UMJETNIČKA AKCIJA

Kći Zdenke Kovačiček i poznati street art umjetnik Zagreb pretvaraju u galeriju murala

Suradnica projekta ”Ulični triptih” Tina Kovačiček i street umjetnik Boris Bare ispred murala pored ulaza u Turističku zajednicu grada Zagreba na Trgu bana Jelačića
 Nera Šimić/Cropix
"Goluba na muralu sam obukao kao starog arhitekta i nazvao ga Herman Gollubé", kaže street art umjetnik Boris Bare

- Zagreb može biti novi Berlin - slaže se ekipa koja u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba stoji iza novog projekta Ulični triptih, čiji se prvi dio održao prošlog vikenda u Zagrebu, a u čijoj je srži oslikavanje gradskih zidova. Koncept je vezan uz brojku tri - svaka tri mjeseca tri umjetnika stvaraju murale na tri mjesta u gradu.

Po zgradi smještenoj na Trgu bana Jelačića na broju 11 postavljene su skele. Odmah pored onih na kojima se odvijaju radovi sanacije štete od potresa stoje i konstrukcije po kojima se penje poznati street art umjetnik Boris Bare. Tamo slika novi mural.

- S obzirom na to da je lokacija glavni zagrebački trg, htio sam nacrtati nešto prikladno. Najpoznatija pjesma o Zagrebu je o taubekima pa sam razmišljao što bih mogao napraviti na tom tragu. Pala mi je na pamet igra riječi. Goluba sam obukao kao starog arhitekta i nazvao ga Herman Gollubé - kaže Bare o svojem novom djelu, muralu ekspresivnih boja koji je naslikan na panelu u samome centru grada.

image
Street umjetnik Boris Bare slika mural pored ulaza u Centar za posjetitelje TZGZ.
Nera Šimić/Cropix

Za tri mjeseca, njegov će rad prekriti neki novi. Ideja je, otkriva, da to bude "izložba u pokretu".

- Panel je na ovu konkretnu lokaciju postavljen naknadno, no težit ćemo radu na zapuštenim lokacijama koje vape za revitalizacijom - govori Bare.

Prolaznici koji odlaze na subotnju špicu prilično su znatiželjni. Zastaju, fotografiraju. - Ovakve stvari vesele ljude. Vole šarenilo, boje, tim više što sada posebice do izražaja dolazi taj kontrast s prilično tmurnim gradom - priča.

Ovaj je novi projekt nastavak kontinuiranog Baretova rada po gradu. Upravo prošla godina, koja će u kolektivnoj memoriji ostati zapamćena kao 12 mjeseci šokova koronavirusom i potresima, za njega je bila najmarljiviji period u karijeri. Baš zbog sumanutih okolnosti, cilj mu je u što većoj mjeri uljepšati grad. - Najviše se crtalo upravo prošle godine. Kada je počela prva karantena, svi su poslovi stali, pa smo mi odlučili oslikati cijelu Opatovinu - govori o muralima koje je napravio skupa s Tihomirom Krklecom. Uljepšali su ovaj park novim slikama, na kojima su dijelovi interijera; sagovi, televizije, fotelje, lampe. Osim što su modificirali izgled javnog prostora, poslali su i snažnu socijalno angažiranu poruku: ima onih kojima je park doma.

Inače, Boris Bare je jedan od ljudi koji stoje iza Art parka. To je mjesto postalo omiljena ljetna oaza urbanog, alternativnog Zagreba, a ove će se godine održati njegovo šesto izdanje.

- Na Opatovini je ostalo nešto praznih zidova pa planiramo tamo raditi još jednu intervenciju koja će ujedno biti i najava za novo izdanje Art parka. S njim imamo brojne planove. Financijski je svake godine sve teže, iznova nas iznenadi neka nova kriza. A mi ne želimo biti klasičan i komercijalni event s hrpom šankova, agresivnim reklamama i bannerima. No, ipak uspijevamo. Od početka se držimo svojih načela, a jedno od najvažnijih jest to da su u fokusu tog mjesta autorski umjetnički radovi. Plan nam je ove godine proširiti koncept te crtanju pridružiti i skulpture - najavljuje Bare.

U prvom vikendu Uličnog triptiha sudjelovao je i Zvonimir Haramija Hans oslikavanjem panela u Radićevoj ulici, kod broja 42. Nepovoljni vremenski uvjeti malo su poremetili plan pa se on na crtanje ipak bio bacio u četvrtak.

image
Street umjetnik Mislav Lešić slika mural s tamburašima pored stepenica zagrebačke tržnice Dolac
Nera Šimić/Cropix

No, osim na Trgu bana Jelačića, sve je išlo po rasporedu i na stepenicama koje vode do tržnice Dolac. Akademski slikar Mislav Lešić na toj je gradskoj lokaciji kao doma, već ju je jednom koristio kao svoj atelje: prije nešto manje od tri godine tamo je po stepenicama naslikao kumicu, čiji se obrisi i danas vide. Nije, doduše, u njegovoj imaginaciji to bila prava zagrebačka kumica. Mislav, koji je iz Bošnjaka, posvetio je taj mural svojoj baki, Slavonki koja nikada nije bila u Zagrebu. A rodni ga je kraj inspirirao i za novi rad.

- Sada slikam seoske tamburaše. Inače me u slikarstvu općenito interesira etnološki realizam. Crtam stare Šokce, uprizorujem običaje, fasciniraju me nošnje... A sve to pokušavam i osuvremeniti, inkorporirati u moderni svijet - govori Lešić o svojem radu.
Ovoga je puta odlučio naslikati tamburaše jer mu se činilo da bi baš to dobro došlo gradu. Malo pjesme, plesa, veselja. - Po nošnji su to slavonski tamburaši, ali, evo, našli su se u Zagrebu. Vjerujem da se dobro uklapaju, i ovdje su postojali takvi glazbeni sastavi. Samo ih se više zvalo muzikašima - tumači Lešić, dodajući da su se scene slične onoj koju je uprizorio sigurno mogle vidjeti i po metropoli.

- Cilj mi je bio u grad donijeti malo veselja i toplih domaćih osjećaja - govori.

Uz mural, kojeg je crtao na licu mjesta, naknadno će nalijepiti još tri panela.

- Naslikao sam još neke stvari koje me asociraju na Dolac. Tu će biti kokoš, pijetao te voće - najavljuje.

On, inače, većinom slika tehnikom ulja na platnu. - Ali sam mlad i lud pa se ponekad bavim i uličnom umjetnošću - smije se pa nastavlja: - Jedan od prvih takvih radova bila mi je ova kumica na stepenicama na Dolcu. Plan je da se ona kroz nekoliko mjeseci i obnovi. Doista sam ozbiljno okupirao ove stepenice - kaže.

Vjeruje da ulična umjetnost gradu može dati novo lice. - Ovakve akcije ljudima skreću poglede sa starih i derutnih fasada na lijepa umjetnička djela. U kontekstu vremena u kojem živimo to dobiva na dodatnoj vrijednosti. Nekako ulijeva nadu da će se stvari vratiti na stari ritam, da ćemo opet moći uživati u životu bez maski ili trčanja iz kuće kada se tlo trese - govori Lešić.
Doista, ljudi su zabavljeni ovom intervencijom. Malo tko prođe bez reakcije; svatko nešto primijeti, pita, pogleda, fotografira... - Djeca obično pitaju za boju, sve ih zanima, gledaju kako to radim. Stariji me obično pitaju tko su ti tamburaši koje slikam. Sviđa mi se što ovaj rad interesira sve dobne skupine. I htio sam pobuditi zanimaciju svih, postići da se i oni koji nisu bliski mojoj generaciji povežu sa slikom - kaže Mislav.

On je, inače, i art direktor nakladničke kuće Fraktura. U posljednje je dvije godine dizajnirao stotinjak njihovih naslova. - Među posljednjima su, recimo, "Maratonac" Nebojše Lujanovića, "Tatin sin" Dine Pešuta, "Žene koje kupuju cvijeće" Vanesse Montfort... - Sviđa mi se stil koji Fraktura njeguje, fini su. Uvijek imaju dobar tekst i prijevod, a ja se trudim cijelu stvar upotpuniti i u vizualnom kontekstu - priča. Osim što slika i dizajnira, ovaj se mladi umjetnik izražava i zvukom. - Imam bend Ukleti dukat. Žanrovski bih rekao da sviramo psihodelične tamburice. U procesu smo stvaranja albuma, a jednu smo pjesmu već i izbacili - kaže mladić koji se u svojem radu nekada potpisuje i pseudonimom Lord Chardak.

Iza projekta Ulični triptih stoji i Tina Kovačiček. Ovoj su djevojci u posljednjih nekoliko godina ulične intervencije postale posao, ali vedriji te ugodniji grad prije svega joj je misija. Inače je i freelance novinarka, pa svoj doprinos kulturi, kaže, daje s više strana.

- Ulični triptih je zamišljen kao cjelogodišnji program "izložbi u promjeni". Iduće će oslikavanje biti u lipnju, pa slijedi rujan, a završni će se ciklus odviti početkom iduće godine. U nastavku programa će također gostovati naši etablirani umjetnici. Ideja iza svega je da ovo bude i svojevrsni pregled hrvatske street art scene, da ispričamo najaktualnije priče i predstavimo najvažnija imena. Osobno navijam da u idućoj fazi ugostimo žene, da se ostvari ženski rukopis - kaže Tina, koja je inače kći pjevačice Zdenke Kovačiček.

Njoj, govori, ne smetaju skele po gradu. - I naše skele i one koje su postavljene radi sanacije štete od potresa ulijevaju nadu. Svi čekamo da se u Zagrebu riješe neke stvari, da dođe bolje vrijeme. Mislim da murali doprinose toj ljepšoj vizuri grada. Oni jesu umjetnička djela. A ulice pretvaraju u slikarske ateljee - govori, dodajući da je cilj Uličnog triptiha dati umjetničku svrhu prostorima koji inače imaju "promotivan, reklamni ili nikakav karakter". - Tako je, primjerice, s panelom na Dolcu, koji je stajao pošaran i ružan predugo vremena. Vjerujem da ovakve intervencije utječu na svakodnevicu ljudi i život grada - govori.

Prisjeća se i kako je sve počelo. Ima tome već gotovo desetljeće. - Prve su intervencije bile vezane za pumpe za vodu. To je projekt "Pimp My Pump", koji je započela udruga Preuredi moju pumpu. Te su pumpe bile zaboravljene, bezlične, neke izvađene, neke neugledne. A predstavljale su svojevrsni simbol grada. Pa su ih dečki počeli preuređivati. Ideja je da se i taj projekt nastavi te da ih se još više obnovi - priča Tina o projektu u sklopu kojeg su pumpe pretvorene u umjetnička djela inspirirana pop artom, u instalacije koje prikazuju likove iz Simpsona, imitiraju izgled gramofona ili Rubikove kocke, upozoravaju na važnost brige o okolišu, odaju počast Nirvani ili profesoru Baltazaru...

"Pimp My Pump" je, kao i Ulični triptih, napravljen u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba. - Podržavaju nas, imamo istu ideju i cilj: da pokažemo da sprej u rukama ili kist nisu nužno vandalizam, dapače. Na taj način želimo nečem pošaranom i oronulom dati novi život - priča Kovačiček.

image
Street umjetnik Boris Bare slika mural pored ulaza u Centar za posjetitelje TZGZ.
Nera Šimić/Cropix

I s njom pričamo o Art parku. Taj projekt već ima kultni status, a atmosfera se svakog ljeta nadograđuje. - Osim centralnog događanja na Ribnjaku, imali smo i jednodnevna druženja i tulume u sklopu kojih smo isto tako radili određene crteže. Prije dvije godine smo na Martinovki naslikali babu Lunu, a prošle smo godine bili na Opatovini. Tamo su zidovi bili užasni, nevjerojatno je da su bili takvi u centru grada. Svakako planiramo do kraja urediti Opatovinu - kaže Tina.

S kolegicom Anom Mikin je u kolovozu bila napravila i program Okolo. Njih dvije skupa rade pod imenom Nas dvije. - Tu se radi o art intervencijama po gradu. Ima street arta, ali i fotografija, urbanog i zelenog dizajna... Neke su stvari privremene, neke ostaju, ali tih desetak dana svakako dajemo novu dimenziju gradu i šetnjama po njemu - priča.

Kako financiraju te projekte? - Turistička zajednica je s nama od samih početaka, velika su podrška i vjetar u leđa. Imamo slične ideje, podržavaju i vole ono što mi radimo. Tu su i neki javni natječaji grada Zagreba. Oni su nekada uspješni, a nekada manje. Voljela bih da su uspješniji s obzirom na to koliko dobroga to uređivanje i revitalizacija donese gradu. Ima prostora da nas u većoj mjeri prepoznaju. Ministarstvo kulture nam za sada ne daje nikakvu podršku. Tako da, trudimo se osigurati prihode od javnih natječaja, no za sada su prilično skromni - objašnjava Tina.

Mijenjanje urbanih prostora njoj je jedna od glavnih okupacija. - To aktivnost, akcija i aktivacija koja mi je postala posao. Ne mogu reći da je to stalni posao jer je svaki novi projekt obično prilično neizvjestan; nikad ne znaš što će se dogoditi, hoćeš li moći dobiti dozvolu za idući, hoće li biti dovoljno sredstava... No organizacija ovakvih akcija je svakako nešto u čemu uživam - kaže Tina, zaključujući da su najveći komplimenti stalna publika i pitanja "kad ćete opet raditi nešto novo?".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 17:50