VENECIJANSKI BIJENALE

Jan Fabre: Zašto je Marija kostur, a po Isusu su posuti kukci

Bijenale počinje šokom, tako su izložbu opisalimediji diljem svijeta

ZAGREB - Iako je prije tjedan dana otvoren Venecijanski bijenale, jedna od kolateralnih izložbi najveće likovne manifestacije bila je komentirana u mnogim svjetskim medijima i prije otvorenja.

Riječ je o izložbi Jana Fabrea “Pietas” smještenoj u Nuova Scuola Grande di Santa Maria della Misericordia. Fabre je izložbu postavio tjedan dana ranije kako bi je mogao snimiti te izdati adekvatnu publikaciju.

Dobio sam poziv da je posjetim ranije i dogovorio se s umjetnikom kako ćemo se naći u Scuola Grande della Misericordia u utorak 24. svibnja.

Tako je i bilo. Iako sam znao što je Fabre izložio, nemalo me je iznenadilo kada sam na putu prema Cannaregiu, dijelu Venecije gdje je izložba smještena, ugledao na kiosku lokalne novine na čijoj je naslovnici bila velika fotografija djela, a iznad nje naslov “Pietŕ - skandal na Bijenalu”. Iste večeri udarna vijest na dnevniku lokalne televizije za regiju Veneto - Venezia Giulia bila je identična: Bijenale počinje skandalom i šokom, a sve to u režiji Jana Fabrea. Teško je danas očekivati išta što bi izazvalo šok na manifestacijama poput Venecijanskoga bijenala. S druge strane, Fabre je jedan od najistaknutijih i najcjenjenijih suvremenih umjetnika, što u likovnim umjetnostima, što u kazalištu i performansu, i skandal mu nije potreban da bi na sebe privukao pozornost.

Stvari bi možda trebalo promatrati iz drugoga aspekta, aspekta medija koji žude za efektnim događajima, pa ih ponekad stvaraju i sami.

Elegantna odjeća

Što je to što čini Fabreovu izložbu? U velikom trobrodnom prostoru građevine koju je u 16. stoljeću projektirao Jacopo Sansovino smještena je instalacija od pet skulptura izvedenih u bijelom mramoru iz Carrare. Bijele statue raspoređene su na zlatnome podu koji cjelini daje svečani, upravo maestetičan dojam.

Četiri simetrično postavljene skulpture prikazuju ljudski mozak i vode nas prema središnjem motivu cjeline, a to je reinterpretacija najpoznatije Michelangelove Pietŕ. I Jan Fabre će posegnuti za istim materijalom, skupocjenim carrarskim mramorom, do određene mjere slijedit će slavni predložak, međutim u ključnim točkama unijet će nekoliko bitnih izmjena.

Lijepo Marijino lice zamjenjuje lubanjom, a mrtvo Kristovo tijelo svojim likom. Marija drži u krilu elegantno odjevenog i bosonogog umjetnika koji u ispruženoj desnoj ruci drži ljudski mozak. Po tijelu umjetnika razmješteni su različiti kukci koji pospješuju opći dojam nelagode.

Funkcija mozga

Mozak koji mrtvi Krist drži u ruci direktno se referira na 4 gigantske skulpture iz prednjega dijela instalacije. Međutim, Fabre nije u njima prikazao samo mozak kao anatomski dio čovjeka, nego je osnovnu formu dopunio dodatnim elementima.

Tako su na prednje dvije skulpture mozga ubodeni križevi, od kojih je onaj na lijevoj strani obavijen biljkom puzavicom, točnije bršljanom koji na simboličkoj razini križ pretvara u znak života.

S desne pak strane križ oblikuju dva vezana čavla koja asociraju na čavle kojima je Krist bio razapet na križu. U drugome redu iz sredine skulpture mozga izrasta lijepo oblikovano drvo. To je oblik bonsai drveta, a Fabre mi je i rekao kako je time želio proširiti kontekst značenja, izvesti djelo iz kršćansko-katoličkoga svijeta i uključiti u njega azijske znakove. Ta se intencija prepoznaje i na četvrtoj skulpturi mozga, koja nas približava skupini Pietŕ.

Ovdje su simetrično postavljene četiri kornjače položene na leđa. Kornjače, po Fabreovu tumačenju, upućuju na svijet simbola iz Kine, gdje su i korijeni s prethodne skulpture, bonsai drveta. Kornjače predstavljaju koncept Velike Trijade - Neba iznad, Zemlje dolje i Čovjeka u sredini. Okrenute na leđa kornjače sada znače nešto drugo: osuđene su na mirovanje, međutim treba ih također vidjeti u odnosu na cjelinu ovog, u svakom pogledu, velikoga i kompleksnoga umjetničkog djela. Ideju da ljudski mozak postavi kao bitni element instalacije ne susrećemo u opusu Jana Fabrea po prvi puta. Prošle godine, također na Bijenalu, predstavio se gigantskom instalacijom gdje je iz zemlje virila dopola iskopana ljudska glava u stanju raspadanja.

Čudesna instalacija

Posegnuviši najnovijim djelom u temu koja u bitnim elementima pripada strogo katoličkome sustavu, Fabre ističe kako je nizom lateralnih značenja nastojao širiti temu, uključiti ovdje i svijet Istoka , ali i simbole američkih Indijanaca. Drugim riječima, pokazati jedinstvo svijeta simbolima koji su zajednički svima i koji, u međusobnom preklapanju, stvaraju nove univerzalne vrijednosti koje zahtijevaju novo čitanje i razumijevanje.

Vratimo se novinama koje su toga 24. svibnja bile prve, a nakon njih to su učinile i mnoge druge širom svijeta, u ovom djelu Jana Fabrea prepoznale nešto bogohulno, šokantno, izazovno. Ti natpisi pripadaju žanru koji nije meritoran da o nečemu presuđuje, a u njima se prikazane stvari nastoje dešifrirati na najdoslovnijoj razini.

Promotri li se ova čudesna Fabreova instalacija u kontekstu kojemu on istinski pripada i iz kojega dolazi, tada se sve nejasnoće i pogrešna čitanja čine logičnima. Fabre je Belgijanac, dolazi iz tradicije kojoj pripadaju najmističniji umjetnici prošlosti, poput braće Jana i Huberta Van Eycka i mnogi drugi. Najslavnije djelo braće Van Eyck, tzv. “Gentski oltar” (1420-1432) ili Klanjanje janjetu prisutno je na neki način i u djelu Jana Fabrea. Prisutno utoliko što se i on ne zadovoljava prikazivanjem doslovnoga svijeta, nego nastoji ugraditi što širi spektar značenja.

S druge strane, u misticizam Jana Fabrea, a o misticizmu i jest ovdje riječ, uključeni su i drugi umjetnici . Recimo, Marcel Duchhamp na koga se Fabre zna često referirati. Za ispravno razumijevanje ove umjetnosti, baš kao i svake druge velike umjetnosti, kako suvremene, tako i one iz davnih vremena, potrebno je znanje i napor. Prihvate li se ti instrumenti, tada će se lako ući u skrivene slojeve koje nam takvo neko djelo nudi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 22:00