Hvala ti što si bila tu za mene i djecu u Gazi. Konačno je proglašeno primirje. Sve vas jako volim. Uvijek ću se sjećati vaše dobrote i ljubavi tijekom ovog razdoblja. Pamtit ću sve ovo dok sam živ. Hvala ti, hvala ti, hvala ti - bila je to posljednja poruka koju sam razmijenila s Titom, dječjim klaunom iz sjeverne Gaze.
Prvi put sam ga primijetila na TikToku. Ima 18 godina i zove se Mohammed Nayef Salem. Uvijek je u crvenim, točkastim treger hlačama, s velikim crnim šeširom za koji je zataknut cvijet i, naravno, lica prekrivenog bijelom šminkom s istaknutim crvenim nosom. Prizor me šokirao. Prvo zato što nisam znala da u Gazi ima WiFi signala, u ratnoj zoni gdje ljudi umiru od gladi i žeđi, a onda i videoisječcima u kojima jedan veseli klaun nasmijava djecu u izlizanim haljinama i podrapanim hlačama.
U želji da saznam više o mladiću koji se krije iza crvenog nosa i velikih cipela, odlučila sam pronaći klauna Tita na Instagramu i poslati mu poruku. Naslućujući u kakvim okolnostima živi i radi, nisam očekivala odgovor, no tri sata poslije oglasio mi se mobitel.
"Pozdrav, prijateljice, hvala ti na zanimanju za moj rad, život i Gazu, naravno da ću odgovoriti na sva tvoja pitanja. Nadam se da će rat jednog dana prestati te da ćeš moći posjetiti Gazu koja je prije bila zaista prelijepa, ali meni je i sada. Zahvalan sam ti iz dna duše na ovoj pomoći, trenutačno sam u nepovoljnoj situaciji, ali možemo se čuti za tri sata", odgovorio mi je Tito i tako smo se počeli dopisivati. Tada nisam ni slutila da će naše dopisivanje trajati tri tjedna i biti popraćeno užasima i strahom za njegov život.
Naime Mohammed je klaun koji putuje opasnim područjem pojasa Gaze i svojim izgledom i nastupima uveseljava i pruža psihološku pomoć brojnoj djeci kojoj je rat uzeo sve i pretvorio ih u siročad.
Život je ovdje težak
Kako je ranije otkrio novinarima Independenta, Mohammed je imao samo dvanaest godina kada ga njegov ujak upoznao s cirkusom i umijećem zabavljanja drugih. On je bio trener koji je ljude učio trikovima i načinu kako da budu smiješni, no ujak se preselio u Njemačku kako bi dalje razvijao svoje vještine.
"Ujak je odabrao moje ime Tito i djeci se ono jako svidjelo. Rođen sam u Palestini, točnije u sjevernom pojasu Gaze, a šest sam godina trenirao s cirkuskom školom kako bih postao klaun. Nikada nisam mislio da će moj posao biti toliko važan i da će u ovom razdoblju postati zapravo čamac za spašavanje tolikoj djeci", podijelio je sa svojim pratiteljima Mohammed.
Kaže kako je njegov rodni grad u potpunosti uništen u izraelskim napadima i bombardiranjima te da je život ondje uistinu težak.
S Mohammedom sam komunicirala preko Instagrama i poruka na WhatsAppu, a nakon što su prošla već tri dana od dogovorenog roka za odgovore na pitanja prvi sam se put, ali ne i posljednji, zapitala je li uopće živ.
"Srećom, dobro sam, ali stanje ovdje nije baš krasno. Jučer su nas ponovno napali i bombardirali nas, sklonište nam je urušeno, a moj je otac ozlijeđen. Sestra i ja smo dobro prošli", napisao mi je tada.
Ističe kako upravo cijela situacija čini njegov posao tako neobičnim u ovo doba, kaže da je on jedna od nekolicine osoba koja u Gazi ima još što raditi osim truditi se da preživi.
"Uveseljavam ljude dok traje rat i uvijek od sebe dam ono najbolje jer ne znam hoću li ikada više vidjeti tu djecu. Moja svakodnevica izgleda tako da se probudim kao i inače, teško mi je doći do hrane i vode te onda putujem sa svojom grupom zabavljača po raznim mjestima u Gazi. Ponekad se moj tradicionalni kostim mijenja pa nosim crvene i bijele prugice i ostale svijetle boje kao što su plava, zelena i žute te, naravno, moju šarenu jaknu odnosno sako", opisao je Mohammed.
Gotovo polovica djece želi smrt
Kako objašnjava, Gaza ima jednu od najmlađih populacija u svijetu, gotovo polovica ljudi koji tamo žive imaju manje od 18 godina.
"Putujemo po raznim mjestima u sjevernoj Gazi, a posjećujemo i škole gdje su smještena unesrećena djeca", otkrio je Mohammed britanskim novinarima s kojima je također bio u komunikaciji.
Nekad do njega ne bih uspjela doći i po tri dana, što bi odmah povećalo moju brigu, ali klaun Tito bi mi se na kraju ipak uvijek javio, i to uvijek prvo s pitanjem kako sam ja. Jednom mi je ispričao kako ima mlađu sestru te da oboje danima nisu jeli, što ga je iznimno mučilo. Gotovo je svaki naš razgovor završavao njegovim zahvalama.
"Hvala ti što pomažeš i pridonosiš spašavanju moje obitelji i djece o kojoj se brinem u sjevernoj Gazi", znao mi je napisati.
O tome koliko su njegov posao i emocionalna i psihološka potpora koju pruža unesrećenoj djeci zaista bitni svjedoče i podaci istraživanja koja su nedavno provela nevladine udruge, a koja financira zaklada War Child. Oni su saznali kako gotovo 96 posto tamošnje djece smatra da im je smrt neizbježna. Više od 79 posto djece pati od noćnih mora, a čak kod 72 posto djece naišli su na neke tragove agresije.
Najtužniji je podatak da 49 posto djece zapravo želi umrijeti, a njih 17 tisuća ostalo je potpuno samo nakon što su im roditelji poginuli ili su se izgubili nakon napada i bombardiranja.
"Mentalna podrška trenutačno je sve za ovu djecu i moji su nastupi možda jedino vrijeme u danu kada će se nasmijati ili jedina trenutačno dobra stvar u njihovim životima. Nastupam zbog njih i radim gluposti. Najčešće se vozim na svom biciklu, mogu učiniti da neki predmeti nestanu ili se jednostavno samo igram s djecom. Nekad organiziram i natjecanja te im dam poklone. Kako su sve škole u ovom području zatvorene zbog rata i napada, često znam u svoje nastupe unijeti i malo edukacije, odnosno preko nastupa djecu najčešće učim brojati", pojasnio je Mohammed.
Strah za život
No čak i ova lijepa priča ima svoju tamnu stranu. Naš je klaun uspio prikupiti više od 40 tisuća pratitelja na Instagramu, a na svom nas je profilu redovito obavještavao kakvo je stanje pojasu Gaze. Kada mi ne bi odgovarao po više dana, veselila bih se svakom storiju jer je to značilo da je živ.
"Danas sam pobjegao od smrti. Od siline bombardiranja koje sam doživio pao sam na pod i bio pritisnut na tlo pokraj jedne kuće. Moja obitelj i ja smo, hvala Bogu, u redu, ali nas još bombardiraju bez obzira na vijesti koje kruže. Molim vas, nastavite se moliti za nas", napisao je na jednom storyju.
Svaki bi nam dan barem jednom pričom poručivao da je dobro i da je neizmjerno zahvalan na našoj podršci, a ponekad bi nam snimao i bombardiranja koje su se događala baš u tom trenutku.
"Molim vas, molite se za nas večeras. Situacija je ovdje iznimno opasna i ponovno nas bombardiraju. Preživio sam dan i hvala vam svima na molitvama. Situacija je još uvijek loša i ponovno smo pod napadima", samo je jedna od njegovih dnevnih obavijesti da je živ.
Ponekad bi u nedostatku vremena i u iznimno lošim situacijama poslao samo točku kako bismo znali da je još uvijek tu.
"Svaki se dan mučim pronaći hranu za svoju malu sestru. Kuća nam je uništena u bombardiranju pa sada živimo u prihvatilištu koje je pružilo zaklon mnogim ljudima. Više od 90 posto obitelji je razdvojeno zbog rata, nas ima sedam i zahvalan sam što smo svi još uvijek živi. Situacija ovdje je iznimno opasna, stalno smo okruženi zvukovima bombardiranja. Jednom smo se čak našli u školi koja je bila pogođena, a bio sam i ozlijeđen kada su nam pogodili kuću", podijelio je dječak s novinarima.
Priznao je kako mu je najteže bilo kada su saznali da je u ratu poginuo suprug njegove sestre te da tu bol jednostavno ne može opisati.
"Teško je biti radostan i živjeti ovdje, ali kroz ovaj sam posao pronašao svoju svrhu i mjesto u svijetu. Pružam i stvaram vesele dječje uspomene onima kojima se nanosi ogromna nepravda i koji puno toga trpe. Volim svoj posao, volim vidjeti djecu kako se smiju i osjećam da im pružam nadu u bolje sutra", napisao je Mohammed.
U svjetlu primirja
Sada je u području Gaze najavljeno primirje i neredi se smanjuju, ali još uvijek nisu prestali. Mohammed nas redovito obavještava o trenutačnom stanju u području u kojem se nalazi.
"Zovem se Mohammed i još sam živ. Proteklu sam godinu i nešto mjeseci koliko je trajao ovaj genocid nastupao kao klaun Tito za djecu u Gazi, borio se da moja obitelj bude sigurna, gledao kako su moji najbliži i prijatelji bili mučeni te pokušavao sebe održati na životu. Nikada ne bih mogao sve ovo bez vaše podrške. To me držalo i vodilo kroz ova najmračnija vremena i na tome ću vam biti zauvijek zahvalan. Sada kada se govori o primirju nadam se da će stvari biti bolje i da ću moći i dalje nastupati za djecu u Gazi", napisao je u svojoj zadnjoj Instagram objavi.
Redovito mi je govorio da bi želio ponovno sagraditi ono što je srušeno kako bi ljudi jednog dana mogli posjetiti Gazu i vidjeti sve ljepote koje ona pruža.
"Dok hodam kroz ruševine onoga što je nekad bio moj dom i moja kuća, zamišljam da postoji nada i mogućnost da se ona ponovno sagradi. Nadam se da ćemo dobiti priliku da ponovno zasadimo sjemenke i brinemo se o onome što će iz njih na kraju izrasti. Volim svoj dom, svoju zemlju i ljude koji tu žive bez obzira na to kako ona sada izgledala", napisao je jednom prilikom.
Kroz cijelo je razdoblje Mohammed pokušao zadržati osmijeh na licu te ga vratiti na lica brojne stradale i zaboravljene djece. Izrazito ga veseli podrška iz cijelog svijeta na koju je naišao. Proživio je brojne strahote i borio se kako bi prehranio svoju obitelj, no kroz sve ga je vodila nada i slika o boljoj budućnosti koja mu se sada čini bližom nego što je to bila prije nekoliko dana.
"Želim u budućnosti imati mogućnost i priliku da usrećim svu djecu svijeta. Nadam se da nam ljudi mogu pomoći i da nas mogu spasiti jer djeca Gaze zaslužuju radost i veselje u životu. Vjerujem da je svako dijete na neki način zaštićeno nastupom klauna jer će smijeh uvijek nadjačati buku bombi i dronova", istaknuo je posebni klaun Tito za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....