UMJETNIK KOD MATHEWA BARNEYJA

MARKO MARKOVIĆ ‘U ateljeu najpoznatijeg umjetnika u New Yorku radim 16 sati dnevno’

U novom filmu na kojemu sam mu pomagao glume Blondie, kolumnistica Fran Lebowitz, sin pisca Normana Mailera Buffalo...

Umjetniku Marku Markoviću nagrada Radoslav Putar doslovce je promijenila život; zahvaljujući nagradi, otišao je u New York na rezidencijalni boravak, na ISCP/ International Studio and Curatorial Program, tamo je upoznao menadžera iz studija Matthewa Barneya, koji mu je ponudio posao. Marković je posao prihvatio i do daljeg ostaje u New Yorku. Nije, kaže, u početku imao namjeru ostati, došao je s jednim ruksakom, no ponude nije mogao odbiti, kako za izložbe, tako za rad u Barneyevom ateljeu, gdje radi sa još deset umjetnika.

Barneya New York Times naziva najvažnijim protagonistom svoje generacije, dok je primjerice, „erotsko-mistično sjedinjenje“, ovog umjetnika sa njegovom bivšom ljubavi, pjevačicom Björk, u unutrašnjosti japanskog kitolovca Nisshin Maru jedna od scena iz njegova filma o kojoj je brujao čitav umjetnički svijet. Barney je poznat po ciklusima Creamaster, Drewing Restrint, te najnovijem filmu-operi „River of Fundament“....

Vani, u tako velikim pogonima umjetnici imaju niz pomoćnika, tempo je nemilosrdan, što je dobro na svojoj koži osjetio i Marković. Ipak, stigne se baviti i svojim radom, među najpoznatijim je performans koji je uključio i oštrenje noževa ispred Wall Streeta, radi kojeg je intervenirala policija. Rođen je u Osijeku 1983. diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nedavno je zajedno s umjetnicima iz Barneyeva ateljea izlagao na izložbi „The Crew“ na Lic Art open festivalu, koju je i organizirao; tamo je izložio skulpture velikih, upišanih gaća. U organizaciji DOPUST-a, udruge kojoj je na čelu, izložbu „The Crew“ priprema i za rujan. A mjesec dana kasnije, njegov ćemo cjeloukupan dosadašnji rad moći gledati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, gdje mu se priprema velika izložba.

Možete li nam opisati svoj rad u ateljeu Matthewa Barneya?

Ovo je atelje u kojemu fantazija postaje stvarnost. Tempo rada je brz, ulažu se veliki napori i izdržljivost je bitan faktor u timskom radu. Počeo sam suradnju na projektu „River of Fundament“, koji se razvija kroz šest poslijednjih godina, a u sklopu kojeg su nastali i istoimeni šestosatni film, i opera, velika zbirka skulptura i neobičnih predmeta te serija crteža. Film je baziran na noveli „Ancient Evenings“ Normana Mailera. Radnja je smještena u drevnom Egiptu gdje dva protagonista putuju svjetovima podzemlja otkrivajući svrhu svog postojanja. U Barneyevoj interpreaciji novele prvi protagonist je George Orwell kojega utjelovljuje sam autor dok drugog protagonista – pisca Normana Mailera utjelovljuje njegov sin Buffalo Mailer. Cijeli film je prožet stvarnim likovima koji su bili u doticaju s piscem i njegovim privatnim životom. Među njima su i poznata kolumnistica i teoretičarka Fran Lebowitz, redatelj Jonas Mekas, Blondie, pionir američke konceptualne umjetnosti Lawrence Weiner, glumac Paul Giamtti... Iz filma su proizašle skulpture koje su trenutačno izložene u Haus der Kunst u Munchenu. Izdvojit ću dvije na kojima sam radio; „Boat of Ra“ i, „Trans America“; ovaj rad kojeg je otkupila MoMA govori o ulozi naftne industrije u Americi. Moj je zadatak bio traženje boja i tonova, te obrada različitih materijala, prirodnih i umjetnih, te elemenata kao što su sumpor, živa, zlato, grafit, bakar, pijesak i različite kemikalije.

Kod nas je rijedak slučaj da umjetnici imaju pomoćnike, vani je za velike autore to česta praksa. Koliko vas ima u ateljeu?

U studiju nas je deset stalnih radnika. Kada se radi svi dajemo maksimum i od nas se traži visoki profesionalizam. Uobičajeno radno vrijeme je osam sati, a kada je potrebno radi se i do 12, 14 ili 16 sati dnevno. Za vrijeme snimanja filma radili smo i po dva do tri dana u komadu s tek nekoliko sati spavanja. Ovdje je uobičajena stvar da poznati umjetnik ima studio i da za njega radi cijeli tim drugih umjetnika. Nažalost, kod nas ne postoji tržište niti se dovoljno ulaže u umjetnost pa je nezamislivo da umjetnici mogu zapošljavati druge umjetnike. A ono što sam naučio u Barneyevu ateljeu, ne bih naučio niti u jednoj umjetničkoj školi ili Akademiji.

Na Lic Art open festivalu, vi ste izložili „Popišane gaće“?

Riječ je o seriji mojih novih skulptura; sačinjene su od XXL gaća iz dućana, proizvedenih u Bangladešu, i mješavine različitih komponenata smola. Gaće su oblikovane tako da stoje okomito u prostoru u žutoj lokvi koja dočarava mokraću. Skulptura je osvt na umjetničku scenu koja vlada u New Yorku i bez ikakvog je kritičkog promišljanja i dijaloga. Umjetnost sve više postaje brand, proizvod marketinga i biznis koji nameću galerije te na taj način utječu na javno mijenje publike, stvarajući pri tom konzumerističku scenu. Mladen Stilinović je prilikom razgovora u povodu svoje nedavne izložbe u New Yorku dao odličan komentar. Rekao je kako sav art u New Yorku izgleda poput torte. Kad prođete po galerijama u Chelseai kao da gledate u torte, a ne u slike ili skulpture.

Rad koji ste izveli na Frieze Art Fairu u New Yorku također je kritika ovakvog pogleda na umjetnost?

Ovaj je umjetnički sajam poznat po svom komercijalnom i mainstream okviru, ovdje dolaze kolekcionari, korporacije i sl. Dakle potencijalni ulagači su bogati investitori koji ulažu svoj novac i traže ono što njima odgovara. Praksa je pokazala da je to, u pravilu, umjetnost koja ne postavlja pitanja niti traži odgovore već je podobna i lijepa. Naravno, na Friezeu ima kvalitetnih i vrhunskih djela, no većina je ipak samo brandirana roba. Ja sam stajao na ulazu s natpisom „Art Is Dangerous“. Želio sam pokazati da umjetnost ima moć ljudima otvarati oči, no može se koristiti i kao oružje za zamagljivanje očiju.

Kada ste oštrili noževe ispred Wall Streeta, intervenirala je i policija? Kako je završila cijela priča?

Na Wall Streetu sam izveo performans oštrenja noževa na policijskoj barikadi sigurnosne zone u financijskoj četvrti. To se odvijalo u neposrednoj blizini Burze. Policajac me upozorio da ne pravim gluposti, da ima prave metke u pištolju te da gleda svaki moj pokret. Ja sam imao dozvolu za nošenje koje sam unio u sigurnosnu zonu i izveo performans, iako su me pokušali spriječiti agenti i osiguranja koja rade kao zaštitari banaka na Wall Streetu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 17:56