Ako želite čuti najbolju glazbu svijeta, dođite na jezero Vierwaldstätter

Tolstoj je obožavao Luzern, kao što je poznato iz njegove istoimene priče; britanska kraljica Viktorija također; Wagner je ovdje proživio najsretnije dane; Mark Twain ga je ovjekovječio u “Lutalici u inozemstvu”, posebno u priči “Lucernska djevojka”...

Luzern, švicarski gradić ugniježđen na Vierwaldstätter jezeru među Alpama, u današnje vrijeme prebivalište je najvećih glazbenika svijeta, koji se već sedamdeset pet godina okupljaju na Ljetnom lucernskom festivalu. Rođendanom festivala smatra se 25. kolovoza 1938., kad je legendarni dirigent Arturo Toscanini - skupa s Fritzom Buschom i Brunom Walterom, formirao elitni orkestar od članova i solista različitih orkestara, uglavnom Židova koji su dolaskom nacističkog režima u Njemačkoj i Austriji izgubili posao, a sam maestro - s kolegama Buschom i Walterom odlučivši prekinuti suradnju s festivalima u Bayreuthu i Salzburgu - održao gala koncert u vrtu Wagnerove vile u Tribschenu, današnjem predgrađu Luzerna.

Samo mjesec dana

Od onda naovamo mnogo toga se promijenilo. Na petu obljetnicu festivala, 1943., utemeljen je Švicarski festivalski orkestar, kojim su u pojedinim razdobljima ravnali Wilhem Furtwängler, Herbert von Karajan i Otto Klemperer, što je pridonijelo naglom razvoju i ugledu festivala. Taj je orkestar djelovao do 1993. Svake godine oko 120 tisuća ljubitelja glazbe posjećuje festival. Godine 1950. započinje suradnja s Bečkom i Berlinskom filharmonijom, a 1970. festival prvi put postavlja posebnu temu kao programsku vodilju, što se zadržalo do danas. Iste je godine prvi put pozvan i jedan suvremeni skladatelj čija glazba zauzima središnje mjesto festivala.

Godine 1999. za izvršnog i umjetničkog ravnatelja festivala postavljen je Michael Haeflinger, violinist koji je diplomirao i menadžment, pod čijim vodstvom nastaju nove značajne promjene. Na Ljetnom lucernskom festivalu inaugurira gostovanje najistaknjtijih umjetnika u svojstvu umjetnika zvijezde, a 2003. utemeljuje Lucernski festivalski orkestar, koji pod ravnanjem Claudija Abbada, otvara ljetnu sezonu festivala, što ostaje tradicijom sve do danas. Godinu dana kasnije počinje djelovati i Akademija Lucernskog festivala na čelu s Pierreom Boulezom, na kojoj se mladi glazbenici iz svih dijelova svijeta specijaliziraju u umijeću izvođenja glazbe 20. i 21. stoljeća.

Ovogodišnji Ljetni lucernski festival trajao je samo četiri tjedna, do 15. rujna, kraće nego prethodnih godina kad je trajao šest tjedana. Moto mu je bio Revolucija.

Tema: revolucija

Osim Wagnera na programu su se našla i druga umjetnička imena čija su djela svojedobno djelovala revolucionarno, kao i suvremeni stvaratelji. Održana su 62 koncerta, od kojih su 30 bila rasprodana, a poslušalo ih je ukupno 85 tisuća posjetitelja. Još 22 tisuće posjetitelja nazočilo je velikom broju popratnih događanja - filmskim projekcijama, predavanjima, razgovorima, uličnim priredbama, instalacijama - za koja se nije naplaćivalo ulaznice.

Traumatično iskustvo

Proračun festivala ostvaruje se od sponzora, raznih organizacija, prijatelja, partnera i donatora te prodaje ulaznica i programa. Primjerice, samo za jedan koncert prodajom programskih knjižica zaradi se dvadesetak tisuća švicarskih franaka.

Festival je otvoren koncertom Lucernskog festivalskog orkestra, koji je ujedno slavio desetu obljetnicu postojanja, a pod ravnanjem šefa-dirigenta legendarnog Claudija Abbada - koji je u lipnju proslavio 80. rođendan.

Ove godine prvi put su status umjetnika zvijezde festivala dijelili dvoje umjetnika - glasovita japansko-britanska pijanistica Mitsuko Uchida i austrijski svirač na udaraljkama Martin Grubinger.

Gošća skladateljica bila je Izraelka Chaya Czernowin, čije je područje djelatnosti eksperimentalna glazba. Na prijedlog Daniela Barenboima ona je za Ljetni lucernski festival skladala orkestralno djelo “At the Fringe of our Gaze” (U krajičku našeg pogleda) koje je premijerno izveo sa svojim West-Eastern Divan orkestrom, sastavljenim od mladih glazbenika iz Izraela, različitih arapskih zemalja i Španjolske.

U Luzerner Theateru premijerno je izvedena i Czernowinina komorna opera “Pnima”, što na hebrejskom znači Unutar, a kojom propituje kako se nositi s traumatičnim iskustvom, konkretno s iskustvom holokausta. Ovo potresno glazbeno djelo izveli su članovi Luzerner Theatera, dirigirao je Howard Arman i režirao David Hermann.

Wagnerovi obožavatelji

Na upit kako se osjeća biti na programu festivala sa zloglasnim antisemitom Richardom Wagnerom, Chernowin je odgovorila da je duboko počašćena. Vrhunac proslave jubilarnog 75. Ljetnog lucernskog festivala bila je postava cijele Wagnerove tetralogije “Prsten Nibelunga” u koncertnom obliku, a povodom 200. obljetnice skladateljevog rođenja, i to je bio prvi put u povijesti ovog festivala da je “Prsten” u cjelini izvođen - što je posebna prekretnica u povijesti festivala. Koncerti su se održali u četiri večeri, što je ukupno trajalo oko 16 sati, a bili su unaprijed rasprodani i posjećeni od obožavatelja Wagnera koji su za ovu prigodu doputovali s raznih strana svijeta. Za publiku, orkestar, pjevače, dirigenta i sve involvirane to je bio pravi maraton.

“Prsten” su izveli Bamberški simfoničari pod ravnanjem Jonathana Notta s međunarodno poznatim wagnerijanskim pjevačima, poput Alberta Dohmena, Petre Lang, Mikhaila Petrenka i Klausa Floriana Vogta.

Ovogodišnjim jubilarnim Ljetnim lucernskim festivalom na temu Revolucija prodefilirala je glazbena créme de la créme - violinisti Anne-Sophie Mutter i Daniel Hope, pijanisti Maurizio Pollini, Yefim Bronfman i Denis Matsuev; sopranistice Barbara Hannigan i Martina Janková; kvartet JACK; Berlinska filharmonija, Sanktpeterburška filharmonija, Kraljevski Concertgebouw orkestar iz Amsterdama, Budimpeštanski festivalski orkestar, Londonska filharmonija, Saksonska državna kapela iz Drezdena; dirigenti Simon Rattle, Yuri Temirkanov, Daniele Gatti, Ivan Fisher, Esa-Pekka Salonen, Christian Thielemann, Daniel Harding...

Prepuni hoteli

U vrijeme festivala lucernski su hoteli prepuni, od Schweizerhofa - u kojem su boravili Tolstoj, Wagner (dok nije unajmio vilu u Tribschenu), njegov mecena kralj Ludwig II. Bavarski i ini - do skromnijeg Rebstocka. U ovom potonjem svojedobno je stanovao Franz Kafka, ostavivši žalbu da u hotelu nema voća. Otada je u predsoblju hotela postavljena zdjela puna svježeg voća.