Naslikala je Žižeka kao satira, sebe kao kentaura, a sada su joj motiv orgije plemstva u osvit revolucije

Za rad Maje Bachler najviše sam se zainteresirala kad sam vidjela portret koji je naslikala, slovenskog filozofa Slavoja Žižeka, prikazanog kao satira. Filozof je to, kako mi je tada rekla, blizak njezinom načinu razmišljanja, željela ga je portretirati i pritom ostati u vlastitom slikarskom stilu i maniri koja podrazumijeva određenu bizarnost, duhovitost ili, pak, trivijalnost. Kako je, u to doba kad ga je portretirala, režirao "Antigonu", grčku tragediju koja je tada igrala u zagrebačkom HNK, dvojbe na koji ga način portretirati bile su riješene: kao biće iz grčke mitologije. S obzirom na vrstu humora koju Žižek preferira, odabrala je lik satira, računala je da joj i sam filozof ne bi previše zamjerio.