Corriere della Sera: Hrvatski nastup je jedino što vrijedi vidjeti u Arsenalu

Hrvatska je na ovogodišnjem Bijenalu dobila maleni prostor u sklopu Arsenala, nekadašnjeg industrijskog postrojenja, koje je podijeljeno između glavnih zvijezda izložbe po izboru kustosa ( Bice Curigera) i izložbenih prostora zemalja koje nemaju nacionalne paviljone u Giardinima.

No, svoj mali prostor Hrvatska je dobro iskoristila. Kustosice WHW-a odabrale su rad lani preminulog Toma Gotovca a s njim u dijalog postavile su plesnu skupinu BADco.

Potraga za umjetnikom

“Potrebno je živjeti samouvjereno... gledajući” naziv je Gotovčeve izložbe. Tiskane su i novine istog naziva s upečatljivom fotografijom umjetnika duge brade, koji vas gleda izravno u oči. Na novinama piše slobodna kopija, samo pitajte umjetnika. Treba, dakle, pronaći umjetnika. To je netko od članova skupine BADco, odnosno neko od plesača uvijek je u prostoru. Na zidovima izbušenim rupama projciraju se filmovi; na jednom se prikazuje ples koji su izveli nekoliko dana prije otvaranja, a na drugom se manipulira stvarnošću: posjetitelj vidi sebe, ali pored njega su ljudi koji su tu bili jučer, ili će biti sutra... U prostoru se cijelo vrijeme čuje sirena iz Gotovčeva filma “Prijepodne jednog fauna”. Na stropu su kamere koje sve snimaju, na sredini je zid na kojemu piše “Upozorenje, film iza sadrži eksplicitne seksualne scene”. Riječ je o dva rijetko prikazivana Gotovčeva filma koje je nazivao “Home made porn movies” ili “Obiteljski filmovi”, a scene su uistinu eksplicitne: od trčanja lijepe dame gole po livadi, pa do erotske konzumacije, ali uz osjećaje nježnosti i privrženosti.

Nastup M. Abramović

Članovi plesne skupine BADco su, kaže Goran Sergej Pristaš, zadovoljni nastupom. “Kritičar Corriere della Sera je napisao da smo jedino što vrijedi vidjeti u Arsenalu”, kaže Pristaš. RAI je u našem prostoru snimao prilog, a na izložbi je neprestano barem tridesetak ljudi.

Marina Abramović, umjetnica iz Srbije sa stalnom adresom u New Yorku, čiji je uzor Tomislav Gotovac, ove godine nastupa u crnogorskom paviljonu. Njezin rad “Tvornica hladnjaka i bistre vode” dio je budućeg koncepta MACCO Cetinje (Marina Abramović Comunity Centar Obod Cetinje), koji je zamišljen kao međunarodni multimedijalni centar na 140 tisuća četvornih metara prostora bivše tvornice hladnjaka Obod.

Namjera je, kaže Abramović, pokazati da se sudbina nekadašnjeg jugoslavenskog industrijskog diva podudara sa sudbinom šireg društva.

Zvijezda ovogodišnjeg Bijenala je 81-godišnja Amerikanka Elaine Sturtevant, koju su godinama smatrali luđakinjom i smiješnom kopijom Andyja Warhola. Ove je godine napokon došla na svoje: prvo je njezine radove u svojoj zbirci u Veneciji izložio Francois Pinault, a onda je dobila i nagradu za životno djelo 54. venecijanskog bijenala, koju dijeli s austrijskim umjetnikom Franzom Westom.

Pitanje originalnosti

Sturtevant radi doslovne replike radova umjetnika poput Marcela Duchampa, Andyja Warhola ili Josepha Beuysa, a kustosica Bice Curiger je predstavlja u velikom stilu: ova je umjetnica, smatra, nepravedno odsutna iz povijesti umjetnosti, pop arta i konceptualizma, iako je njezin rad važan za razumijevanje oba pokreta: “Ona istražuje autorstvo u postvorholijanskom svijetu. Postavila je pitanje orignalnosti umjetničkog djela mnogo prije nego što su to postale glavne teme u filozofiji i teoriji umjetnosti.”