Vlado Martek kreator je kratkih formi ili "eksperimentalne poezije", kako su njegovu praksu označili teoretičari alternativne književnosti u New Yorku. Ovih je dana u njujorškoj izdavačkoj kući World Poetry Books izašla publikacija posvećena njegovoj pretpoeziji u biblioteci istočnoeuropskih pjesnika. S obzirom na to da će hrvatski autor u svakom trenutku, prošlom ili budućem, odbijati kategoriju pjesnika u klasičnom smislu, njujorško je izdanje vrijedno pozornosti iz više razloga. Ainsley Morse, prevoditeljica, te priređivač i urednik Branislav Jakovljević, profesor sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji, zajedničkim su naporom nastojali američkoj književnoj publici objasniti labilnu poziciju pjesnika koji to nije, koji odbija proizvoditi katrene, sonete ili stihove slobodnog formata. Nastojali su na niz primjera, uglavnom minimalnog jezičnog obujma, objasniti kako se hrvatski nepjesnik radije bavi okolnostima koje prethode, zaobilaze ili radikalno negiraju pjesničku rutinu. Manje su se obazirali na njegovu agitacijsku praksu u sklopu koje po gradskim četvrtima ilegalno lijepi poruke tipa "Čitajte Kamova" ili "Čitajte pjesme Rimbauda". Bez dozvole ostavlja suspektne tragove prepoznatljive svakome tko je upućeniji u hrvatske konceptualne sheme, pogotovo Šestorice autora, čiji je član bio. Lagan zadatak i za detektiva amatera, međutim nitko od njegovih štovatelja ne pita se o urotničkoj mjeri tog posla.
Organizatori njujorške publikacije objašnjavaju kako je Martekovo nesudjelovanje u poeziji od formata odbijanje da ga se pospremi u ladicu i kategorizira po više ili manje uvriježenim pravilima znanstvene zajednice. Premda hrvatski pretpjesnik nikada nije isticao da bježi od zajedničkih nazivnika ili kategorija, ipak je neodlučnost, sumnja, pa čak i širenje jezičnih formula u domenu slike ili objekata njegova strategija otpora. Ona ga, po uvjerenju prevoditeljice, čini drugačijim od autora koje je ranije prevodila za istu ediciju. Spominje Vsevolda Nekrasova, stanovnika Moskve čiji konspiracijski udio u sovjetskoj zbilji 60-ih su "poeme za ladicu". Blizak Marteku po škrtim jezičnim frazama iz svakodnevnog govora, njegova "ladica" nije prerasla poetski okvir kao što se to zbiva sa "slučajem Martek" koji seže i do sintagme "proširene poezije", ali ne staje na tome. Razlika između dva nesvakidašnja kreativca je i u brojevima, Nekrasov je preminuo 2009., u istoj ediciji objavljen je 2013. pod oznakom #31, i dalje aktivan Martek 2026. pod oznakom #52. Kako bi američkoj javnosti dodatno osnažili manje poznatog autora, publikaciju su opremili i vizualnim materijalom - s dvanaest reprodukcija koje ilustriraju pretpjesničku šizmu iz Hrvatske. Po tome se njujorška "Pre-poetry" razlikuje od zagrebačkog izdanja "Predpoezije" Hrvatskog društva pisaca i Durieuxa tiskane 20 godina ranije. Hrvatski pretpjesnik kaže kako se odlučio za manje zahtjevnu operaciju, za prijevod gotovog proizvoda obogaćenog ilustracijama. Nije želio da kalifornijska ekipa knjigu kolažira koristeći više izvora, iz različitih publikacija također objavljenih u domaćoj sredini.
Zaluđen Amerikom
Njujorška promocija nije održana jer je pretpjesnik otkazao let preko Atlantika, no predstoji ona u Chicagu sredinom studenoga na godišnjoj konvenciji Udruge za slavenske, istočnoeuropske i euroazijske studije (ASEEES). Na njezinu programu je i okrugli stol u povodu objavljivanja publikacije #52. Osim priređivača i prevoditeljice, najavljeni su glavni urednik izdanja Matvei Yankelevich i Adair Rounthwaite, koja je 2024. objavila knjigu o Grupi šestorice autora - u njezin je naslov ugradila općepoznatu frazu Željka Jermana "Ovo nije moj svijet". U ljeto prošle godine zajedno s Jakovljevićem sudjelovala je na simpoziju u MSU u povodu 50. obljetnice Šestorice, nastojeći objasniti njihove javne izložbe-akcije u kontekstu rock-kulture.
Martek sebe rado opisuje kao kreativca pod mjerama metafizike i manirizma pa nije čudno to što će se čikaška konvencija poklopiti s njegovom izložbom u izlogu knjižnice Bogdana Ogrizovića. Sredinom studenoga proslavit će 20 godina "američkog kutka" kojim knjižnica domaću javnost senzibilizira za književnu kulturu s druge strane Atlantika. "Svaki je umjetnik zaluđen Amerikom" Martekov je 20 godina (također) stari slogan za predstojeću ne-pjesničku anarhiju koja okuplja slikarske i pisane diverzije u mapu SAD-a. Pretpjesnik je obično titulira imenom Balkan, a gradove američkih država mijenja imenima hrvatskih umjetnika ili američkih kreativaca, od pjesnika do filmskih redatelja. Sindrom uspjeha na američki način počeo je vizualno destabilizirati sredinom 90-ih. Puna tri decenija prije nego što će u njezinoj istočnoj središnjici - New Yorku - steći zavidnu književnu poziciju. Premda je ona (pozicija) dvosjekli mač za autora koji je u kasnoj mladosti "balkanizirao" mapu Amerike intervencije se mogu gledati i manje dramatično. Kao metafizička prognoza iz kasne mladosti s laskavim ishodom.
Malo je vjerojatno da su priređivači njujorške knjige bili upoznati s činjenicom da je 1980. realizirao nijemi crno-bijeli film kojim ilustrira pjesničku šizmu. Kolega iz Šestorice (Fedor Vučemilović) snimio je njegovu akciju čišćenja ulice u Dubravi, gdje je tada stanovao. U uvodu trominutnog filma stoji kako prije pisanja pjesme "treba pokupiti smeće iz ulice". Ne samo što je taj čin etičkog predznaka, sam autor to stalno ističe, trenutačno je aktualan na oba teritorija. U hrvatskoj je sredini više nego djelatan, za njujorško je izdanje dodatni argument u službi autora koji traži različita medijska opravdanja kako bi se udaljio od poezije i njezinih metafora. Za isti film malotko zna i među domaćim istraživačima njegova opusa. Kako eksperimentalna mjera ne bi stala na ranom primjeru, važno je navesti kako u svibnju iduće godine pretpjesnik planira land-art instalaciju u memorijalnom parku u zapadnom dijelu Pariza. Riječ je o suradnji Virtualnog muzeja Dotrščina i francuskog od nacionalne važnosti - Mémorial du Mont Valérien.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....