tom trenutku”. Jedno od pisama koje joj je umjetnik napisao prodano je na aukciji u Sotheby’s za 266.000 tisuća dolara.

• Kada je Giacometti umro, 1966. godine, u njegovom su ateljeu pronađena brojna nedovršena djela. Michael Peppiatt nazvao je atelje “spremištem mnogih neuspjeha” te je zaključio kako se, “ako se gleda količina crteža koje je Giacometti ostavio za sobom, može zaključiti da ruka ovog umjetnika nikada nije mirovala”.

• Na samom početku šezdesetih Francis Bacon susreo je švicarskog kipara u kafiću, tijekom svojeg putovanja po Parizu. Prišao mu je i rekao koliko cijeni njegov rad. Baconu se također sviđao životni stil ovog umjetnika, kao i činjenica da je, unatoč bogatstvu, zadržao spomenuti, male atelje, kao i njegov nedostatak interesa za službena prizanja. Mogu se pronaći i paralele u činjenici da su obojica bili vrlo darežljivi prema svojim prijateljima, te da su u restoranima ostavljali dobre napojnice. Imali su i zajedničku prijateljicu Isabel Rawsthorne, slikaricu, model i femme fatale epohe, podjednako za žene i muškarce.

• Jedan od čestih posjetitelja Giacomettijeva studija bio je dramatičar Samuel Beckett. Upoznali su se 1937. godine i često su zajedno pili u kavanama na Montparnasseu. Beckett je rekao o Giacomettiju: “Neke su mu se stvari činile nerješivima, no to ga je pokretalo dalje”. Prema svjedocima vremena, susret se dvojice stvaralaca odvijao većinom u “ugodnoj tišini”. Obojica su, navodno, zalazili u isti bordel.

• Za razliku od mnogih umjetnika razdoblja, Giacomettijev atelje nije imao djela svojih kolega. Bio je naprosto ispunjem njegovim djelima, materijalima, papirima, ili su tamo često boravili modeli, ili mnogi posjetitelji, nerijetko slavni, jer Giacomettija je prepoznalo njegovo vrijeme. Američki dirigent Robert Craft, jedan od najboljih prijatelja Igora Stravinskog, 1965. je opisao kako se namještaj u ateljeu sastojao od “pohabanog stola, starog štednjaka neobična oblika i malog drva koje je izrastalo iz poda poput srednjovjekovnog čuda”.