366 RITUALA

Igor Grubić: Izlazim na ulicu jer želim poticati raspravu

 Goran Mehkek/Cropix
40-godišnji umjetnik sa međunarodnom reputacijom glavnu nagradu THTa dobio je za East Side Story

ZAGREB - Umjetnost me tjera da izađem iz komfora svakodnevnice, da živim punim plućima, rekao je slavni kolekcionar François Pinault, i povukao se iz modnog carstva kako bi se posvetio umjetnosti. U doba kada je većina umjetnika u Hrvatskoj uljuljkana u svagdašnji komfor i politiku nezamjeranja, izdvaja se jedan koji izlazi na ulice. Riječ je o 40-godišnjem Igoru Grubiću, umjetniku s međunarodnom reputacijom.

U izdanju galerije Kraljević izašla mu je knjiga “ 366 rituala oslobađanja”, koja prati jednak broj njegovih javnih akcija. Na natječaju T-HT-a osvojio je prvu nagradu u iznosu od 75 tisuća kuna za rad “East Side Story”, snimke napada na Gay Prideu u Zagrebu i Beogradu, i umjetničku intervenciju u obliku plesne koreografije na mjestu demonstracija. Sprema se u London, gdje će izlagati u Agency Gallery. Prošle je godine izlagao u New Yorku, Tallinu, Berlinu, Istanbulu.

U rituale oslobađanja Igora Grubića spadaju i sljedeći umjetnički “zadaci”: ustaške je grafite tijekom noći pretvarao u smiješke, na ruci je istetovirao riječ neposlušan, rasplakao je klauna u fast food restoranu, sa zgrade Mamutice bacao je pjesme u crvenom papiru...

Vaša knjiga govori o 366 rituala oslobađanja, i u njoj se nalazi jednako toliko radova, mahom je riječ o javnim akcijama na ulicama. Koji vam je najdraži?

- Protestna akcija bojanja vode u fontani na Trgu burze za vrijeme posjeta Georgea Busha bila je nabijena s najviše adrenalina. Kako je čitav grad bio prepun policije i agenata u civilu, nekoliko sam se puta tog jutra prerušen kretao u izvođenje akcije, ali bih se povukao dok nisam uhvatio pravi trenutak. Akcije s parolama na spomenicima važne su mi jer izravno komuniciraju s prolaznicima. Uspio sam postići dojam oživljavanja spomenika. Svakodnevno prolazimo pokraj tih spomenika koji su nositelji viših društvenih vrijednosti i više na njih ne reagiramo. Ovim činom sam ih pretvarao u vrstu društvenih komentatora.

Koja je bila reakcija ljudi dok ste se u ranu zoru vozili biciklom, noseći crvenu zastavu?

- Performans je počeo oko 6.30 i shvatio sam po reakcijama ljudi da je to neočekivana, gotovo nadrealna scena, jer ne očekujemo takav podražaj. Ideja je bila izvesti happening dok ljudi odlaze na posao i kad sam uspio na uspavanim licima radnika izmamiti osmijeh, bilo mi je jasno da sam postigao cilj. Ispod te crvene zastave nalazi se zarolana hrvatska zastava, jer sam simbolički svim državnim zastavama želio oduzeti njihovo značenje i dočarati ideju slobode izvan svih ograničenja.

Zbog stavljanja natpisa na Teslin spomenik “Što si bliže crkvi, to si dalje od Boga” reagirala je i policija. To se često događa s vašim performansima?

- Da bih izrazio neslaganje s općim stanjem u društvu, koristio sam razne provokativne strategije koje uključuju likovni jezik. Sjajno je vidjeti da su strategije iz područja umjetnosti u današnje vrijeme preuzeli aktivisti, jer su shvatili da dobro osmišljena vizualna poruka nekog protesta u medijima jače odjekuje.

Sve ste performanse radili bez najave, uživo su ih vidjeli samo ljudi koji su se zatekli tamo na mjestu. Zašto?

- Rutina bi ubila spontanost, jer želim da tijek akcije i reakcije publike ostanu neizvjesne. Jedan od bitnih principa mog umjetničkog rada je izlazak u javni prostor iz želje za direktnom komunikacijom s nepripremljenom publikom, što se ne može postići u galerijama i muzejima, gdje se kreće jedan te isti mali krug ljudi. Želim poticati druge na rasprave i reakcije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:30