U novoj se i vrlo agilnoj zagrebačkoj galeriji Trotoar na početku Mesničke 22. studenog otvara nova izložba pod nazivom "That‘s what‘s up!" na kojoj će biti pokazani radovi 13 svjetskih slikara u selekciji kustosa Saše Bogojeva. U Trotoaru tako izlažu sljedeći umjetnici: Christian Rex Van Minnen, Julius Hofmann, Tim Brawner, Javier Ruiz Pérez, Sara-Vide Ericson, Kristof Santy, Dennis Scholl, Martyn Cross, Laurent Proux, Timothy Lai, Danica Lundy, Sara Birns i Kristina Schuldt.
Osim samih umjetnika u ovoj priči zanimljiv je i kustos koji ih je kurirao i koji po zanimanju nije povjesničar umjetnosti već je završio pedagogiju i informatiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Na početku našeg razgovora Bogojev nam je ukratko iznio svoj profesionalni put. "Za vrijeme studija aktivno sam se bavio skateboardingom te sam svirao u punk bendu Pasi. Kada sam diplomirao, neko sam vrijeme radio kao grafički dizajner. Kako sam mnogo vremena provodio online, s vremenom sam sve više počeo pratiti prvo vinly toys ili designer toys scenu, nakon toga street art, a onda i klasično slikarstvo. Nakon godina surađivanja s različitim blogovima i online izdanjima, 2017. sam počeo aktivno surađivati s američkim časopisom Juxtapoz i tako sam izgradio svoje ime. Kroz kustosiranje sam dobio reputaciju nekoga tko "ima oko", odnosno zna prepoznati talente, a to je galerijama vrlo primamljivo i zbog toga sam u zadnjih 7-8 godina dobio priliku organizirati oko četrdeset izložbi po cijelom svijetu. Sada sa suprugom Lotte Keijzer, koja je slikarica, i sinom, živim u Haarlemu. Prije toga živjeli smo u Rijeci, gdje je ona, stjecajem drugih okolnosti, započela svoju umjetničku praksu."
Što je potrebno mladom umjetniku da uspije na globalnoj sceni? I kako je vama uspjelo da se tako dobro pozicionirate u internacionalnom kuratorskom krugu?
- Ovo je pitanje koje mi je mnogo puta postavljeno i za sada je faktor sreće jedino za što sam siguran da je potrebno. Ma koliko to obeshrabrujuće zvučalo. Talent je naravno dobrodošao, upornost i radne navike su velika prednost, poznanstva s bitnim pojedincima ili socijalne vještine mogu biti od velike koristi, ali trenutak u kojem se otvori sljedeće poglavlje nečijeg uspjeha najčešće je u rukama sreće. Bilo da je to neka izložba u kojoj će kvalitetan par očiju vidjeti rad prvi put, ili tekst u časopisu ili online, ili nagrada na nekakvom natječaju. Naravno, takav trenutak sreće se vjerojatno neće odigrati ako netko sjedi i čeka, ali isto tako, sama aktivnost i upornost nije dovoljna. Moj put je otprilike i potvrda ove teorije jer sam godinama pisao za razne online magazine i ta eksponiranost je stvorila mogućnosti koje su onda otvorile sljedeća poglavlja.
Zašto danas među mladim slikarima prevladava povratak ka figuraciji? Takav je trend definitivno kod nas, a čini mi se da je tako i globalno?
- Da, definitivno je to globalni trend, ali ja bih rekao da je taj trend trenutačno pri kraju jer se sve više osjeti povratak apstrakcije, ako ćemo slikarstvo podijeliti na ta dva smjera. Mislim da je figuracija najlakši "zalogaj" za prosječnog gledatelja pa je zbog toga njena popularnost uvijek prisutna. Mi smo programirani da prepoznajemo oblike oko sebe, čak i kada ih zapravo nema, tako da prikazivačko i figurativno slikarstvo uvijek imaju svoju vrijednost i relevantnost. Kada se tome doda da je globalno tržište umjetninama osjetilo evidentan porast interesa za takve radove u posljednjih 5-10 godina, nije za čuditi se da je toliko mladih slikara krenulo upravo tim stopama.
Sajmovi umjetnosti danas su prevladavajući oblik komuniciranja umjetničkih djela na tržištu. Kako biste ga vi danas opisali? Ovise li danas umjetnici isključivo o vlastitoj dopadljivosti kolekcionarima ili ipak postoji i neki drugačiji oblik njihova pozicioniranja u umjetničkom svijetu?
- Da, sajmovi su iznimno popularni jer donose dobar pregled nekakve regije, trenutka ili vrste umjetnosti. Često ih posjećujem, i one velike kao Art Basel, ali i manje, lokalne gdje često nalazim nova imena s kojima nisam bio upoznat. Meni su vrlo korisni jer daju uvid u velik broja radova na jednome mjestu, kao nekakav Instagram u stvarnom životu. Uz to, odličan su trenutak za umrežavanje, promociju, i na kraju, prodaju, a ono što prolazi je kvaliteta i razvikanost. Znači, kada kvalitetu prepozna netko utjecajan, ili kada netko/nešto bude dovoljno razvikan/o, onda imamo trend. Osobno nastojim ne gledati, odnosno ignorirati trendove, ali to često ispada teško ili nemoguće.
Što se tiče samih umjetnika, dopadljivost kolekcionarima je dobar prvi korak, ali ne i dovoljan za opstanak, barem ne na globalnoj razini. Za pozicioniranje nužan je angažman galerije, koja će promovirati tog umjetnika kroz izložbe, sajmove, suradnje s drugim galerijama, i eventualno institucijama. Svaki taj korak podiže kvalitetu i vrijednost radova i stvara čvršću podlogu za daljnji i dulji uspjeh.
I sami vodite na Ibizi sajam - CAN, Contemporary Art Now. Kako je došlo do toga i kakva publika dolazi na sajam? Ibiza ima imidž s jedne strane partyjanerske, a s druge bogataške destinacije.
- Pozvan sam da kuriram taj sajam od prvog izdanja u 2022. i sada radimo na našem četvrtom izdanju koje će biti krajem lipnja 2025. U taj me projekt uključio direktor sajma Sergio Sancho, koji već nekoliko godina organizira i vodi i UVNT sajam u Madridu. Inicijalna ideja bila je da se priključim tom postojećem sajmu na neki način, ali kada se otvorila prilika započeti novi projekt na Ibizi, oboje smo zaključili da je taj carte blanche bolja ideja.
Ibiza ima taj imidž, ali i vrlo bogatu povijest kao nekakvo umjetničko utočište, pogotovo u šezdesetima. Upravo CAN je dio lokalne strategije da se odmakne od te party priče i vrati bliže umjetnosti i kreativnosti. Na sajam dolazi publika iz cijelog svijeta i od prve godine smo imali posjetitelja i izlagače iz SAD-a, ali i Hong Konga, Japana, cijele Europe, tako da nam reputacija i lokacija Ibize svakako ide u korist. Uz sajam, gradimo i Ibiza Art Week, pa se iz godine u godinu otvara sve više galerija i organizira popratnih događaja, što privlači još više ljudi.
Na izložbi u Trotoaru bit će izložene slike 13 autora. Koja je njihova poveznica?
- Radi se o umjetnicima s kojima sam već u prošlosti surađivao na neki način, bilo da sam njihove radove izlagao ili sam pisao o njima i promovirao ih, a kroz to smo se i zbližili. U međuvremenu, njihovu kvalitetu su prepoznale veće galerije i neki od njih izgradili su zavidnu karijeru. Danica Lundy bila je uključena u izložbu koju sam 2020. kustosirao u New Yorku, neposredno nakon njene diplome, a sada je zastupa White Cube, jedna od najpoznatijih galerija na svijetu. Sara-Vide Ericson u posljednjih je nekoliko godina imala više internacionalnih institucionalnih samostalnih izložbi, a Martyn Cross, Christian Rex Van Minnen ili Kristina Schuldt imaju dinamične karijere te redovno izlažu diljem svijeta.
Svi oni imaju različit pristup figurativnom slikarstvu, a ja bih rekao da ih ujedinjuje originalnost i tehnička superiornost.
Jeste li u toku s ovdašnjom slikarskom scenom? I mislite li da i ovdje postoje umjetnici koji bi mogli dobro proći na globalnoj umjetničkoj sceni i tržištu?
- Nažalost, nisam u toku koliko bih želio biti, ali i ono što uspijem pratiti i vidjeti dokazuje da postoje. Kroz godine sam surađivao s nekoliko hrvatskih autora, kao što su Grgur Akrap, Martina Grlić ili Pavle Pavlović, i jako mi je bilo drago vidjeti kako je to utjecalo na njihove karijere. Kao i svaka regija, i ovdje imamo određene predispozicije i senzibilitet koji su na neki način posebni pa radovi koji nastanu u tom kontekstu mogu biti vrlo interesantni i jedinstveni, pogotovo iz globalne perspektive. Za primjer toga možemo navesti Stipana Tadića, Marina Majića, TARWUK, itd. Svjesnost o tome je zapravo bila i inicijalna ideja za ovu izložbu jer se nadam da će ona motivirati i inspirirati nove generacije hrvatskih umjetnika. Pošto živimo u umreženom svijetu, svatko može biti dobro upoznat s događajima na globalnoj sceni, a ideja ove izložbe je da dio te atmosfere dovedemo u ovo okruženje.
Imate vrlo posjećen Instagram profil - više od 40.000 pratitelja - na kojem uglavnom objavljujete slike umjetnika koji su u vašem fokusu. Kako izgleda vaša komunikacija s publikom na toj društvenoj mreži?
- S vremenom se moj profil razvio u nešto dosta veliko i bitno, te stvarno imam velik broj pratitelja koji uključuje i neke velike "igrače" iz svijeta umjetnosti. Sve je postalo ozbiljnije kroz suradnju s časopisom Juxtapoz, a taj mi je period pomogao da steknem velik broj pratitelja i stvari podignem na novu razinu. Tako da je sada moj profil nekakva mini prezentacija zanimljivih umjetnika i izložbi na svjetskoj sceni. Preko Instagrama sam i u kontaktu s umjetnicima i galerijama s kojima surađujem, a tamo i nalazim puno novih autora koji su mi interesantni i to često bude prvi korak prema nekakvoj suradnji ili projektu u budućnosti.
Izgleda kao da imate globtroterski stil života. Je li doista tako?
- Dosta sam putovao i prije u životu, a taj "trening" mi je pomogao da budem mobilan i sada. Kako živim u Nizozemskoj, ovaj dio Europe jako je dobro povezan tako da često samo vlakom odem u Njemačku, Belgiju, Francusku ili Veliku Britaniju. Dosta surađujem s ljudima u Španjolskoj, pa sam i tamo često, a i u Hrvatskoj sam nekoliko puta godišnje. Putujem i izvan Europe, ali iskreno, moj Instagram profil daje dojam da sam svuda cijelo vrijeme što ipak nije slučaj jer pišem i o izložbama ili umjetnicima koje nisam posjetio uživo. Trenutačno se ipak sve vrti oko obiteljskog života u Nizozemskoj, puno vrzmanja oko umjetnosti i odlazaka ljeti kod mojih na Kvarner i u Istru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....