Autobiografija čuvenog konceptualnog umjetnika Slobodana Brace Dimitrijevića, pod nazivom "Louvre je moj atelje, ulica moj muzej", nedavno objavljena u izdanju Frakture, sjajno je, na mjestima humoristično štivo. Možda humor nije intencija autora, ali zar nas konceptualna umjetnost, u kojoj je Dimitrijević postigao najveće svjetske uspjehe, ne uči kako je intencija sporedna u odnosu na recepciju? Čitanje je prostor u kojemu su ideje neposlušne svojem piscu. Recipijent je tu suautor, baš kao i u Dimitrijevićevu poznatom radu "Slika Krešimira Klike" iz 1969., kada je postavio tetrapak mlijeka na cestu i pričekao da ga prvi nadolazeći automobil pregazi stvarajući apstraktnu mrlju na asfaltu. Potom je zamolio vozača (Krešimira Kliku iz...
AUTOBIOGRAFIJA
Braco Dimitrijević ima potrebu istaknuti da je bio na privatnoj zabavi Emila Tedeschija, te da je poznatiji u svijetu od Krleže
Autobiografiju ‘Louvre je moj atelje, ulica moj muzej‘ (Fraktura) autor piše rudimentarnim, jednostavnim rečenicama iz kojih odzvanja gotovo dječja naivnost i oduševljenost
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....