'Naš Dylan Dog samo je žrtva žena i čudovišta u ljudima'

ZAGREB - Dok je po dokonim popodnevima našeg djetinjstva Zagor obarao negativce jedne dimenzije, Dylan Dog se pojavio i zavitlao po sinapsama. Za Bonellijeve je stripove bio konačni izlazak iz doba heroja u doba antiheroja, podcrtavaju njegov crtač Giampiero Casertano i scenarist Pasquale Ruju. Jer, za razliku od dotadašnjih Bonellijevih likova (Tex, Zagor, Mister No, pa čak i Martin Mystere) glavni je lik sada istražitelj noćnih mora, ženskar koji na klarinetu svira “Đavolji triler”, tuče se sa stravom, sanja sa živim mrtvacima i mrtvim živcima i vozi oronulu bijelu Bubu.

Mlada publika

Dylana je stvorio Tiziano Sclavi, a premijeru je imao 1985. godine. U tadašnjoj Jugoslaviji i sadašnjoj Hrvatskoj još uvijek je jedan od najpopularnijih protagonista žanra.

Kako objašnjavate veliku popularnost Dylana Doga?

Casertano: Tiziano Sclavi je potpuno izokrenuo žanr horora kakav smo do tada poznavali. Sclavijeva reinterpretacija tog žanra pokazala je da iz svakog od nas može provaliti zlo, da čudovišta postoje u svakom od nas. Osim toga, Sclavijevi scenariji puni su suvremenih tema, primjerice osjećaja otuđenosti u velikim gradovima, pa su se mladi s njime lako zbližili.

Kako se vaš osobni umjetnički senzibilitet uklopio u taj narativ?

Ruju: Prije nego što sam postao scenarist Dylana Doga, bavio sam se glumom i filmskom režijom. Sve je počelo kada sam jednog dana izdavačkoj kući Bonelli nudio suradnju na kratkim filmovima. Sclavi mi je umjesto toga ponudio da napišem scenarij za Dylana Doga, što sam naposljetku i prihvatio.

Kreativna rješenja

Bilo me je strah kako će sve ispasti, jer sam ja napisao scenarij za epizodu u kojoj se Dylan Dog zapravo uopće ne pojavljuje, a priča se fokusira na njegovog susjeda. Sclaviju se, međutim, to jako dopalo i tako je sve počelo.

Casertano: Mene je Sclavi oduševio zato što mi je rekao da crtam ono što mi se sviđa. Kao crtaču bilo mi je iznimno stimulativno što je on u scenarije uveo mnoštvo referenci iz pop kulture i kulture općenito. Taj je novi narativni kontekst i meni omogućio kreativnija rješenja. 1Nikada papir filmu nije bio bliže nego u stripu. Što mislite o ideji ekranizacije Dylana Doga?

Ruju: Imao sam priliku biti na snimanju filma u New Orleansu i od onoga što sam uspio vidjeti mogu reći da će to biti neka horor komedija. Moram priznati da to ne izgleda tako loše. U filmu nema lika Groucha zbog visoke cijene prava na njegov lik koji traži obitelj Marx.

Kako bi se Dylan Dog obračunao s najvećom talijanskom noćnom morom - Silvijom Berlusconijem?

Ruju&Casertano: Kako to mislite? Pa mi smo glasali za Berlusconija.

Neke su me feministice koje vole Dylana Doga zamolile da vas pitam zašto je on tako loš sa ženama?

Ruju: Ne znam zašto su stekle taj dojam. On nije zavodnik kao James Bond, već je žrtva manipulacije. Casertano: Dylan Dog je zavodnik bez neiskrenih namjera. Žene su te koje su okrutne prema njemu. On se iskreno zaljubi, a one njega ostave!