"Nekada su Zagreb zvali bijeli Zagreb grad. Bilo je to vjerojatno zbog brojnih novogradnji blistavih i svježih fasada, koje su nicale 1920-ih i 1930-ih godina. Danas, u novom mileniju, dominiraju crni neboderi, isto kao i crne mramorne ploče na groblju Mirogoj, koje se dičilo bijelim, betonskim spomenicima. Vladimira Spindler dočarava nam upravo osobiti ugođaj bijeloga grada", navedeno je u najavi izložbe "Snijeg je dovoljan samome sebi" koja se 18. veljače u 19 sati otvara u Galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb).
Kako je opisano, "ulice, spomenici, klupe i parkovi fotografirani su pod svježim snježnim pokrivačem. Iako je nekoliko fotografija izvedeno u crno-bijeloj tehnici, upravo one koje su u boji pojačavaju njihov nestanak. Izbrisao ih je snijeg, a tamo gdje se naziru, boje ugođaju daju osobite slikarske efekte na koje Vladimira računa. U toj začaranosti snježnom bjelinom tu i tamo zabljesnu sitna žuta svjetla tramvaja, semafora i zgrada. Fotografije su, dakle, snimljene u sumrak, u doba kada snijeg još pada, katkada gusto, pa do prave mećave i samo se pokoji stanovnik nađe na ulici. Ljudi su uhvaćeni tek kao crne siluete u snježnim pahuljama zasutom gradu. U tom kontrastu bjeline i tame ostavlja se dojam osobite grafike. Monumentalno izgleda Zrinjevac s glazbenim paviljonom iz kojega se na vjetru vijore crni zastori, koji su ostatak neke priredbe, dok je sve ostalo zavijeno u snježni pokrivač. Žuti kišobran u snježnoj veduti grada slikarski je minimalizam ostvaren fotoaparatom iza kojega vreba uzbuđeno oko. Vladimira Spindler slika svoj grad velikom umješnošću, koristeći taj čudesno zavodljivi prirodni fenomen, snijeg, kao suučesnika u svom naumu. Nanosi snijega, pokrivene ograde i snježni drvoredi odjednom postaju mistična mjesta, mjesta tišine i povlačenja. Crvena točka na semaforu onaj je koloristički akcent koji mijenja doživljaj slike. Tu su i ostaci božićnih ukrasa. Čini se kao da se s fotografija čuje tišina koju donosi snijeg kada se spusti na grad i odjednom priguši svu prometnu buku. Fotografije su to pune nostalgije, kakvu izaziva snijeg kao motiv, pune žudnje za toplim domom, za vatrom koja pucketa u kaminu, dok vani pod snijegom škripe čizme koje ga gaze."
Ovaj snježni ciklus Zagreba priziva u sjećanje "prošlost grada, slikare koji su slikali snježni Zagreb, baš kao što ga sada ovdje fotografijom oslikava Vladimira Spindler. Kažu da nije uputno uspoređivati slikarstvo i fotografiju, no činjenica je da estetika koja navire iz ovih foto slika i ljubav prema gradu, koja se prepliće kroz odabir motiva, sve to miješa u nama, gledateljima. To su osjećaji dragosti i iste one zadivljenosti kakvu osjeća umjetnica kada uzima svoj fotoaparat i juri uhvatiti tu snježnu svečanost, koja dolazi s neba, kao zavjesa, kao blagoslov nevinosti, a ona juri prije no što tu snježnu čaroliju otope tone Čistoćine soli i oblate i pocrne automobilske gume i gradski smog. Zimski trenuci osobite snježne ljepote uhvaćeni u objektiv Vladimire Spindler prizivaju nam ponovo u misli dragi, stari epitet: ‘Gle, pa to je bijeli Zagreb grad‘."
Vladimira Spindler fotografijom se bavi od 1998. godine. Posljednjih dvadeset godina članica je Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika.
Snimala je za mnoge magazine i kazališta; za dramsko kazalište "Gavella" fotografirala je šest godina. Surađivala je s raznim glazbenicima, imala je devet samostalnih i više skupnih izložbi. Posljednje dvije godine članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja. Fotografirala je na setovima serije "Dnevnik velikog Perice", filmova "A bili smo vam dobri" i "Svemu dođe kraj" te dokumentarnih "Preko ruba", "Mama, zašto plačeš...," "Prijateljstvo s Trokutom", "Mlada časna", "Geni moje djece".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....