U d.s. studiju (Ulica grada Vukovara 35) u Zagrebu otvorena je izložba umjetnika Damira Sokića. O izložbi govori kustos i povjesničar umjetnosti Vanja Babić:
"Osam umjetničkih artefakata, na prvi pogled uzajamno toliko različitih da ih je različitijima gotovo teško i zamisliti. Ali u slučaju njihova autora Damira Sokića taj „prvi pogled“ (a zapravo dojam) nužno je tek jedan od njih bezbroj. A različiti dojmovi odnosno pristupi nužno stimuliraju i oplemenjuju promatračeve asocijacije, koje pak vode naraciji, neprijeporno jednom od Sokićevih – barem kada je o posljednjih dvadesetak godina riječ – najzačudnijih autorskih aduta. To se, dakako, ponajprije odnosi na osviještene i zainteresirane promatrače, pri čemu njihova verzija priče nipošto ne mora biti identična onoj izvornoj, dakle autorovoj. Štoviše, ne samo da ne mora, već vjerojatno i ne može. Nevažno!
Sve artefakte moguće je već s ulaznih vrata od umjetnikova ateljea sagledati odjednom. S vrata kroz koja, zapravo, niti jedan od tih radova još uvijek kao takav nije prošao. U misli nam, dakako, odmah dolazi Sokićeva svojedobna izjava kako je umjetnost istinski živa samo dok ne dođe do izlaznih vrata od ateljea. Nakon toga postaje, naime, izložena galerijskom sustavu, tzv. „sceni“, tuđim interpretacijama, birokraciji i, osobito fatalno, tržištu. Bilo kako bilo, u čisto medijskom smislu pet od ovom prigodom osam prezentiranih izložaka – Kino Europa, Željezno doba, Piano Venus, Anna soror… i Crvena živa i plava krv - umjetnik smatra skulpturama (nipošto objektima); u slučaju rada Kino Pula moglo bi se pak uvjetno govoriti o fotografiranom ambijentu (ali ne i dokumentaciji), dok će Stražnji trijem odnosno Dva oka dvije slike ponajprije iskazivati atipično slikarske karakteristike. Ali, niti to nije osobito važno, osim možda u slučaju spomenute distinkcije između objekta i skulpture. Zbog čega? U svijetu takvom kakav on trenutno jest svaki, naime, odnos prema nekom umjetničkom artefaktu kao pukom objektu u određenoj mjeri može podrazumijevati i svojevrsno distanciranje od humanizma. Metafizike također. Sokiću je takvo nešto neprihvatljivo. Nekada, u vrijeme što se od današnjega uvelike razlikovalo, umjetnička su mu razmišljanja mogla i morala imati bitno drukčiji predznak. U međuvremenu su, međutim, stasala neželjena djeca progresije, da ne kažemo na pogrešan način shvaćene modernizacije. Tehnologija se otela s lanca, dok će nekoć uzvišena utopija metastazirati u distopiju. A umjetnost? Postala je poligonom za raznorazne posthumanističke ili operetno aktivističke derneke".
Kako nastavlja, "svojom najnovijom izložbom Sokić inzistira na očovječenju umjetnosti. U tom smislu njegove su nedokučive asocijacije doista neiscrpne. Uvećane pčele svojim nijemim letom usmjerenom ravno u oči promatrača pričaju priču o zabranjenoj ljubavi (Anna soror…), a lepezasti konglomerat obojenih površina kao da je upravo iskočio iz na filmskom platnu konstruirana crteža (Stražnji trijem). Jedno drugo - posve uz strop zarolano - filmsko platno asocirat će nas pak na kultno i trenutno zatvoreno kino (Kino Europa), a slično čini i fotografski diptih, samo što je na tim fotografijama prikazano kino trajno izgubljeno te na apsurdan način transformirano u improviziranu garažu (Kino Pula). U taj isti prostor, koji je sadržavao neke zidne motive nalik Mondrianovu slikarstvu, odnosno neonsku rasvjetu što može podsjećati na radove Dana Flavina, Sokić je 2008. ugradio svoj od crvena neona izveden potpis. U tom smislu izložene fotografije tvore diskretnu poveznicu s dvije susjedne, mondrianovski izvedene identične slike (Dva oka dvije slike), pri čemu će njihova dvojnost korespondirati i s već spomenutim pčelama. Staklena boca s RTG snimkom ljudskoga torza kao etiketom (Piano Venus) svojevrstan je manifest humanizma što izvire iz sučeljavanja organskoga i anorganskoga, a na sličan način može se iščitavati i od željeza izrađeno srce (Željezno doba) te geometrijska konstrukcija s termometrom (Crvena živa i plava krv), pri čemu će humanistički karakter sva tri rada dodatno naglašavati pripadajuća im pisma neprijeporne književne vrijednosti".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....