Tijekom iduće tri godine, počev od ovog mjeseca, u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, slavnoj MoMA-i, jedan će poseban dio - dvije galerije na četvrtom katu - biti posvećen zagrebačkoj umjetničkoj sceni 60-ih godina prošlog stoljeća.
Iz zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti posuđena su djela Josipa Vanište ("Beskonačni štap / U počast Manetu"), Ivana Kožarića ("Unutarnje oči", "Oblik prostora", "Sfera" i "Sjećanje na poplavu"), Julija Knifera ("Meandar u kut"), Dimitrija Bašičevića Mangelosa ("Paysage de la guerre") i Ljerke Šibenik ("Crni ambijent 1"), koja će neko vrijeme biti na novoj, njujorškoj adresi, a bit će izložena uz još neke radove hrvatskih umjetnika iz spomenutog razdoblja, koji se inače nalaze u zbirci MoMA-e. Nije, dakle, riječ o izložbi, kako su glasile prve najave u domaćim medijima, ni o prikazu hrvatske umjetnosti tih godina, nego, kako je objasnila u razgovoru za Jutarnji list kustosica Ana Janevski, "o postavu MoMA-ine šire zbirke u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu".
Kako je uopće došlo do inicijative da se radovima hrvatskih umjetnika iz 60-ih posveti dio vašeg stalnog postava?
- Kada se krajem 2019. otvorila nova zgrada MoMA-e, sa 60 novih galerija, cilj je bio ne samo posvetiti više prostora radovima iz zbirke nego i uključiti više umjetnosti izvan zapadne Europe i Sjeverne Amerike, više umjetnica, kao i umjetnica i umjetnika afričko-američkog podrijetla. U posljednjih pet godina MoMA uspješno provodi tu programsku orijentaciju. Iako su radovi izloženi kronološki, galerije u kojima su izloženi imaju naslove na osnovu idejnih poveznica. Peti kat muzeja posvećen je radovima iz zbirke od 1880. do 1940-ih, četvrti kat od 1950. do 1970-ih te drugi kat od 1980. do današnjih dana.
U tom smislu Christophe Cherix, glavni kustos Odjela za crtež i papir - koji je ujedno i zadužen za postav čitave zbirke od 40-ih do 70-ih godina - predložio mi je da u dvije galerije napravimo postav zbirke posvećen Zagrebu s obzirom na to da MoMA ima bogatu zbirku radova hrvatskih umjetnika iz 60-ih godina. U tim je galerijama prethodno bio postav posvećen sceni Pariza 60-ih te se htjelo nastaviti s fokusom na scenu neke druge umjetničke sredine. Kada smo počeli razmatrati radove iz MoMA-ine zbirke, razmišljali smo kako bi bilo sjajno imati još neke radove koji su u muzeju u Zagrebu i došli smo na ideju o suradnji s MSU-om. Tada je ravnateljica MSU-a bila Zdenka Badovinac, koja je MoMA-i bila poznata još od vremena kada je bila ravnateljica u Ljubljani. Započeli smo razgovor o institucionalnoj razmjeni i o značenju globalnog muzeja danas te odlučili ujediniti snage i potom nastavili raditi s Vesnom Meštrić, sadašnjom ravnateljicom MSU-a i ekipom Muzeja.
Kojim ste se kriterijima vodili prilikom odabira radova i umjetnika za ovo predstavljanje? Zašto baš ti umjetnici? Zagrebačka umjetnička scena 1960-ih prilično je raznolika.
- Da, umjetnička scena u Zagrebu tijekom 60-ih bila je izuzetno bogata i dinamična, dovoljno je spomenuti Nove tendencije, GEEF, aktivnosti oko galerije SC-a, Galeriju suvremene umjetnosti... No, unutar ovog specifičnog postava Gorgona je bila svojevrsna polazišna točka postava o umjetničkim kretanjima u Zagrebu toga vremena, s obzirom na to da je MoMA jedna od rijetkih svjetskih institucija koja posjeduje kompletan set od 11 brojeva časopisa grupe Gorgona iz razdoblja od 1961. do 1966. godine. Da podsjetim, riječ je o grupi avangardnih i eksperimentalnih umjetnika, povjesničara umjetnosti, kritičara i arhitekta, okupljenih pod nazivom Gorgona, koji su djelovali u Zagrebu od 1959. do 1966. godine. Svaki od članova Gorgone zadržao je i razvijao potpunu stvaralačku autonomiju, među njima su bili umjetnici Dimitrije Bašičević Mangelos, Ivan Kožarić, Julije Knifer, Marijan Jevšovar i Đuro Seder, čiji su radovi u MoMA-inoj kolekciji. Časopisi Gorgone nisi bili o umjetnosti, nego je svaki broj bio umjetničko djelo samo po sebi, realiziran od članova Gorgone i inozemnih umjetnika. Prema tome, odlučili smo pokazati časopise Gorgone i radove gorgonaša iz MoMA-e i MSU-a kao što su, primjerice, ‘Beskonačni štap/U počast Manetu‘ Josipa Vanište iz 1961., ‘Meandar u kut‘ Julija Knifera i ‘Unutarnje oči‘ (1959.-1960.) Ivana Kožarića.
No, važno je bilo istaknuti i ulogu muzeja u Zagrebu, posebno u tom povijesnom trenutku, kada se zvao Galerija suvremene umjetnosti. Galerija je 1977. godine organizirala prvu izložbu Gorgone, a većina umjetnika imala je samostalne izložbe u muzeju tijekom 1960-ih. Zanimljivo je bilo promatrati Gorgonu kao paralelnu infrastrukturu sa svojim izložbama u zagrebačkoj galeriji Šira, s izdavanjem časopisa, svakodnevnim akcijama. Drugi trenutak koji smo odlučili istaknuti je rad Ljerke Šibenik ‘Crni ambijent 1‘. Šibenik je među rijetkim ženskim glasovima na hrvatskoj sceni toga doba te je prva autorica ambijenata u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Crni ambijent s objektima i crnim svjetlom predstavljen je prvi put 1969. u prostoru zagrebačke Galerije suvremene umjetnosti i sada će biti prikazan u MoMA-i. Htjeli smo također naglasiti da je Galerija suvremene umjetnosti podržavala suvremene umjetnike toga vremena.
Napomenuli ste da MoMA posjeduje radove umjetnika koji su djelovali u grupi Gorgona, koji su vam u fokusu u ovoj prezentaciji zagrebačke scene 1960-ih. Koliko su hrvatski umjetnici zastupljeni u zbirci vašeg muzeja?
- MoMA-ina kolekcija sadrži pregršt radova umjetnika iz Hrvatske. Od Ivana Kožarića, Julija Knifera, Mangelosa, Josipa Vanište, Tomislava Gotovca, Sanje Iveković, Mladena Stilinovića, preko Borisa Bućana, Mihajla Arsovskog, Mirka Ilića, do suvremenijih umjetnika poput Davida Maljkovića i Nore Turato. MoMA je tematici interakcije među medijima i proširenju kanona pristupila već 2011. godine osnivanjem istraživačke inicijative Contemporary and Modern Art Perspectives (C-MAP), posvećene umjetnosti u globalnom kontekstu i ispitivanju modernizma upravo izvan granica Sjeverne Amerike i zapadne Europe. C-MAP obuhvaća tri grupe koje su fokusirane na geografske regije Azije, Južne Amerike i istočne Europe. Tada su kustosi MoMA-e posjetili Zagreb u nekoliko navrata i bili upoznati sa zbirkom MSU-a, a mnogi otkupi radova iz Hrvatske realizirani su i kao posljedica tih putovanja i razmjena.
U kojem kontekstu sagledavate djela zagrebačke scene 60-ih u odnosu na globalna zbivanja?
- To poglavlje hrvatske umjetnosti treba promatrati u kontekstu širih jugoslavenskih politika toga doba, a Zagreb je bio središte tog šireg konteksta. Manifestacije, bijenala i institucije koje sam spomenula bile su čvorište susreta i razmjena sa svjetskim umjetničkim tendencijama. Dovoljno je samo uzeti kao primjer časopise Gorgone i sudjelovanje umjetnika kao što su Dieter Roth i Victor Vasarely, a pozivi su upućeni i Pieru Manzoniju i Robertu Rauschenbergu. Sve važni umjetnici koji su, na primjer, u stalnom MoMA-inu postavu i čak susjedi galerije posvećene Zagrebu.
Kako je biti kustos u jednom od najvažnijih muzeja na svijetu? Koliko ste dugo u MoMA-i i koje je područje vašeg rada?
- U MoMA-i radim od 2011., na Odjelu za medije i performans, koji je jedan od najmlađih u cijelom muzeju. Nastao je 2007. godine, odvojivši se od Odjela za film, kao Media Department specijaliziran za videoumjetnost, a 2008. je nadodan i performans s obzirom na sve veći interes institucija za izvedbene umjetnosti. Tijekom mojeg rada u Muzeju organizirala sam 40-ak performansa američkih i stranih umjetnika, a sudjelovala sam i u razvoju koncepcije novog prostora za izvedbene umjetnosti Marie-Josée and Henry Kravis Studio. Prostor je posvećen raznim oblicima izvedbenih umjetnosti i smješten u srcu muzeja te potpuno integriran u postav zbirke. Redovno sudjelujem u otkupu radova za MoMA-inu zbirku, dajući prostora umjetnicama koje do tada nisu bile u kolekciji, kao i, primjerice, umjetnicima iz Latinske Amerike i, naravno, iz istočne Europe. Prošle sam godine organizirala izložbu američke video i performans umjetnice Joan Jonas, ‘Good Night Good Morning‘. Joan je otvorila put ne samo videoumjetnicama i umjetnicama performansa nego i ženama u umjetnosti općenito. Iako rođena Njujorčanka, Joan nikad nije imala veliku institucionalnu izložbu u svojem gradu, a ni u SAD-u. Priprema izložbe trajala je gotovo tri godine i New York Times ju je proglasio izložbom godine 2024., što je bilo izrazito zadovoljstvo i zasluženo priznanje za pedesetogodišnju karijeru Joan Jonas.
Jesu li možda u planu izložbe hrvatskih umjetnika u bližoj budućnosti?
- Što se zbirke tiče, rad Sanje Iveković iz serije ‘Dvostruki život‘ upravo je dio postava u galeriji posvećenoj fotografiji i jeziku, s radovima drugih umjetnica i umjetnika iz raznih dijelova svijeta. S obzirom na broj radova hrvatskih umjetnika, mislim da će sličnih situacija biti u budućnosti, a bilo ih je i u prošlosti. Tako sam 2015., primjerice, bila kustosica izložbe iz MoMA-ine kolekcije ‘Scenes for a New Heritage: Contemporary Art from the Collection 2015.‘. Izložba je nazvana po radu Davida Maljkovića koji je bio pokazan uz rad Mladena Stilinovića ‘Eksploatacija mrtvih‘. Općenito govoreći, s obzirom na globalni narativ koji je prisutan u MoMA-inoj zbirci, nacionalni pristup se izbjegava i, dapače, dekonstruira.
Prije nekoliko godina u MoMA-i ste predstavili i jednu hrvatsku umjetnicu mlađe generacije, Noru Turato.
- Performans Nore Turato održan je vrlo uspješno u ožujku 2022., popraćen s nekoliko pozitivnih recenzija u vodećim američkim i europskim umjetničkim časopisima. Performans je održan u prostoru za izvedbene umjetnosti Marie-Josée and Henry Kravis Studio, koji sam već spomenula, a nalazi se na istom katu kao i galerija posvećena Zagrebu. Nora je za MoMA-u bila stvorila novi rad, ‘pool 5‘, koji se sastojao od knjige i performansa. Razvila je specifičnu formu performansa, koji je baziran na kolekciji citata iz raznih izvora. Citate potom organizira u seriju knjiga pod nazivom ‘pool‘ bez strukturalnog ili narativnog reda. Performans je zasnovan na skriptu iz poola. Norin videorad ‘pool 7‘ upravo se prikazuje u muzeju Stedelijk u Amsterdamu, a sprema se za izložbu i perfomanse u Londonu, u prestižnom ICA-u. MoMA je zasigurno bila važna odskočna daska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....