ZAGREB - U ‘Izlogu’ Nataše Rajković i Bobe Jelčića, publika je smještena u devastiranu radnju i kroz veliki izlog promatra ulicu.
Zaključani u radnji
Sve ono što je “običan” život, uokvireno je prozorom izloga koji nalikuje na okvir filmskog platna ili pozornice, smjesta biva promovirano u nešto “vrijedno” promatranja. Zatim kreću intervencije: djevojka se presvlači nasred ceste, neki ljudi se okupljaju, kruže uokolo. Jedno se vrijeme intenzivno pitamo što je tu dodano, a što se događa samo, jer angažirana ekipa nema poznatih lica, a onda poželimo shvatiti što se to vani događa. Ubrzo poveća grupa “prolaznika” stiže pred izlog i moli nas da ih pustimo unutra, što ne možemo učiniti jer su nas već na početku u radnju - zaključali. Padaju i teže riječi i predlažu se drastične mjere, a nelagoda nas unutra polako raste. Uto stiže i jedini glumac u čitavoj postavi, on ima ključ pa funkcionira kao spona između “nas unutra” i “njih vani”, i priča nam djeliće svoje priče.
Površna problematika
“Izlog” priziva tradiciju happeninga i koristi elemente dokumentarnog kazališta, jasno pozivajući da se zapitamo što je vrijedno gledanja, što od onoga što nas okružuje zaslužuje našu pažnju i koliko na to može odgovoriti kazalište. No, dojam ostaje na gotovo informativnoj razini, a teško je ući ispod površine postavljenih problema. Od Nataše Rajković i Bobe Jelčića očekivali smo više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....