Drugo poglavlje ciklusa ‘Povijest mizoginije bavi se ‘kulturom silovanja‘ i strukturama sustava koje je perpetuiraju

Španjolska fotografkinja Laia Abril okrenula je novu stranicu u svojoj umjetničkoj karijeri. Izložba "O silovanju" (On Rape), drugo je poglavlje dugoročnog projekta "Povijest mizoginije" (A History of Misogyny), vizualne studije koja predstavlja povijesne i suvremene komparativne analize sustavne kontrole žena i ženskih tijela, rodnog nasilja, pristupa pravdi i zakonu te donošenju zakona.

Londonska izložba bit će postavljena u Galeriji Copeland zahvaljujući potpori organizacije PhotoWorks i Muzeja Victorije i Alberta (Victoria and Albert Museum) u sklopu projekta V&A Parasol Foundation Women in Photography.

Ovo se poglavlje u istraživanju povijesti mizoginije fokusira na "kulturu silovanja", koja je predstavljena putem svjedočanstava, povijesnih arhiva, popularnih i tradicionalnih vjerovanja te fotografija, piše V&A.

Izložba i knjiga koja je prati ruše narativ koji okrivljuje žrtvu te proučavaju suučesništvo zdravstvenih službi, službi koje provode zakon te religijskih grupa koje štite napadače i pridonose većoj raširenosti "kulture silovanja".

"Promatrajući povijest mogu identificirati stereotipove i mitove temeljene na rodu te globalne predrasude i zablude koje perpetuiraju kulturu silovanja. Riječ je o osobnoj analizi kulturalnih, društvenih i političkih konteksta diljem svijeta koji još uvijek normaliziraju seksualno nasilje. Rad je rezultat detaljnog istraživanja nedostataka pravde i negativnih stavova koji krive žrtvu", prenosi V&A objašnjenje same autorice.

Izložba se kroz fotografije (primjerice one odjeće žrtava ili pojaseva nevinosti), podatke, instalacije i predmete, među ostalim, bavi silovanjem kao oružjem rata, kulturom prisilnog braka, privatnosti u doba društvenih mreža, piše Photoworks te naglašava da navedene slike vizualno prikazuju podrijetlo nasilja na rodnoj osnovi, društvenih stigma te struktura zakona i reda koji perpetuiraju "kulturu silovanja".

Projekt donosi mnoge primjere, od biblijskih vremena do današnjeg dana, koji svjedoče o sustavnoj kontroli žena i njihovih tijela te neuspjelom djelovanju institucija koje posrću pri kaznenom gonjenju napadača i zaštiti žrtvi.

Jutarnji je o španjolskoj umjetnici pisao i povodom njene izložbe "O abortusu", prvog poglavlja ciklusa "Povijest mizoginije" u MSU. Tom je prigodom Abril, koja je diplomirala novinarstvo, a potom se okrenula fotografiji, otkrila da je kao mlada novinarka bila u Srebrenici gdje je s ljudima koji su preživjeli rat pričala o njihovim traumama.

U sklopu projekta "O abortusu" fotografirala je instrumente za pobačaj, lisice kojima je jedna od djevojaka koja je željela pobaciti u Brazilu bila vezana uz bolnički krevet, biljke koje navodno izazivaju pobačaj koje je kupila na crnom tržištu u El Salvadoru te vrele kupke za koje se također vjerovalo da imaju isti učinak. Donijela je i priče sugovornica, koje ilustriraju psihičke i fizičke posljedice nesigurnog abortusa.

Umjetnica iz Barcelone na projektu je radila dvije godine, a temu je obradila na sveobuhvatan način, bilježeći slučajeve diljem svijeta.

Pod podnaslovom "Hipokratova izdaja" zabilježila je spomenuti slučaj djevojke iz São Paula koja se u bolnici pojavila s jakim bolovima u trbuhu nakon što je popila pilule za abortus kupljene na ilegalnom tržištu. Pošto ju je tretirao, liječnik ju je vezao za krevet, pozvao policiju te zaprijetio da će napraviti autopsiju fetusa ukoliko ne prizna da je pokušala provocirati abortus. Djevojka je puštena tek nakon što je platila kaznu.

Osim temama silovanja i abortusa istraživala je i ubojstva žena u ciklusu "Femicid", a bavila se i aseksualnim osobama. U jednom od ranijih radova obrađivala je i temu menstruacije, za koju se i dalje u mnogim kulturama veže stigma.

Svoj doprinos je dala i istraživanju bulimije i anoreksije. U radu "Epilog" predstavila je tragičnu priču Amerikanke Mary Cameron Robinson koja je patila od bulimije te posljedično skončala 2005. od zatajenja srca u 27. godini života. Ciklus je ostvaren u dogovoru s majkom pokojne djevojke kojoj je želja bila da bulimija postane vidljivija u javnosti.