IZLOŽBA U BEČU

Jurij Gagarin kao zvijezda pop-arta

ZAGREB - Nije slučajno to što je bečka Albertina u svojim galerijama ugostila dva pop-art velikana (M. Ramos, R. Lichtenstein) neposredno prije velike izložbe u bečkom Kunsthalleu, posvećene svemirskim istraživanjima i Gagarinovu letu Zemljinom orbitom.

Povezivati njegovu misiju s pop-art djelima na prvi je pogled neobično, no nije nelogično. Pogotovo ako se uvaži činjenica da je ruski pilot tijekom šezdesetih medijski promoviran u zvijezdu ravnopravnu holywoodskim ili političarima Kennedyjeva kalibra. Njegov je kratki život mitologiziran gotovo na razinu strip junaka, pa se i po toj osnovi može tražiti veza s umjetničkim aktivizmom iz zlatnih šezdesetih.

Specijalna veza

U tom kontekstu nezaobilazan je primjer Roya Lichtensteina, slikara koji je volio stripove. Organizatori njegova gostovanja u Albertini posegnuli su za manje poznatim dijelom ostavštine, uglavnom crno-bijelih crteža (naziv izložbe je “Black & White 1961 - 1968”). Zatim, činjenica da se Gagarinovo lice našlo u uvodnom, dokumentarnom dijelu retrospektive Mel Ramosovih slika, također u Albertini, diskretno govori o specijalnoj vezi ruskog pilota i tada aktualnih umjetničkih pozicija.

No, nije samo Mel Ramos promovirao duh Gagarinova desetljeća - stripovima, starletama i slatkišima - nego su to činili i drugi umjetnici, od Andyja Warhola pa sve do Japanke Mariko Mori, kako to otkriva izložba pod nazivom “Space. About a Dream” u bečkom Kunsthalleu. Njezini organizatori tvrde kako su željeli pokazati različite umjetničke prakse koje su se bavile temom izvanzemaljskih putovanja. No, pokazani se materijal pretvorio u medijsku promociju ruskog pilota-heroja.

Unatoč činjenici što su se brojni sudionici izložbe (pedeset) fokusirali i na druge sadržaje, koji nisu izravno vezani za njegov lik i djelo. Dakle, bez obzira na širinu zastupljenih tema sve one, zapravo, gravitiraju ili imaju ishodište u povijesnom letu od 12. travnja 1961.

Svakako će se pamtiti precizna rekonstrukcija Gagarinove radne sobe iz Zvjezdanog grada. U tu je svrhu newyorška umjetnica Eve Sussman prvo fotografirala postojeći ured u Rusiji, a potom ga je vjerno kopirala. S druge strane, Pokret KOCMOC / Gagarin grupa aktivna je u medijskoj promociji i novoj mitologizaciji prvog svemirskog letača.

Njezin čelni čovjek, izdavač i publicist Walter Famler, inače inicijator bečke izložbe, svojedobno je putovao u Fiatu na moskovski Crveni trg kako bi stavio ruže podno spomen ploče ruskom kozmonautu.

Živa praksa

Akciju iz 2007. nazvao je “Vostok 1 prizemljuje na Crveni trg i leti za Zvjezdani grad” - na registracijskoj tablici crvenog mini-vozila bilo je utisnuto ime povijesnog svemirskog broda.

Na bečkoj su izložbi članovi pokreta jednu vitrinu ispunili brojnim rekvizitima s imenom, licem ili figurom prvog kozmonauta. Podsjetili su publiku na to da se ruska pop-ikona u medijskom smislu otela komunističkoj kontroli. U njegov se život umiješala fikcija pa je već tada, u šezdesetima, bio živi primjer za brisanje granice između stvarnog života i SF romana, odnosno svakodnevice i umjetničkog aktivizma.

Zanimljivo je kako veći broj autora na izložbi tvrde da se njihova percepcija izvanzemaljskih tema oslanja na stripove, SF priče i filmove. U znatnijoj mjeri negoli na stvarna svemirska istraživanja. To samo govori da je pop-art još uvijek živa umjetnička praksa, pogotovo kada se dotiče vanzemaljskih sadržaja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:21