IVICA MALČIĆ

IZLOŽBA U GALERIJI VLADIMIR NAZOR 'Operite novac poreznih obveznika slikama Malčić'

 Damjan Tadić / Cropix
Izložba je podijeljena u tri ciklusa: osmrtnice umjetnosti, ciklus s cijenama i ciklus novinski papir, što je također poruka. "Kome trebaju jučerašnje novine, kome treba moja umjetnost, kome treba umjetnost uopće?", pita se Malčić

U galeriji Vladimir Nazor otvorena je izložba Ivice Malčića “Ten Years After”.

Malčić još od završetka studija broji svoje radove pa tako znamo da je do dana otvaranja naslikao 2448 slike. U galeriji je izloženo njih točno stotinu. Njegovo je slikarstvo realno, no ne i realistično, duboko uronjeno u svakodnevnicu. Preko većine slika ispisuje tekst koji dodatno pojašnjava sliku. Izloženi su razni motivi. Pa tako možete vidjeti sliku s pogrnutim patuljkom koji tvrdi: “Ja sramotim svoju obitelj”, na drugoj su slici sablasti koje pitaju “Tko se boji loše slike”, zatim nervozna beba koja zapravo nalikuje na samog umjetnika, kraj koje piše “Jednog dana vozit ću Jaguar”.

Premijer ga nije volio

Malčić, također, aludira na skandal sa sakupljačkim strastima predsjednika HGK-a, ispisujući po slici “Operite novac poreznih obveznika slikama Malčić”, dok na drugoj tvrdi “Nema me u kolekciji Sanadera” (jednom je ispričao kako bivši premijer nije kupio njegove slike jer nisu na platnu). Dobar dio njegovih slika, naime, nastao je na drvu.

Izložba je podijeljena u tri ciklusa: osmrtnice umjetnosti, ciklus s cijenama i ciklus novinski papir, što je također poruka. “Kome trebaju jučerašnje novine, kome treba moja umjetnost, kome treba umjetnost uopće?”, pita se Malčić.

Svidjela mi se njegova autoironija, kada je na skupnoj izložbi izložio ciklus “Too Old to Contemporary Art, too Young to Die.” “Često imam reference na pjesme koje slušam, tu je riječ o pjesmi Jethro Tulla ‘Too Old to Rock ‘n’ Roll Too Young to Die.” Ipak, nova je slikarska generacija potpuno dominantna, barem u medijima, ne smeta mu to? “Ne, to je prirodno”, kaže bez trunke zamjeranja.

Rekord je 158 slika

Gledajući te njegove brojke, čini se da je hiperproduktivan? “Nisam. Još tijekom studija, na Akademiju sam dolazio rano, odjenuo bih kutu i šlape, i počeo raditi. I tako svaki dan, puno radno vrijeme. I danas je tako, odvedem kćer u školu, dođem u atelje, slikam do četiri kada moram natrag po nju. Jedne sam godine naslikao 158 slika, to mi je rekord.” Opsesivan je oko obilježavanja slika, nedavno sam otkrila da je i Paul Klee bio takav: “Često pronalazim simboliku u tim brojevima. Svaka moja slika ima i OIB”, kaže.

Globus otkriva: prešućena vojska hrvatskih umjetnika - dobrodošli u svijet slikarskih autsajdera!

Atelje mu je na Gornjem gradu, vrata do nekadašnjeg Meštrovićeva ateljea, sjećam se da sam negdje pročitala kako on ne ide nigdje gdje ne vozi tramvaj, mrzi putovanja: “Jednom me Slaven Tolj pozvao u Dubrovnik da izlažem u Lazaretima, nagovorio me je na avion. Imao sam 43 godine. Bio sam prvi put u avionu i nikad više”, kaže Malčić.

Sve njegove slike su autobiografske. Kada je tek počeo raditi, njegov je alter ego bio lik zelenog slikara (“zelenu kutu sam imao na Akademiji”), zatim slikar u bundi (“Nakon što sam prodao prve slike, prizivao sam novac”), pa takozvani “Zločesti slikar”, s penisom u erekciji i dva kista u ruci, u naponu snage.

Papiga kao pomoćnik

Kada je bio u krizi, stvorio je papigu koja je neprekidno ponavljala “Ja sam slikar”, a u posljednje se vrijeme na gotovo svim slikama negdje na dnu pojavljuje lik trubača, koji “širi dobre vibracije i pritom obavještava o broju slika koje je umjetnik do tada naslikao.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 20:47