Vincent i Ivan iz Kastva ostavili su trag koji je mnogo veći od prostora malih crkava koje su oslikavali. Njihove freske danas su među najprepoznatljivijim djelima srednjovjekovne umjetnosti u Istri, ali i važan dio hrvatske povijesti umjetnosti. U njihovim se prizorima susreću vjera, svakodnevni život, teološke ideje, strah od smrti i snažne veze Istre sa srednjoeuropskim i sjevernotalijanskim kulturnim krugovima. Upravo su zato dvojica kastavskih majstora postala nezaobilazna imena svaki put kada se govori o freskama na ovome prostoru.
Njihovim djelima, radionicama i utjecajima posvećena je knjiga povjesničara umjetnosti Željka Bistrovića Kastavska slikarska škola, predstavljena jučer u Kući fresaka u Draguću. Opsežna publikacija donosi sustavan pregled opusa Vincenta i Ivana iz Kastva te zidnih slika koje su u kasnom srednjem vijeku nastajale na području Istre, Kvarnera i današnje Slovenije. Knjiga je rezultat gotovo trideset godina Bistrovićeva istraživanja, rada na terenu, proučavanja arhivske građe i uspoređivanja likovnih i tehničkih osobina sačuvanih fresaka. Autor se tom temom počeo baviti još kao student 1998. godine, a 2017. obranio je doktorat posvećen kastavskim majstorima. Nova publikacija donosi sustavan pregled njihova opusa, ali i pokazuje koliko je priča o Vincentu i Ivanu još uvijek otvorena.
Bistrović je naglasio da se broj lokaliteta povezanih s dvojicom majstora povećavao i nakon završetka njegova doktorskog rada.
"Na toj temi radim još od studentskih dana i nastavit ću raditi jer priča o Vincentu i Ivanu iz Kastva još nije dovršena. Stalno se pojavljuju nova pitanja i nova otkrića. Korpus se proširio i nakon doktorata pa ni knjiga nije mogla obuhvatiti baš sve što se u međuvremenu pronašlo", rekao je Bistrović.
Znameniti ciklus
U knjizi su obrađene crkve i lokaliteti koje su oslikavali Vincent i Ivan iz Kastva i njihove radionice. Uz znameniti ciklus u crkvi svete Marije na Škrilinah u Bermu iz 1474. godine, Vincentu se pripisuju zidne slike u crkvi svetog Jurja u Lovranu, svetoj Mariji u Oprtlju te u klaustru nekadašnjeg augustinskog samostana u Rijeci. Ivanov opus povezuje Sveto Trojstvo u Hrastovlju, svetu Helenu u Gradišču pri Divači, svetu Helenu u Podpeči iznad Črnog Kala, svetog Jakova u Barbanu i svetu Mariju u Božjem Polju pokraj Vižinade. Fragmenti povezani s njihovim radionicama pronađeni su i na drugim mjestima, među ostalim u župnoj crkvi u Fažani.
Bistrovića je, kako je kazao, od početka fascinirala činjenica da su dvojica tako važnih slikara potjecala iz malenoga Kastva, dok slične radionice nisu poznate ni u nekim većim gradskim i biskupskim središtima.
"Fasciniralo me da su dva slikara iz istoga malog mjesta imala radionice, dok ih nije bilo u mnogo većim središtima i biskupskim gradovima. Nitko se prije nije ozbiljnije posvetio njihovu međusobnom odnosu. Da bi se taj odnos mogao razumjeti, bilo je potrebno proučiti cijeli korpus i utvrditi tko je sve sudjelovao u oslikavanju pojedinih crkava", kazao je Bistrović.
O važnosti knjige govorio je povjesničar umjetnosti Ivan Matejčić, istaknuvši da je riječ o jednom od najvažnijih novijih doprinosa proučavanju istarskoga zidnog slikarstva. Podsjetio je da je fenomen istarskih fresaka desetljećima izazivao istraživače i da svaka nova publikacija mijenja i nadopunjuje dotadašnja znanja.
"U razumijevanju duha srednjega vijeka zidna slika prevažan je dokument. U Istri je sačuvano više od 120 lokaliteta sa zidnim slikarstvom, a na području naše biskupije bilo je približno 350 crkava i kapela. Kada tome pribrojimo ruševine, arheološke nalaze i pisana svjedočanstva, dolazimo do više od 400 crkava, a sve su one bile oslikane", rekao je Matejčić.
Naglasio je i da zidne slike nisu bile tek dekoracija, nego jedan od najvažnijih vizualnih medija srednjega vijeka. One su prenosile biblijske priče, teološke poruke i društvene odnose, ali su istodobno svjedočile o naručiteljima, političkim vezama i putovima kojima su umjetnički predlošci stizali iz sjeverne Europe prema Istri. Matejčić je posebno istaknuo istraživačku vrijednost Bistrovićeva rada, koji ne počiva samo na stilskim usporedbama nego i na terenskom radu, tehničkoj analizi, proučavanju fragmenata i ponovnom čitanju već poznatih ciklusa.
Kuća fresaka
"Spomenicima se ne može administrirati. Spomenike treba istraživati. To je teško i mukotrpno, traži puno znanja i vremena, ali nagrada i baština koju ostavljamo budućim istraživačima nemjerljivo su vrijedne", poručio je Matejčić. Predstavljanje u Draguću bilo je i potvrda važnosti Kuće fresaka kao mjesta posvećenog istraživanju, očuvanju i tumačenju zidnog slikarstva. Upravo u tom prostoru knjiga Kastavska slikarska škola dobila je prirodan kontekst jer povezuje znanstveno istraživanje, konzervatorski rad i nastojanje da se široj javnosti približi jedan od najvrjednijih slojeva hrvatske srednjovjekovne umjetnosti. Bistrović je na kraju podsjetio i na Branka Fučića, čiji su ga tekstovi i istraživanja snažno usmjerili prema istarskim freskama.
"Njegovi tekstovi bili su topli i srdačni. Materiju koja zna biti štura i hermetična pretvarao je u poetske bravure koje se uvlače u dušu. Nadam se da će moj rad inspirirati nekoga drugoga da nastavi ovu priču jer ona nije završena", zaključio je Bistrović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....